Fragmenti hrvatske zbilje D. Dijanović: Promjena Izbornog zakona prvi je krupni zadatak Christiana Schmidta

0

 

Preslagivanja u Bosni i Hercegovini

Želje velikobošnjačke politike već dugo vremena idu u pravcu ukidanja koncepta konstitutivnosti BiHtriju naroda u Bosni i Hercegovini. Cilj je stvaranje tzv. građanske države u kojoj bi Bošnjaci kao najbrojniji faktor dominirali. Nije pritom velikobošnjačka politika nimalo inventivna. Slično je pokušao provesti i Slobodan Milošević devedesetih godina u Jugoslaviji.

Kad su u pitanju hrvatski interesi u BiH, oni bi dugoročno trebali uključivati formiranje trećega entiteta. Jednostavno nije normalno da tri naroda imaju dva entiteta. Kratkoročno, Hrvati moraju obraniti koncept konstitutivnosti koji je posljednjih godina pod velikim napadima Bakira Izetbegovića. On smatra da Hrvati imaju previše prava i da treba „razbiti okove pariteta“. U jednome intervjuu Izetbegović se Hrvatima prijetio i vojnom opcijom i navodnim prijateljima u Europi…

Schmidt: Komšića više birali Bošnjaci, nego Hrvati

Politika visokih predstavnika dugo već vremena ide na ruku bošnjačkim strateškim ciljevima. Očekivanja su takva bila i od novoga visokog predstavnika, njemačkog političara Christiana Schmidta. No ovaj je s nekoliko svojih izjava razljutio Željka Komšića, sarajevskog agenta na poziciji hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Nedavno je, naime, Schmidtodržana konferencija „Euroatlantske perspektive BiH“ u njemačkog gradu Neustadt and der Aisch na kojoj se, kako je izvijestio Deutsche Welle, govorilo o promjenama Izbornog zakona i hrvatskom pitanju u BiH.

Schmidt je na konferenciji rekao da su Željka Komšića više birali Bošnjaci nego Hrvati i da se Hrvatima mora dati mogućnost da se osjećaju zastupljenima kako sve ne bi završilo nekim oblikom bojkota. Komšić smatra da se novi visoki predstavnik tom izjavom „svrstao na jednu stranu“. Čelnik HDZ-a Dragan Čović smatra da Schmidt nije na bilo čijoj strani i da kada je govorio o problemu legitimnog predstavljanja zapravo je govorio i zaštiti BiH jer ako toga ne će biti ne će biti ni BiH. „Zašto bi nekome smetalo da član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda bude izabran od Hrvata? Samo se tri člana Predsjedništva BiH i Dom naroda biraju po etničkom načelu, sve ostalo se bira na građanskom modelu. Ako je to nekome previše, onda taj ne voli BiH. BiH ne može biti građanska po modelu kako bi to netko želio“, smatra Čović.

Komšić je nedavno istaknuo da Schmidt preferira rješenje Füleovog modela, što je prema njemu opasno jer predstavlja vrstu stvaranje etničkih teritorija. Komšić se, kao agent najbrojnijega naroda, zalaže za promjenu Izbornog zakona kao u Njemačkoj kako bi se zaštitila samo prava pojedinaca, ali ne i konstitutivnih naroda. Povjerenik EU za proširenje Štefan Füle svojedobno je posredovao za dogovor o izbornoj reformi na način da se članovi Predsjedništva BiH i izaslanici za gornji, nacionalni koncipirani Dom naroda dominantno birali s područja u kojemu pojedini konstitutivni narod ima većinu. Takva je opcija i jedina normalna, ali ne i za sarajevske eksponente.

Opasnost stvaranja „muslimanskog otoka“

Predsjednik Bundestaga Wolfgang Schäuble na spomenutoj je konferenciji govorio o secesionističkim opasnostima. On smatra da razmišljanje u etničkim kategorijama uz djelovanje centrifugalnih sila pod utjecajem susjednih zemalja može dovesti do disolucije države i formiranja „muslimanskog otoka u Europi“ sa znatnim konfliktnim potencijalom koji bi predstavljao stalni izvor nemira. Nije nam poznato kako bi se u državi triju konstitutivnih naroda moglo Schaublerazmišljati nego u „etničkim kategorijama“, no očito je da je zapadna politika Hrvatskoj namijenila ulogu sprječavanja formiranja „muslimanskog otoka u Europi“.

Schäuble smatra da bi taj otok imao znatne konfliktne potencijale čime de facto priznaje – može se to jasno pročitati između redaka – da već danas u bošnjačkim krugovima postoji konfliktni potencijal. No eto, Hrvati bi trebali te potencijale valjda obuzdavati. U BiH, prema procjenama hrvatskih obavještajnih službi postoji oko 10.000 radikaliziranih pojedinaca, a i dalje postoje tzv. paradžemati kao geta radikalne selafijsko-vehabijske inačice islama. Schäuble očito u vidu ima i te podatke.

S jedne se strane od strane Sarajeva i dijela zapadnih zemalja želi nametati tzv. građanski model, koji bi Hrvate de facto lišio ikakvih prava, a s druge se palamudi o secesionističkim tendencijama iako najsnažniji stimulans separatizma može biti upravo politika koja Hrvatima ne dopušta adekvatno političko predstavljanje. S jedne se strane Hrvate konstantno obespravljuje, a druge ih se optužuje za šurovanje s Miloradom Dodikom iako bi i zadnjoj budali trebalo biti jasno da Hrvate u zagrljaj Dodiku gura službeno Sarajevo. Takva politička hipokrizija ne vodi prema ničemu dobrom.

Mogu se očekivati sarajevske opstrukcije

Krajem rujna, najavljeno je, posebni američki predstavnik Matthew Palmer i direktorica za zapadnu Europu, zapadni Balkan, Tursku i UK u Europskoj službi za vanjske poslove Angelina Eichorst razgovarat će s predstavnicima vodećih političkih stranaka iz triju naroda kako bi se približila stajališta o izmjeni Izbornog zakona. Čović smatra da bi kompromis trebao ići prema tome da se zajamči legitimno političko predstavljanje i nemogućnost preglasavanja Komsic Izetbegovicmalobrojnijih Hrvata, kao i otklonila diskriminacija prema predstavnicima manjina sukladno presudama Suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Promjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine nameće se kao prvi i najkrupniji zadatak novoga visokog predstavnika. Izbori su sljedeće godine, što znači da vremena nema na bacanje, a jasno je kako se u idućim mjesecima mogu očekivati različite vrste opstrukcija od strane službenog Sarajeva. Međutim, čini se da je i u pojedinim zapadnim centrima moći sazrelo uvjerenje da je nastavak dosadašnje politike, koja je Bošnjacima omogućavala da biraju hrvatske predstavnike, put u dezintegraciju te države.

Matthew Palmer nedavno je tako izjavio da je pitanje reforme izbornog sustava u BiH (kao i implementiranje odluke u slučaju Sejdić-Finci) hitno i strateški važno kako bi zemlja krenula naprijed. Apelirao je na lidere triju naroda da učine kompromis i iskažu političku hrabrost koja će biti potrebna kako bi pokrenuli zemlju. Nakon Palmerova istupa, i Europska unija pozvala je vlasti u Bosni i Hercegovini da provedu reformu izbornog zakonodavstva, a po potrebi i Ustava, kako bi se uklonili svi oblici nejednakosti i diskriminacije. Šef europske diplomacije Josep Borrell upozorio je da BiH mora ubrzati usklađivanje s EU regulativom ako želi biti primljena u članstvo.

Skorašnji posjet Palmera i Eichorst BiH zato će biti važan jer će pokazati koliko je spremnost sviju strana na kompromise. Bez jakih pritisaka SAD-a i EU-a Sarajevo ne će pristati na promjenu Izbornog zakona koja bi Hrvatima osigurala ravnopravno političko predstavljanje. Sarajevska je politika već dugo vremena radikalno usmjerena protiv hrvatskih interesa, no dugoročno je autodestruktivna i po njihove interese jer će po logici nužnosti dovesti do daljnjega približavanja hrvatskih i srpskih pozicija u BiH.

Više lobiranja i diplomatskog djelovanja

Dvadeset i šest godina od sklapanja Daytonskog sporazuma Bosna i Hercegovina je propala država u kojoj neriješena etnička pitanja potpuno paraliziraju ostala pitanja, posebno ona ekonomske prirode. Iako su Hrvati u Bosni i Hercegovini jedini istinski prozapadni faktor, koji podupire ulazak te države u euroatlantske integracije, oni u zaštiti svojih interesa nemaju potporu zapadnih zemalja, za razliku od Srba koji uživaju potporu Srbije i Rusije i Bošnjaka koji imaju potporu islamskog svijeta.

Američko veleposlanstvo u BiH do sada je redovito zagovaralo bošnjačke interese, a visoki predstavnici, uz donekle Geopolitikaiznimku Miroslava Lajčaka, redovito su zagovarali bošnjačke pozicije. Od Barryjevih (2000.) i Petritschevih (2002.) amandmana do danas traje proces političke desubjektivizacije Hrvata u Bosni i Hercegovini čiji je broj u odnosu na 1991. godinu prepolovljen.

Tragična je činjenica da danas u Federaciji BiH ne postoji niti jedan relevantniji bošnjački političar koji bi osudio Izetbegovićeve i Komšićeve uzurpacije hrvatskih prava. Čini se da njihova politika uživa konsenzualnu potporu unutar bošnjačke zajednice. Zadnji bošnjački političar koji je upozorio na nedopustivost kršenja hrvatskih prava bio je Haris Silajdžić, svojedobno bošnjački član Predsjedništva BiH. On je još 2006. u jednoj emisiji dao sljedeće upozorenje Željku Komšiću: „Smatram da, ako živimo u sistemu etničkog predstavljanja te ako Bošnjaci biraju bošnjačkog predstavnika, a Srbi srpskog predstavnika, nije pravedno prema Hrvatima da netko za njih bira njihovog predstavnika. Smatram da je to opasno za BiH i da će to građanima hrvatske nacionalnosti ogaditi BiH. A to može dovesti do toga da Hrvati traže treći entitet“.

Srećom, na hrvatskoj političkoj sceni danas vidimo mnogo bolji stav o položaju Hrvata u BiH nego ranije. Osim nekoliko radikala većina političara ima unison stav o tome da su Hrvati diskriminirani u Federaciji BiH. No to nije dovoljno. Cinici bi rekli da se u današnjem svijetu istina mora platiti. Više lobiranja i diplomatskog djelovanja preduvjet je za rješavanje hrvatskog pitanja u BiH. Bez rješenja toga pitanja i Hrvatska ostaje nedovršena država.

Davor Dijanović/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara