Nenad Piskač: Život u logoru (3): Uzduž kontakata i poprijeko kontaktiranja (prvi dio)

U drugom smo nastavku konstatirali kako totalitarizam nije epidemiološka mjera. U trećemu mogli bismo konstatirati: Država nije medicinska ustanova. Koliko se sjećamo pretvaranje države u medicinsku ustanovu počelo je prošle godine otvorenim lovom na kontakte simptomatskih i asimptomatskih „pozitivnih slučajeva“…

Ljudi oduvijek kontaktiraju. Takvima ih je Stvoritelj stvorio. Bez kontakta s drugim kontaktima ne mogu živjeti kao ljudska bića. Poznato je da se bez dopuštenoga kontakta s drugim ljudima živi u samicama, kaznenopopravnim ustanovama i zavodima, zatvorima i logorima najstrožega tipa. Ukidanje kontakata ljudima dosad se smatralo, uz smrtnu, jednom od najgorih kazni. Danas je preporuka covid stručnjaka, volontera očiju željnih napojnice i društvenopolitičkih radnika covid partija – život bez kontakta. Bez kontaktiranja, međutim, nema zajedništva, nema slobodnoga cirkuliranja ideja, „ljudi i roba“. U covid logoru kontaktiranje u punoj mjeri dopušteno je samo povlaštenoj klasi logornika. Logorašima je kontaktiranje otežano, nije preporučljivo, akoprem do njega i dođe kontakte treba prijaviti i izolirati, evidentirati ih i arhivirati. Privikavanje na život bez kontaktiranja predstavlja vježbu za usavršavanje logorskoga sustava. Lov na kontakte poznat iz dosadašnjih totalitarizma evoluirao je u nužnu epidemiološku mjeru bez koje nema budućnosti.

Prije godinu dana i diljem Hrvatske, premda je kretanje bilo ograničeno županijskim granicama, po Hrvatskoj se lovilo kontakte „pozitivnih slučajeva“. Godinu dana kasnije love se kontakti iz privatnih mobitela u okviru „kriminalističkog ispitivanja“.

Kineski logor i tajna njegove efikasnosti

Bolest se može čak i pobijediti i iskorijeniti, tvrde podmazani ideolozi covid logora, ako prestanemo kontaktirati. Kako to nije moguće u ovom trenutku imbecilne faze, onda pak kontakte treba ograničiti u što većoj mjeri i to debilno ograničenje poduprijeti propisanim, a imbecilnim, distanciranjem čovjeka od čovjeka. Dopušteno je, istina, kontaktirati na udaljenosti od dva metra, ali nije preporučljivo, ta, budimo iskreni, bolja mjera od dva metra jest ona od četiri metra distance, a najbolje je on line kontaktiranje iz jedne u drugu samicu, osobito kad nema Interneta, u Hrvatskoj najsporijega i najskupljega u Europskoj uniji.

U budućoj idiotskoj fazi kontaktiranje licem u lice biti će strogo zabranjeno. Tako nalaže dijalektika kontaktiranja i distanciranja. Stoga je potrebno, dok se još može, hitno osvijetliti i problem kontakata i sumnjiva kontaktiranja, osobito sada kada su postali vidljivi i spoznatljivi kroz protekle debilne i aktualne imbecilne faze covid logora. Pritom ne treba smetnuti s uma bogato hrvatsko iskustvo s kontaktima. Naime, kaj. Ne tako davno kad su se u okolnostima jugokomunističkoga logora u slobodnom kontaktiranju našla dva ili više Hrvata, režim je to mogao, a prečesto puta i jest, mirne duše nazvati – kontrarevolucijom. Bila je to strašna osuda sa svim posljedicama po kontakte, njihovu rodbinu i kontaktiranje „kao takvo“. Čista neodgovornost u kojoj kontakti nisu mislili na druge i na zlokobne posljedice.

Virus se najprije pojavio u logoru komunističke partije Kine, najmnogoljudnijem totalitarnom logoru na svijetu. U njemu su prava i slobode ljudi/logoraša po ustavu i zakonima i partijskome nadstatutu privatno vlasništvo komunističke partije. Najavljen još kao spektakl na otvaranju Olimpijskih igara u Londonu godine 2012., virus je na otajstven način iscurio krajem godine 2019. iz nekog laboratorija u Kini. U njemu su provjereni znanstvenici komunističke partije Kine i zapadni kapital sa svojim plaćenicima, zajedno razvijali međusobne kontakte, iskustva i znanje. Mješovito partnerstvo. Što su međusobno kontaktirajući proizveli i eventualno neodgovorno i ne misleći na druge pustili u planetarni promet, nitko još ne zna (ili zna ali šuti), pa ni hrvatski Stožer za otklanjanje prirodnih katastrofa. Kad bi znao, vjerojatno bi doživio kadrovske promjene, kao što ih je doživio Znanstveni savjet kad je otkrio uljeza u svojim časnim, stručnim i požrtvovnim redovima.

Ako nije virus, već biološki otrov na platformi virusa…

Je li riječ o prirodnom virusu sa super moćima ili je virus poslužio kao platforma za bojne otrove i biološku agresiju? O tomu se uopće ne kontaktira. Međutim, ne kontaktira se ni o tomu kako je i kojim metodama virus u Kini brzo i efikasno pobijeđen. Nije moguće da su svi tamošnji kontakti i kontakti njihovih kontakata prošli kroz logorski tip nekontaktno-distancirajućega izlječenja, koji uključuje i eksperimentiranje nad logorašima. KP Kine ne otkriva u čemu je tajna njezine pobjede nad nevidljivim neprijateljem. No, poruka je Europi i Americi, pa i Rusiji, jasna – komunistički tip totalitarizma jedini u svijetu pobjeđuje nevidljivog neprijatelja. Poruka nije – ako hoćete biti zdravi, preselite se u Kinu, već je poruka, izvezimo kineski model u Europu i Ameriku. Virus je, dakle, pobijeđen u državi u kojoj ljudska prava i slobode ne vrijede pišljiva boba. U kojoj je totalitarizam epidemiološka mjera. Državi koja je istodobno i medicinska ustanova. Otac, mater, brat, bog i medicinska sestra. To je jedini način pobjede zdravlja nad bolešću!?

Pa, ipak, postavlja se pitanje – kakav je to virus, ako nije istodobno i biološko oružje, kojega je moguće pobijediti jedino pokoravanjem i prisilom cjelokupnoga stanovništva. Ako je virus zapravo modificirano biološko oružje, onda, što se tiče Hrvatske, treba odmah ukinuti zakonodavni i izvršni Stožer, poslati ga u pozadinu da guli krumpire u okolnostima agresije i ratnoga stanja. U ratnome stanju ključnu riječ ima, kakav Vili, Alemka ili Krunek – Ministarstvo obrane na čelu s vrhovnim zapovjednikom i Ministarstvo vanjskih poslova zaduženo za kontaktiranje s protubiološkom savezničkom koalicijom. I vodi se rat protiv agresora (a ne protiv vlastitoga stanovništva!) sve do konačne pobjede i mirne reintegracije totalitarnih nagona, metoda i praksa u ustavnopravni položaj. A onda idu na red domaći i međunarodni sudovi.

Slobodno kontaktiranje pretpostavka je otpora

U pozitivnom slučaju modificirana biološkoga oružja (utvrđenoga poznatim i priznatim testiranjem), postavlja se zdravorazumsko pitanje – tko je agresor, tko je stvarni neprijatelj, koliki su njegovi ratni biološki resursi, tko su mu saveznici, gdje su strateški važni objekti proizvodnje biološkog oružja, tko i na koje načine zapovijeda i upravlja biološkim oružjem, koji su transportni pravci krijumčarenja i distribuiranja biološkog oružja, gdje su raspoređene neprijateljske diverzantske postrojbe, tko su neprijateljski kontakti u našim redovima, da ne velim kvislinzi, jesu li u tom ratu nepostojeće „ustaše“ i dalje dežurni krivci, u koju šumu su pobjegli partizani, koje su položaje zauzeli četnici, kakvo je stanje morala među hrvatskim braniteljima, imamo li dovoljno zaštitnih maski i odijela za vođenje protubiološkog obrambenog rata, hoćemo li Rafalima, koji, budimo iskreni, dolaze petnaestak godina prekasno – bombardirati zaraženo stanovništvo ili tvornice biološkog oružja i neprijateljske štabove, čija je zapovijed izvršna, iz kojih nas položaja prekomjerno granatiraju biološkim oružjem, gdje su logističke baze neprijatelja, koja je uloga medija u obrambenom ratu, koje tijelo na Brijunima planira osloboditeljske operacije i čišćenje okuženog terena od bioloških agenasa…

Za bolju kakvoću kontaktiranja treba si osvijestiti nekoliko činjenica i izvršiti osobni egzodus iz covid opijuma. Primjerice: Država kojom vladaju mjere nije pravna država. Mjerokracija nije demokracija. Stožer nije Sabor. Znanstveni savjet nije Vlada. Izbjegavanje odgovornosti odlika je neodgovorne kukavelji. Vladavina mjera je parapolitička vladavina. Ona nema demokratski legitimitet i kad iza sebe ima partijski ili neki drugi parcijalni legitimitet. Vidljivoga i nevidljivoga neprijatelja mjerokracija ne može pobijediti. Kontakti nisu politički protivnici. Pobjeda nad vlastitim narodom jest izdaja i veleizdaja. Civilna zaštita ne vodi rat. Izvanredno stanje je ratno stanje. Izvanredno stanje nije copy-past odluka ministra zdravstva. Legitimnu borbu protiv virusa vodi Ministarstvo zdravstva.

Sve bi to trebalo iskontaktirati i prokontati prije negoli počne kolektivna uhidba kontakata uhvaćenih u mišolovke covid režima, ili kontakata izvučenih iz mobitela hrvatskih državljana.

Nenad Piskač: Život u logoru (1)

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo