Zorica Vuković: Taoci i manipulatori

0

 

 

U petak 17. rujna ’21. obilježena je trideseta obljetnica formiranja 204. vukovarske brigade (25. rujna 1991.). Ne znam kako bi je najbolje trebalo obilježiti, ali svakako ne onako kako je to bilo u dvorištu Dvorca Eltz gdje su se govornici (osim Branka Borkovića – Mladog Jastreba) nadmetali koga će usrdnije pozdraviti; neustrašive heroje Plenkovića, ili dične izaslanike još hrabrijih Milanovića i Jandrokovića. O stvarnim braniteljima HOS-ovcima, Tomislavu Merčepu, Blagi Zadri i Turbo vodu, o Žutim mravima i Pustinjskim Štakorima, o neustrašivim postavljačima zastave na vodotoranju Ivici Ivaniki i Hrvoju Džalto-u, pa i o Mili Dadakoviću – Jastrebu ni riječi.

Bilo je tu i mnogo drugih hrabrih momaka i prije formiranja 204-te. O jednom od njih piše Stipo Mlinarić Ćipe na FB: „Božo Bionda iz Slunja, veseo i nasmijan dečko pun života došao je s Robertom Zadrom iz ATJ Lučkog u Vukovar. Nakon rušenja prvih JNA aviona u RH, Blago je očekivao odmazdu. Istu tu noć poslao je nas desetak s topom, našim ‘krnjom’, da odemo u Vukovar kod kafića No1 i čekamo zapovijed. Bilo je oko pet sati ujutro kada smo se vratili. Negdje oko 9 sati, tek što smo zaspali, budi me zvonjava telefona. Tenkovi i transporteri bili su na ulazu u Borovo Naselje. Dok smo brat i ja došli u Mjesnu zajednicu, Božo, Robert i ostali već su krenuli prema pruzi u Borovu Naselju. Tamo je Božo odlučio da zauzme bolju poziciju za gađanje transportera i pokušava pretrčati Borovsku cestu. U tom pretrčavanju pokosio ga je rafal mitraljeza s transportera. Rane su bile smrtonosne. Bilo je 25. 8. 1991.“

Glavnu ulogu u obilježavanju tog 17. rujna ’21. imao je, samohvalom, Plenković.

U demokratskom ozračju, u kojeg je Hrvatska uplovila nakon komunističke diktature, prepoznaju li glasači hrvatske heroje i domoljube? I tko je taj Andrej Plenković? Što znam o njemu? Znam tek o njegovim djelima i riječima koje prosipa s govornica.

Andrej Plenković rođen je u Zagrebu 8. travnja 1970. od oca Maria (1947.) komunikolog prof. na Fakultetu političkih znanosti i Grafičkom fakultetu u Zagrebu i majke Vjekoslave Raos-Plenković, liječnice u vojnoj bolnici.

Plenković je osnovnu školu završio na Jordanovcu, a srednju u Obrazovnom centru za jezike koju je završio poznatom maturalnom radnjom u kojoj je rekao na str. 10.: „Izvor informacija je u svim klasnim društvima vladajuća klasa. Ona putem sredstava masovnog komuniciranja upravo želi da masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne (radi lakšeg upokoravanja, eksploatiranja itd.) jer će mase pod tim utjecajem pružiti najmanji otpor.“ Tamo je dobio osnovna znanja tako da govori engleski, francuski, talijanski. Služi se njemačkim i ukrajinskim.

Pravo je završio na Pravnom fakultetu u Zagrebu s temom ‘Institucije Europske zajednice i proces donošenja odluka’. Studentsku praksu obavio je u uredu Stephenson Harwood u Londonu, a 1993. je predsjednik Međunarodnog odbora ELSA-e (European Law Students’Association) sa sjedištem u Bruxellesu. Nakon položenog Državnog ispita završio je u Ministarstvu vanjskih poslova na školovanju za diplomatskog savjetnika. Godine 2002. magistrirao je na temi ‘Subjektivitet Europske unije i razvoj Zajedničke vanjske i sigurnosne politike’ kod profesora Budislava Vukasa iz Rijeke.

Nakon smrti Franje Tuđmana vodi izbornu kampanju Mate Granića za predsjednika države, a od 2002.-2005. boravi u Bruxellesu. Nakon toga je do 2010. u Parizu u veleposlanstvu RH, gdje surađuje s veleposlanicima Božidarom Gagrom (1938.–2009.) i Mirkom Galićem (1948.).

HDZ-u pristupa 2011. kada je izabran u Hrvatski sabor, da bi već 2013. završio kao europarlamentarac. Na listu ga je stavio Karamarko. Istakao se kao ukrajinski prijatelj koji je naveo primjer Vukovara Ukrajincima kako bi vratili Krim. Dobio je čak i visoko ukrajinsko odličje, ali Krim i dalje drže Rusi. Svoju podršku dao je Ukrajini i krajem kolovoza ove godine kada je održao vatreni govor (u čije ime?) u kom je rekao:  Danas smo s ukrajinskim prijateljima i europskim kolegama kako bismo poslali snažnu i jedinstvenu podršku teritorijalnoj cjelovitosti i suverenosti Ukrajine. Krim je Ukrajina!“

Naravno, u Bruxellesu je stekao i mnogobrojne prijatelje kao npr. Jean-Clauda Junckera. Bio sam jedan od dva pregovarača Europske pučke stranke u postupku odabira čelnika europskih institucija u sazivu Europskog parlamenta 2019. – 2024. Pregovori s predstavnicima grupacije europskih socijalista i liberala rezultirali su odabirom Ursule von der Leyen (EPP) za novu predsjednicu Europske komisije,“ piše u životopisu Plenković.

Plenković hvali  svoje pomoćnike: Tenu Mišetić, Marka Pavića, Miroslava Smetiška, Karla Resslera, Marka Milića, Antu Bačića, Dragicu Roščić, Domagoja Mikulića, Marijanu Balić i Josipa Bilavera.

Primjer kako pomoćnici rade:

Ante Bačić (FB, 20.9.2021.): HRVATSKA KAKVU TREBAMO PVRH ANDREJ PLENKOVIĆ: CILJ JE DA 2023. PROSJEČNA PLAĆA DOSEGNE 1000 EURA

Najavili smo da ćemo u cijelom mandatu ove #VladaRH kreirati 100.000 novih radnih mjesta, a samo u 1. godini stvoreno ih je – 50.000! U lipnju je prosječna neto plaća u iznosila rekordnih 7.175 kn i, s obzirom na pozitivna kretanja, realno je da do 2023. prvi put prijeđe 1.000€. Sve je to potvrda da je u #COVID19 krizi država opravdala svoju ulogu: snažno smo stali uz radnike, spasili +700.000 radnih mjesta i likvidnost +120.000 poduzeća & odgovornim upravljanjem zadržali financijsku stabilnost . Naša mantra je “obećaj manje, ostvari više”: prve procjene rasta BDP-a u 2021. iznosile su oko 5%, a sada idemo prema – 7%! Isto tako, danas imamo najviše osiguranika u zadnjih 13 godina – zaposlenost je na 66.9%, a nezaposlenost na 7.4%. Usprkos pandemiji osigurali smo sve preduvjete da desetljeće pred nama bude desetljeće razvoja. Ono je generacijska prilika i zato što na raspolaganju imamo više od 25 mlrd € iz #fondoviEU. Nakon uplate predujma od oko 819 mil. € u idućih nekoliko dana, će prijeći prag od 50 mlrd kn viška između uplaćenih i primljenih sredstava iz ! – najavio je PVRH Andrej Plenković na konferenciji Večernji list „ kakvu trebamo“.

Godine 2014. Plenković ženi Dubrovkinju, samozatajnu Anu Maslać, s kojom ima dvoje djece.

No hrvatska javnost ga je bolje upoznala 2016. u svibnju na skupštini HDZ-a kada je glupo rušena Oreškovićeva Vlada. Tada je rekao: „Ne želim ulaziti u meritum slučaja o kojem govorimo u posljednje vrijeme, ali treba otvoreno reći da su aktualna politička kriza u Vladi i predstojeće glasovanje u Saboru o povjerenju prvom potpredsjedniku Vlade, predsjedniku HDZ-a, loš signal i za Vladu i za stranku… Od modernih političara očekuje se najviši standard transparentnosti, odgovornosti i integriteta, što je preduvjet za kredibilno političko djelovanje.“ Izgovorio je tada i, vjerojatno svoju najznačajniju rečenicu, koja ga je vinula do ‘nepogrešivog’: „Smatram da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana.“

Postade tako Andrej predsjednik HDZ-a, a potom i Vlade 2016. godine i od tada samoljublje mu samo buja. Još je neko vrijeme glumatao do lokalnih izbora 2017., išao na ispraćaj posmrtnih ostataka žrtava Hude jame, a onda se uz pomoć projugoslavenskih prijatelja, njihovih potomaka i mlađahnih ministara učvrstio na tronu.

Doduše, pokrenula je Plenkovićeva vlada izgradnju Pelješkog mosta, ‘sredili’ su Agrokor, upali u Podravku… Za ostvarenje svojih ideoloških ciljeva koristio je tzv. nevladine udruge i njihove prosvjede pa doveo Blaženku Divjak da ‘sredi’ obrazovanje nakon Milanovićeva Jovanovića i Jokića, a poklonio se Februarki u ožujku kako bi protežirao bezbožne ideološke konstrukte feministica i sličnih grupacija. U srozavanju hrvatske kulture pomaže Ninočka. Tek pokušaj obnove hrvatske vojske završio ostavkom ratnika Krstičevića.

Prihvatili su Istanbulsku konvenciju, Marakeški sporazum, dozvolili posvajanje djece homoseksualcima, a odbijaju ukinuti komunistički zakon koji dozvoljava ubijanje nerođenih…

Plenković se hvali da štite dignitet Domovinskog rata. Kako to čine pokazuje djelovanje Tome Medveda i sporazum s četničkim SDSS-om s kojim provodi memorandume SANU što je lijepo prikazano u knjizi Protokoli velikosrpske ideologije u izdanju Edicije Velebit. Tu se spominje popis stanovništva i civilne žrtve Domovinskog rata koje su osvanule u zakonima koje je podastrla i izglasala Plenkovićeva vlada u suradnji s Pupovcem i ljevičarima baš onako kako su to velikosrbi zamislili. O Jasenovcu i inim izmišljenim stratištima da se i ne govori. Prije nekoliko dana počastio nas je svojom ‘ljubavi’ Porfirije. Plenki se ni bi ‘štel mešat’. Ne miješa se on ni u sudove koji osuđuju hrvatske heroje već desetljećima, a suđenje ratnim zločincima prepušta agresorima u samoincijativnim tužbama oštećenih Hrvata. Sve po protokolu memorandumskih mudraca.

 „Razlozi zbog kojih objavljujemo Protokole velikosrpske ideologije nalaze se u njihovoj ponovnoj političkoj aktualizaciji. Po tko zna koji put događa se da autori ovih tekstova zveckaju oružjem na hrvatskim granicama ali jednako tako oni to rade i unutar granica Bosne i Hercegovine i Crne Gore, a svoj pakleni plan najavljuju Albancima i Makedoncima. Protokoli velikosrpske ideologije kao po nekom nepisanom pravilu uvijek se najprije pojavljuju kao nacrti, kao najave nekog tajnog plana ali se zatim vrlo brzo  njihovi sljedbenici naoružaju i krenu u realizaciju napisanih opsesija. U Hrvatskoj je ponovno na djelu domaća peta kolona hrvatskih političkih diletanata koja ovaj put novim i vrlo perfidnim sredstvima provodi načela velikosrpske ideologije. U tom procesu sudjeluju ne samo pojedinci nego i čitave grupe pa se radi o vrlo organiziranom nasrtaju na mnoge institucije hrvatskog kulturnog, duhovnog i političkog života, na naše gospodarstvo, sport i umjetnost. Naša realnost, zbivanja i manire naših istočnih susjeda upućuju na potrebu za ovakvom knjigom. Osobito kada se pogleda u poglavlje ‘Memorandum 2’ gdje se lako uviđa kako mnogo toga spornoga i apsurdnoga što se događa u ovoj našoj hrvatskoj stvarnosti, ali i isto tako i kod naših susjeda u BiH i Crnoj Gori jest plod smišljene politike tamo zapisanih protokola i onoga što svakoga dana vidimo oko sebe,“ piše na portalu Projekt Velebit.

Ako netko ne odgovara vladinu timu, brzo se to rješava. ‘Nepoćudnima’ se podmeću afere, stvarne ili izmišljene, koje ‘sedma sila’ napumpa do puknuća. ‘Janaf’, ‘Krš Pađane’, ‘Borg’, skupa ljetovanja na sumnjivim jahtama se zanemaruju, sukobi interesa padaju u vodu.

Ako netko od zastupnika u Hrvatskom saboru postavi, po Plenkovićevu mišljenju, sumnjiva pitanja, on bezobrazno vrijeđa ili se pravi da ne zna. Tako već mjesecima ‘ne zna’ odgovoriti na pitanje Ante Prkačina o sporazumu Račana s tzv. SPC i dodjeli nekretnina i novca toj velikosrpskoj organizaciji.

Posebna priča je COVID-19. Tu su uveli doista diktaturu. Nakon nepoznanica u 2020-oj godini, sada bi valjda trebalo biti malo više pameti. Ali…: „Ono što ja očekujem od medija – ja očekujem od svih medijskih kuća da se uključe u ovo. I to čvrsto. Podcrtavam još jedanput odgovornost medija, internetskog prostora – da otklanjamo te nebuloze koje postoje u eteru i da vaša uređivačka politika – N1, Nova, RTL, HTV,“ govorio je Plenković upirući prstom u svakog pojedinog novinara na konferenciji za novinare 23. prosinca 2020., „svi imate tu odigrati ulogu! Tu nema dileme. Što više u eteru bude suvislih ljudi koji govore ono što je istina, a ne koji govore ono što nije istina, to će se više ljudi cijepiti. Dakle, stvar je tu jasna kao dan. A mi ćemo, kao Vlada, normalno, ovo pomoći. Manje košta dobar PR nego smrt od COVID-a.

Vlada surađuje  i sluša upute proskribirane WHO, s kojom je Plenković potpisao sporazum što je uvertira za svjetsku vladu. „Glavni cilj ovog sporazuma bio bi poticanje pristupa koji se odnosi na sve vlade i na cijelo društvo, jačajući nacionalne, regionalne i globalne kapacitete i otpornost na buduće pandemije. To uključuje značajno poboljšanje međunarodne suradnje za poboljšanje, na primjer, sustava upozorenja, razmjene podataka, istraživanja te lokalne, regionalne i globalne proizvodnje i distribucije medicinskih i javnozdravstvenih protumjera, kao što su cjepiva, lijekovi, dijagnostika i osobna zaštitna oprema… …Spremnosti na pandemiju potrebno je globalno vodstvo za globalni zdravstveni sustav prikladan za ovo tisućljeće. Da bismo ovu obvezu učinili stvarnom, moramo se voditi solidarnošću, pravednošću, transparentnošću, uključivošću i pravednošću.“ Bla…bla…

https://www.who.int/news-room/commentaries/detail/op-ed—covid-19-shows-why-united-action-is-needed-for-more-robust-international-health-architecture

Subotnji (18.9.) Festival slobode na Jelačić placu, Plenković je komentirao: „To je patetika! Nema razloga za naricanjem nad slobodom. Što to u Hrvatskoj nije slobodno?“ Doista, ja vjerujem da on vjeruje da je u Hrvatskoj sve dobro. Svi rade, savršeno funkcionira školstvo, zdravstvo, a posebna skrb pridaje se nerođenima, djeci, obiteljima, starcima. Mladima se pruža mogućnost obrazovanja, zaposlenja, napredovanja u struci, osnivanja obitelji i vlastitog doma… Zemlja meda i mlijeka! Samo mi to ne vidimo pa hoćemo neku tamo slobodu, referendume i  pravo na život kakav izaberemo.

Konačno je i kardinal  Bozanić zavapio u propovijedi na Mariji Bistrici 19.9.2021.: „No, braćo i sestre u vjeri, postoje i izvanjske teškoće. Ne možemo prešutjeti ranjenost nakon potresa, u kojoj je predivno vidjeti brigu Crkve i tolikih u našem društvu za stradale. No, jednako tako smo i žalosni, kada susrećemo zapreke na koje u pokušajima obnove, nailazimo bilo u mjerodavnim državnim ili gradskim tijelima. Godina i pol dana od potresa, u kojoj smo sa svoje strane kao Nadbiskupija učinili sve što je u našoj moći i postupali prema uputama, ulažući i sredstva koja imamo, da bi se što prije došlo do pomaka koji ohrabruju i jačaju nadu. Ne mogu, kao najizvrsniji primjer, ne spomenuti našu katedralu, ali tu su i druge crkve i ustanove. Redovito nailazimo na neostvarena obećanja, pa čak i na nerazumijevanja, što opet rađa mijenjanjem uvjeta, nejasnim kriterijima i neusklađenošću odgovornih.

Povijesni izvori govore o potresu iz 1880. godine koji je pokrenuo novi zamah u razvoju Zagreba, uz veliku pomoć sveeuropske solidarnosti, a tada nije postojala Europska unija.

No, da se ne bi mislilo da nam je prvotno stalo do zidova zgrada, ovo spominjem zbog muke s kojom se posebno suočavaju ljudi koji još uvijek ne naziru rješenja za svoje domove, kako u našoj Nadbiskupiji tako i na Banovini.

Od izvanjskih poteškoća koje se odražavaju na cjelokupni život doma Crkve zagrebačke ističem i poteškoće na koje nailazimo u gradu Zagrebu, gdje strpljivo i ponizno godinama čekamo rješavanje glede gradnje župnih crkava, počevši od Trnjanske Savice, preko Španskoga, Jelkovca, Kajzerice, Rudeša i drugih mjesta. I tu smo kao Nadbiskupija učinili što je u našoj moći, ali teško je ići dalje, ako nema razborite suradnje od strane Grada, uključujući u prvom redu ispunjavanje preuzetih obveza.

U spomenutim se slučajevima radi o naslijeđenim poteškoćama. Stoga apeliramo na one, kojima su nedavno građani povjerili odgovornost za naš Zagreb, da u demokratskom dijalogu potražimo, korak po korak prikladna rješenja. Na mnogim područjima našega života, gdje su ujedno isti ljudi i građani i vjernici, ne možemo jedni bez drugih.

Teško je povjerovati da je nekomu drago da katolički vjernici, građani Zagreba, budu na ledini, na otvorenim površinama izloženim vremenskim nepogodama ili skučeni u neprikladnim prostorima? Ne tražimo nikakve posebne pogodnosti ni povlastice, nego osjetljivost i pravednost za koju se zalažemo prema svim ljudima. Iz te osjetljivosti, gledajući potrebe čovjeka, uvjeren sam da se mogu naći putovi koji vjernicima ne nanose nepravdu. Mi ćemo i nadalje na nepravde ukazivati, zalagati se za dobro, a pritom nas ni odbijanje neće pokolebati. Gospodine Isuse, po ljubavi Majke Božje Bistričke, čuvaj domove naše Crkve u gradu Zagrebu!“

Andreja Plenkovića ne poznam. Nikad ga nisam srela. Ne znam kakav je. Je li ugodan, susretljiv? Ne znam. Ali znam njegova djela i čujem (sad već ne želim ni slušati) njegove riječi. I nije mi baš ugodno. Kontrola novinara, kontrola javnih djelatnika, promoviranje tzv. LGBQŽ zajednice, ubijanje nerođenih, sijanje straha COVID mjerama i poslušno služenje WHO iliti NWO, nasrtaj na neistomišljenike, imenovanje nesposobnih poslušnika na visoke državne funkcije, promocija globalističkih i velikosrpskih ideja, zadiranje u obrazovanje i odgoj, uplitanje u život vjernika, podržavanje korupcije, uskraćivanje referenduma, inzistiranje na euru, promoviranje lažne povijesti i preoblikovanje Domovinskog rata (tko nas, bre, zavadi?), zatvaranje očiju pred partizanskim i srpskim zločinima… Čak je i Orwell jednom rekao: „Onaj tko upravlja prošlošću stvara budućnost.“ Službenu povijest kod nas još uvijek pišu ‘klasići’, ‘drobilice’, ‘pupavci’, ‘jakovine’, povjerenstva za suočavanje s prošlošću i filmski stvaraoci kako bi manipulirali narodom…

Hvala Bogu da je taj  manipulativni cušpajz prepoznat i da im velik dio hrvatskog naroda ne vjeruje. Imamo puno onih koji se bave istraživanjem i to objavljuju. Navest ću neke: Igor Vukić, Blanka Matković, Stipo Pilić, Tomislav Jonjić, Nikola Banić i M. Koić i Neven Elezović, Stjepan Lozo, Roman Leljak…

Da se može drugačije, pokazalo je karlovačko Gradsko vijeće (tamošnji HDZ + DP) kada je 22.9. o. g. u ranu zoru donijelo odluku o imenovanju mosta preko Korane Most jedinice specijalne policije Grom čiji je pripadnik Mihajlo Hrastov spasio Karlovac od upada srpskih okupatora u Karlovac. Pa i on je osuđen od projugoslavenskih sudova. Kada će se pokrenuti postupak za njegovu rehabilitaciju?

I u slučaju COVIDa19 prepoznaju se manipulacije. Marin Miletić, saborski zastupnik  20. rujna piše: „Sve više struke prepoznaje igre moćnika. Postoji dosta liječnika koji se javljaju i daju mi informacije. Budući živimo u laganoj tiraniji, ljudi se boje za svoj posao. Razumijem ih.“ 

Fra Mario Knezović je na Festivalu slobode rekao: „Govor o slobodi savjesti koju nam je Bog dao i govor o ljudskim slobodama i pravima, koje crpimo iz Ustava i svih pozitivnih zakonskih propisa, ne trpe ratne rovove u koje ljude nasilno trpaju ili proglašavaju robljem…

Kao svećenik znam koliko su opterećene ljudske savjesti i duše i zato pozivam: Prestanite vršiti mobing, moralno nasilje i ucjene na ljude koji promišljaju cijepiti se ili ne. Prestanite tretirati nazadnima, odgovornima za smrti i bolest one koji se po savjesti i na temelju dostupnih spoznaja ne žele cijepiti. Prestanite unositi podjelu u društvo. A dobro je znano da je sotona izvor podjela. 

Savjest nema alternativu. Sloboda kretanja nema alternativu. Moralno nasilje mora stati. Savjest jest, mora biti i ostati posljednje mjerilo naših odluka. Onoga dana kad se uguši glas savjesti kao krici će se pojaviti razne traume, psihička oboljenja, duševne tegobe. Pitam: Je li ideja da jedna vrsta bolesti bude uzrok tolikih drugih oboljenja koji se u strahu i ucjeni rađaju? Pitam: Je li imamo pravo za moralno prihvatljivo i medicinski provjereno cjepivo? Pitam: Na temelju čega se želi posegnuti za cijepljenjem djece?

Dragi ljudi! Isus Krist poručuje: Ne bojte se. U borbi za slobodu savjesti, slobodu izražavanja moramo biti ustrajni. Upravo tako mislimo i na sebe i na druge. Mogu nas svi prešutjeti, odbaciti ali je u konačnici najvažnije da nismo prešutjeli savjest – Božji glas u nama i da tako od Boga nismo odbačeni.

Ako smo mi, koji o određenim temama promišljamo drugačije, jedini problem društva onda problema i nema.“

Živimo, kao, u demokratskom društvu, društvu u kojem bi ljudi trebali odlučivati, a vođe ih predstavljati, služeći im. No kako se zove društvo u kojem je situacija obrnuta jer samo nekolicina kontrolira protok informacija koji se sporo probija svakodnevnicom, uz svesrdnu pomoć Big Tech ekipe?

U opširnom pismu LIBERA NOS A MALO (Izbavi nas od zla) nadbiskup Carlo Maria Viganò 28. kolovoza 2021. piše:

„Već više od godinu i pol dana bespomoćni asistiramo neskladnim zbivanjima kojima velika većina nas nije u stanju dati uvjerljivo opravdanje…

…Razmislimo o tome, kada u ime mirnog suživota moramo izabrati paktiranje s protivnikom! I neka razmisle oni prelati i oni vladari koji misle da njihovo suučesništvo dotiče samo ekonomska ili zdravstvena pitanja, praveći se da ne znaju što stoji iza svega ovoga.

Vratimo se Kristu, Kristu Kralju srca, obitelji, društava i nacija. Proglašavamo Ga za našega Kralja, a Mariju Presvetu našom Kraljicom.

Samo na taj način može se poraziti ovaj ozloglašeni projekt Novog Svjetskog Poretka. Samo se na taj način Sveta Crkva može očistiti od izdajica i otpadnika.

I neka Bog čuje našu molitvu!”

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara