Nenad Piskač: Život u logoru: Doba izjašnjavanja, diferencijacije i opredjeljenja (6)

Svrha i smisao proglašene „pandemije“ jest provesti dogmu: Cijepi se! Ljudi bi se svakako u većem broju cijepili kad bi postojalo efikasno i po medicinskim standardima odobreno cjepivo. Njega nema. Cijepljenje sadašnjim pripravcima predstavlja rizik. A osobito cijepljenje djece. Taj rizik proporcionalno raste s nezavisnim istraživanjima sadržaja eksperimentalnih pripravaka te o njihovim nus pojavama. Posljednji u nizu šupljih argumenata koji kolaju covid logorom odnosi se na tezu kako je cijepljenje (s docjepljivanjima) manji rizik od covid-19. Ta nam je logika, barem ovdje u Hrvatskoj odnekud poznata. Ah, da, sjetio sam se. Poznata je iz dosadašnjih uvjeravanja kako na izborima treba glasovati za manje zlo. Kud nas je glasovanje za zlo, bilo veće ili manje, odvelo? Baš tu gdje jesmo – ovisimo o socijalnoj pomoći europskih fondova, moramo se oporaviti i postati otporni. Nije stoga čudo da su simpatizeri manjega i većega zla istrčali zajedničkim snagama na teren, pa i sa svojim osobnim izjašnjavanjima i opredjeljenjima oštro se diferencirajući od onih koji su po prirodi stvari oprezni, skloni promišljanju i izboru većeg ili manjeg dobra.

Zekanović: Suverenist manjeg rizika

U proizvodnju pristanka na cijepljenje manjim rizikom ili manjim zlom upregnuo se i zastupnik Hrvoje Zekanović. Teza o lažljivom manjem zlu jučer i o zavodljivom manjem riziku danas, služi proizvodnji pristanka na ono na što nikad ne bismo pristali. Provoditelji dogme „cijepi se!“ zaboravili su na suverenitet slobodnoga pristanka i brojne dosadašnje domaće i međunarodne suverene pravne i medicinske standarde. Zadaća aparatčika covid režima i nije obrana suvereniteta osobe i njezina neotuđiva dostojanstva. Neposredni im je zadatak nagovaranje necijepljenih državljana (suverena) da se cijepe, nešto poput radnoga zadatka onih komercijalista koji vam pokucaju na vrata i verbalnom gimnastikom nastoje vam prodati policu životnog osiguranja. Pa, ako ju ne kupite, onda vam nameću osjećaj krivnje i neodgovornosti, s nadom da ćete ipak pokleknuti pred policom bez koje navodno ne možete živjeti, kamoli umrijeti.

Zekanović se za saborskom govornicom, kao predsjednik Kluba Hrvatskih suverenista, javno ispovjedio cjelokupnom covid režimu. Naime, kaj. Bio je u prigodi, ali nije uspio zavesti Klub suverenista i nagovoriti ga na cijepljenje. I javno je k tomu prokazao suvereno pravo osobe – privatno nejavno zdravstveno stanje trojice stranačkih mu kolega. Odlika je to nedorasla političara, ali i pravovjernog aparatčika prodaje osiguranja. Drugi dan po temperamentnoj ispovijedi, koja interpretacijom ne zaostaje za najboljim teatralnim Pupovčevim rolama na daskama Hrvatskoga (državnog) sabora, smijenjen je s mjesta predsjednika Kluba. No, po covid medijima, koji širom otvoriše vrata njegovoj pravovjernosti režimu, sad razvlači tezu o prihvatljivosti manjeg rizika. Jučer mu je HDZ bio manje zlo (a bit će i sutra), danas mu je primanje pripravka manji rizik. Odnosno, virus je veći rizik od „cjepiva“, kao što je SDP veće zlo od HDZ – tako funkcionira taj mentalni sklop. Ali, gdje je istina u okolnostima kad veće zlo pili, a manje zlo reže granu na kojoj sjedimo?

Istina je da je Zekanović po vlastitom iskazu „izašao iz ormara“. Nije poznata istina tko ga je stavio u suverenistički ormar, ali se pamti da je političko perje stekao teorijom i praksom manjega zla. U međuvremenu je postao suverenist, no, zadatak je ostao isti – promovirati logiku „manje je bolje“. Sad hoće da svi prihvate „manji rizik“. Suverenist koji ne priznaje suverenitet osobe, nije, i po definiciji ne može biti suverenist. Takav pak ne može biti ni običan zdravi nacionalist. A što je onda u političkome smislu ako li ne društvenopolitički radnik režima?! Nije on jedini. Tu je cijela jedna plejada s tzv. hrvatske (katoličke) desnice koja je istrčala na signal režimskog covid daljinskog upravljača. Zekanovića ovdje navodim kao paradigmatski primjer logike manjeg rizika, da ne moram nabrajati brojne pristožerne proizvođače pristanka i izvođače radova u covid logoru – marušiće, balobane, čorušiće, bozaniće, šimunoviće, paliće, matuliće, luetiće… Zekanović je njihova mjera, politički supstrat „zaštite zdravlja i života“, pripravak vidljiv u Hrvatskome saboru. Bilo bi pošteno kooptirati ga u Znanstveni savjet, ili u sam politbiro Stožera. Zaslužio je!

Kako „manji rizik“ kod djece vidi izumitelj mRNA cjepiva

Iz ormara, međutim, uz simpatizere iskaču i mrski neprijatelji Covid internacionale. Navest ću ovdje jednoga znanstvenika, izumitelja mRNA cjepiva. Dr. Robert Malone nije član Stožera, stoga upozoravam čitatelja, da još stigne prestati čitati, i tako ostane u transu navodne odgovornosti i manjega rizika. Oglasio se javno, ozbiljno zabrinut u povodu najavljenoga ubrizgavanja njegova izuma u djecu. HRT nije prenio izjavu dr. Malonea, ali jest nekoliko puta Zekanovićevu ispovijed.

Izumitelj Malone, pradjed, cijepljen protiv covid-19, kaže: „… Prije negoli dopustite cijepljenje vašega djeteta, a odluka je nepovratna, želim da znate znanstvene činjenice o ovom genetskom cjepivu temeljenom na RNA tehnologiji koju sam ja stvorio. Tri su glavna problema koje roditelji trebaju razumjeti prije donošenja ove nepovratne odluke. Prvo je da će ovaj viralni gen biti ubrizgan u roditeljske stanice… ovaj gen forsira tijelo vašeg djeteta da stvara toksilne spike/šiljaste proteine, ti proteini često izazivaju trajnu štetu u djetetovim ključnim organima, uključujući mozak i živčani sustav, srce i krvožilni sustav, krvne ugruške i reproduktivni sustav. Ovo cjepivo može pokrenuti fundamentalne promjene u dječjem imunološkom sustavu. Najalarmantnije u vezi ovoga jest da jednom kada se ova šteta pojavi ona je nepopravljiva… Ovo cjepivo može izazvati reproduktivnu štetu koja može pogoditi buduće naraštaje vaše obitelji“. No, to je tek prvi korak opisa „manjeg rizika“.

Malone: „Druga stvar koju morate znati u svezi je činjenice da ova nova tehnologija nije adekvatno testirana. Trebamo najmanje pet godina testiranja i istraživanja prije nego doista shvatimo rizike povezane sa ovom novom tehnologijom. Povrede i štete od novih lijekova obično su razotkrivene mnogo godina poslije. Molim vas, upitajte se kao roditelj, želite li da vaše dijete postane dio najradikalnijega eksperimenta u ljudskoj povijesti… Razlog zašto bi trebalo vašu djecu cijepiti jest laž. Vaša djeca ne predstavljaju opasnost svojim roditeljima, bakama i djedovima… Nema koristi za vas ili vašu obitelj da se vaše dijete cijepi protiv malog rizika od virusa nasuprot poznatog zdravstvenog rizika od cjepiva s kojim bi vi i vaša djeca morali živjeti do kraja vaših života. Analize koristi i šteta ni izbliza ne opravdavaju upotrebu ovoga cjepiva na djeci“. Malone preporuča roditeljima da se odupru, bore i zaštite djecu. Bojim se da bi mu covid režim u Hrvatskoj u najmanju ruku oduzeo mobitel i pretražio njegove kontakte, kako bi mogao istražiti s kime on i njegovi kontakti kontaktiraju i kontaktiraju li neodgovorno razumno ili odgovorno jednoumno.

Izvođačima radova na novom svjetskom poretku svakako bih skrenuo pozornost i na dr. Petera McCullougha, ako im pristup drugom mišljenju dopušta ideološki trans u kojem se kolektivno koprcaju. McCullough je dostupan on line, dovoljna su dva – tri klika i moguće im se poslije njegovih argumenata dogodi klik u glavi i buđenje iz covid transa.

Struktura „manjeg rizika“ prema službenim podatcima EU, VB i SAD

Pogledajmo drugu stranu medalje „cijepi se manjim rizikom“. EU je odobrila eksperimentalna cjepiva četiri proizvođača. Hrvatska ih je covid elita prihvatila „kao takve“ i pustila u promet zdravstvenoga sustava, nad kojim ne postoji demokratski nadzor. Do 1. prosinca 2021. godine službeno je u EU zabilježeno 835.484 pojedinačna slučaja nuspojava poslije primjene cjepiva protiv covid-19. U Velikoj Britaniji – 399.731. U SAD-u – 710.328 (do 3. prosinca). Ukupno pojedinačnih slučajeva – 1.945.543.

Poslije primjene cjepiva protiv covid-19 broj službeno registriranih smrtnih ishoda u istom razdoblju iznosi 20.514, od toga u EU – 8.076, u VB – 1.822, i u SAD – 10.616. Za smrtne slučajeve i za nus pojave poslije primanja cjepiva protiv covid-19 nitko ne odgovara, ni proizvođač, ni Europska unija, ni pojedine države i njihovi covid štabovi, kamoli neodgovorni društvenopolitički covid radnici. Naime, kaj, za njih su to „manji rizici“ bez prava na javnost, koji valjda pozitivno utječu na „zaštitu ljudi i života“.

Postoje i službeni podatci o broju smrtnih slučajeva i o broju nus pojava prema primljenim vrstama cjepiva (Pfizer, Astrazeneca, Moderna, Janssen). I ti su rezultati zanimljivi koliko god bili poražavajući, ali i o njima društvenopolitički covid radnici šute. Vjerojatno zato što im je važnija lojalnost prema proizvođačima i njihovim prodajnim direktorima, negoli prema suverenima, to jest državljanima, odnosno narodu. Zašto prešućuju službene podatke EMA-e (European Medicines Agency), ako ne iz nekoga „višega interesa“ kojemu služe? Prije negoli krenu agitirati za zapovijed „cijepi se“, zadrti covid apostoli morali bi se upoznati s relevantnim podatcima EMA-e, MHRA-e (The Medicines and Healthcare product Regulatory Agency – UK) i CDC-a (Centers for Disease Control and Prevention – SAD). No, u uvjetima već uspostavljenoga covid logora, sasvim je jasno da je relevantnost i istinitost, potpuno nebitna i nepoželjna. Otud toliko osobnih izjašnjavanja, diferenciranja, oportuniranja, ograđivanja – ta, treba režimu dokazati lojalnost, a državnoj kasi i berivu zahvalnost.

Brojke govore: Trećeligaški kardiovaskularci s 5 naprama 0 pobijedili favorizirane covidarce

Službeni podatci govore, da ne velim „brojke govore“ kako je 2020. godine u Hrvatskoj najviše preminulih od „bolesti cirkulacijskog sustava“ (40 posto). Na drugom mjestu su „novotvorine“ s 23,7 posto, na trećemu su „ostale bolesti“, a na četvrtom mjestu su „šifre za posebnu namjenu (covid-19)“ sa 7,9 posto. Sad, oprostite, prelazim u čisti subjektivizam.

Spadam u najrizičniju skupinu koju već desetljećima resi najviša smrtnost. Nemam svoj stožer! Za „bolesti cirkulacijskog sustava“ nikad nije u dvije godine izdvojeno 40 milijarda kao za covid-19. Nitko s polica nije maknuo proizvode koji potiču „bolesti cirkulacijskog sustava“. Nema obveznih „mjera“. Nema perfidnih kardiovaskularnih eu potvrda. Nije uvedeno obvezno kolektivističko voženje bicikla dva puta na dan po trideset minuta kao odgovoran čin ljubavi prema znanstveno dokazanom preventivnom postupku, nije uveden ni propisani jelovnik za sve stanovnike, onaj s puno zelene salate i mikroskopski vidljivim komadićem mesa. Koliko bi takve mjere smanjile smrtnost najrizičnije hrvatske skupine samo Nebo zna. Nije propisan ni obvezni medikament koji pospješuje cirkulaciju, čisti krv i žile i jača srčani mišić. A sve bi to u primjeni pridonijelo „zaštiti ljudi i života“ i smanjilo rizik od najsmrtonosnije bolesti u Hrvata. Ruku na srce, živi smo dok nam živo srce bije. Treba ga čuvati.

Istina, nije riječ o zaraznoj bolesti, ali ipak je riječ o najsmrtonosnijoj. Pet puta (5) smrtonosnija je „od i sa“ covid-19. Posebno me nervira i plaši što svaki tv dnevnik, svih tv kuća, ne počinje s podacima koliko je bolesnika od „bolesti cirkulacijskog sustava“ toga dana preminulo, koliko je na intenzivnoj, koliko na rehabilitaciji, koliko je doživjelo opetovani inzult ili infarkt miokarda, koliko ih je završilo u mirovini, na groblju, ili među kablovima medicinskih aparata. I zašto kardiolog jednom tjedno na tv ne objašnjava kako se kreće „krivulja“ smrtnosti. Zbog toga, a i zbog činjenice što pripadam i onoj hrvatskoj skupini koja u svjetskim razmjerima ima najveću, gotovo epsku stopu suicida, liježem zabrinut s visokim tlakom i mislim si hoću li se ujutro probuditi na ovom ili onom svijetu. U pravilu dosad sam se budio na ovom. Činjenica je to za koju mi ne treba „znanstveni dokaz“, pa ni eu covid putovnica, kamoli testiranje štapom u nos.

Olakšanje ili mora: Šuica radi na Garanciji za djecu i strategiji EU za prava djece…

Dok sam još, dakle, čak i po novonormalnim kriterijima na ovome svijetu, upravo izlazim iz  subjektivizma, jednim okom pratim i što se događa u EU. Posebno me zanima kako stoji resor potpredsjednice Europske komisije, Dubravke Šuice, čiju je „fotelju“ predsjednik vlade nazvao hrvatskim najvećim vanjskopolitičkim uspjehom. Da se razumijemo, nisam njezin kontakt, niti kontakt njezinih kontakata. Ne kontaktiramo.

Popis mjerodavnosti (nadležnosti) potpredsjednice Šuice podugačak je i zahtijeva radno vrijeme od 24 sata bez dana odmora. To može izdržati samo superwoman. Zadužena je za predvođenje participativne demokracije, za statističko mapiranje učinka demografskih promjena, za koordiniranje rada na dugoročnoj viziji za ruralna područja i učinke demografskih promjena na povezanost i pristup uslugama, za analizu prouzrokovanu „odljevom mozgova“ i Garanciju za mlade, za izradu „zelene knjige o starenju“ i pokretanje široke rasprave o njegovim dugoročnim učincima, za osiguravanje europskih sustava socijalne zaštite, usklađivanje poslovnog i obiteljskog života u okviru europskog stupa socijalnih prava, za koordinaciju rada na budućoj Garanciji za djecu (tu smo!) i za izradu sveobuhvatne strategije EU za prava djeteta (tu smo, opet!).

Dosad se potpredsjednica zadužena za „demokraciju i demografiju“ nije oglasila ni o čemu u kontekstu utjecaja covid stvarnosti na njezin resor. Ne kontaktira javno, a kontaktira li tajno ne znamo. Stoga iz prve ruke ne znamo ništa o stanju unutar njezinih mjerodavnosti u protekle dvije „pandemijske godine“. Nemamo pojma kako covid stvarnost utječe na demokraciju i demografiju svih država EU, što je nedopustivo. Je li participativna demokracija u porastu ili padu otkad je uveden covid režim u države EU? Kakvi su učinci covid logora na demografske promjene u EU? Kako se testiranje, distanciranje, prijavljivanje kontakata, višedozno cijepljene i covid putovnice odražavaju na koordinaciju dugoročne vizije ruralnih područja EU i na „povezanost i pristup uslugama“? Šuica nas ne izvješćuje ni o rezultatima njezine analize utjecaja covid logora na „odljev mozgova“ i Garanciju za mlade. S kime je kontaktirala u svezi „zelene knjige o starenju“ i ima li u tom pogledu analizu svojih kontakta po europskim staračkim domovima. Kako pandemija utječe na stupanj osiguravanja europskih sustava socijalne zaštite u odnosu „na potrebe stanovništva koje stari“ i na umanjenje rizika od siromaštva?

Sve bih to još nekako prebolio i nastavio živjeti u neznanju o stanju resora EK za „demokraciju i demografiju“. Ali, ne mogu nikako prihvatiti činjenicu da taj naš najveći vanjskopolitički uspjeh nije napravio analizu štetnih utjecaja masovnoga cijepljenja djece na budućnost demokracije i na samu (transhumanu?) demografiju. Šefica EK izjasnila se za cijepljenje djece protiv covid-19. Neka naša covid djelatnica već je u pandemijskome transu izjavila da bi bilo odlično uvesti i dječje covid putovnice. A Šuica šuti o temi koja duboko zadire u samu bit njezina resora. Dakle, je li izradila Garanciju za djecu i kako je u njoj tretirano cijepljenje djece? Je li napravila sveobuhvatnu strategiju EU za prava djeteta i kako je u toj strategiji valorizirano (obvezno) cijepljenje djece? To su pitanja od životne važnosti, da ne velim opstanka demokracije i opstanka normalnoga europskog stanovništva.

Na cjepilište umjesto u krstionicu

Prvi mjeseci života u logoru prošli su s debilnom frazom „iduća dva tjedna su ključna“. Iz debilne postupno smo uvedeni u imebcilnu fazu (vidi prvi nastavak) „dugoročne borbe s virusom“. To zapravo znači, život u logoru ne smije stati i mora postepeno rasti logorska brutalnost. Počelo se i s tvrdnjom kako treba cijepiti samo „ugrožene skupine“. Sad su svi postali ugrožena skupina. Čak i djeca. Zato i kažem tijekom virtualne covid stvarnosti svi su neizostavno kolektivistički strpani u covid logor. U njemu svi moraju biti cijepljeni, jer necijepljeni su živi svjedoci da se može živjeti i umrijeti i bez cjepiva. Takvima treba zagorčati ono što im je preostalo od relativno normalnoga života u nas provedenoga po mjeri manjeg i većeg zla.

Kad je čovjek u ugrozi, mora si najprije sam pomoći prije negoli imperativni „proboj iz logora“ postane organiziran. Što se tiče organizacije, Hrvati imaju nedavnih iskustava na koja bi se mogli osloniti. Prije trideset godina okupirani prostor hrvatske države i Bosne i Hercegovine okupator je pretvorio u velesrpski logor. Tko se nije procijepio velesrpskom ideologijom, teorijom i praksom, postao je građaninom drugoga reda (necijepljeni „ustaša“) kojega okupator prvoga reda (cijepljeni četnik) može „ubiti kao kera kod Tarabe“. Hrvatski se narod isprva snalazio kako je znao, tko je izbjegao konačno rješenje cijepljenih četnika unutar srbijanskoga logora, taj je iz logora izbjegao ako je ikako mogao ili stigao. A onda se nekoliko godina ozbiljno radilo na organizaciji. I napokon, velesrbijanski logor na hrvatskom tlu je organizirano, nikako stihijski i taktikom „oštro i bez veze“, pobijeđen. Prava je šteta što je Lijepa naša poslije svega postala covid logorom za cijepljene i necijepljene, za stare i mlade, za pomilovane cijepljene agresore i ponižene necijepljene branitelje, za bolesne i zdrave. I za nevinu dječicu.

U tom smislu, eksperimentalno, nego kako?!, ove godine, kako razdragano pišu logorske novine, ne će biti božićne ponoćke u zagrebačkoj katedrali (ni ispred nje) iz koje je nekad grmjela i sijevala kršćanska nada i hrabrost. Ne bih želio da me se krivo shvati, stoga naglašavam kako izostanak božićne ponoćke ne znači da je zagrebački nadbiskup u tajnosti kooptiran i ucijepljen u Stožer, a HBK u privatno Znanstveno vijeće blaženog Andreja od Kese. To moguće samo znači da će u skoroj budućnosti najavljene idiotske faze, suvremeni Herodi i Jude, u ime oporavka i otpornosti, odvesti malog Isuseka na cijepljenje umjesto na krštenje. Ako im dopustimo, sigurno hoće.

Nenad Piskač: Život u logoru: Uzduž kontakata i poprijeko kontaktiranja – drugi dio (5)

(kraj)

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo