Čestitka za Novu godinu 2022.!

Stojimo pred novom godinom dvijetisućedvadesetdrugom kao pred šumom upitnika. Nad kojima lelujaju svetokruzi naših snova i molitava, lete ptice naših očekivanja i nadanja, lebde sjene naših bojazni i strahova.

Dragi čitatelji Hrvatskog neba! S našim portalom krenimo u novu godinu kao s hrabrim, iskrenim i pouzdanim prijateljem i orijentirom! Neka nam bude sretnija i vedrija i sigurnija i naškija i ljudskija od ove koja je upravo prošla.

Čestitajući vama i jedni drugima Novu godinu, dočekujući ju ili za obilnim stolovima, ili u veselim društvima, ili u uskom krugu prijatelja, ili u samoći, ili u izolaciji svoje sobe, ili u miru svoga doma, ili u mekoći svoje bolesničke postelje, ili uz šarenilo i pjesme s televizora, računala ili mobitela, prilažemo vam i jednu pjesmu kao naš i pjesnikov darak. Pjesnik se zove Ivan Ivanda, rođen je Tomislavgradu 1961, živi u Makarskoj, a pjesmu smo „posudili“ iz njegove zbirke „Umnažanje čuda“ (MH Makarska, 2008.).

Za Uredništvo Hrvatskog neba,

Darko Daran Bašić, glavni urednik

HRVATSKA ŠUTNJA

Hrvatska šutnja nije ko druge:

predugo traje, puna je tuge.

I ko da nekim prokletstvom starim

okiva duše, pravdu i stvari.

U noći, kasno, zle slutnje tutnje

tim bespućima hrvatske šutnje.

Davno se stvori. Brzo li buja

ta grozna u duši zlokobna gúja!

Disati ne da, istini priječi

prijeći u život, u snažne riječi.

Poglede màglī, pûte sve mračī;

o da je nije koliko jači

Hrvat bi bio! Tȁ on i zbog nje

(riječ je zapravo o tom)

ne bješe dugo svoj na svom.

O nek nas stara sudba ne mori,

molim te, Bože, nek Hrvat zbori!

Nek naglas vikne, sve zlo razori,

za istinu neka hrabro se bori

pravdom, poštenjem! I nek zavazda

prekine šutnju. U svojoj zemlji neka je gazda!

Ivan Ivanda

  Hrvatsko nebo