Nenad Piskač: Reci ne srbijanskoj politici u Hrvatskoj

0

 

 

 

U zadnjem tjednu pred lokalne izbore hrvatskim medijskim prostorom kruže svakakve poruke, plakati i likovi. Među njima postoji najmanje jedan plakat s likom i djelom koji dokazuje da hrvatska država još nije uspostavila svoju punu vlast unutar međunarodno priznatih granica Republike Hrvatske. Pojavio se u Vukovarsko srijemskoj županiji. U županiji koja je godine 1995. milošću i mudrošću predsjednika Tuđmana izbjegla VRO Oluju. Stanje srbijanske okupacije tamo je riješeno procesom mirne reintegracije početkom 1998. godine. Odmah potom, nakon integracije međunarodno priznatoga državnoga teritorija, uslijedio je proces dezintegracije, kako navedene županije, tako i države u cjelini. Napokon u stanju dvostruke (dez)integracije, europske i srbijanske, u drugom uzastopnom mandatu hrvatsko-srpske koalicije HDZ-a i SDSS-a, dočekali smo i ovogodišnje lokalne izbore.

Samo je jedan Pupovac

Na njima se ćirilicom natječe i stanoviti Dragan Crnogorac (r. 1978. u Vinkovcima), pripadnik srpske nacionalne manjine i šef Saveza srpskih udruženja Hrvatske. On je bivši saborski zastupnik SDSS-a (2012. – 2015.). U Sabor je ušao kao zamjena za Vojislava Stanimirovića, šefa saniteta JNA u okupiranoj Vukovarsko srijemskoj županiji pod čijom su međunarodnopravnom ingerencijom bili i ranjenici i bolesnici Vukovarske bolnice, pa i oni skončali na stratištu Ovčara. U Saboru je Crnogorac bio povlašten, budući da su hrvatski politlajbeki manjincima dali pravo „pozitivne diskriminacije“ većine. Naime, kaj. Bio je pripadnikom dva saborska kluba: Kluba zastupnika nacionalnih manjina i Kluba zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke. Je li bio i u klubu Dragana Kovačevića, u Slovenskoj 9, nije mi poznato. K tomu bio je i u dva saborska odbora: Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i Državnog povjerenstva za procjenu štete od elementarnih nepogoda. Saborski mandat, unatoč odgovornim funkcijama, obilježilo mu je muljanje s putnim nalozima što je rezultiralo optužnicom DORH-a.

Nije to bilo dovoljno pa je taj prof. tehničkog crtanja sa srbijanskom diplomom, raščistio i s SDSS-om, koja ga je isključila iz svojega članstva „jer je gledao samo svoju ličnu korist, uključujući i materijalnu zbog koje je na udaru kaznenog zakona. Neuspeh je doživio u svakom javnom angažmanu, od debakla na izborima za EU parlament, kao i za manjinska veća gde nije prošao ni na gradskom ni na županijskom nivou“ – izvijestio je godine 2020. suvremeni Srbobran M. Pupovca. Ukratko, u srpskoj manjinskoj politici Crnogorac bi želio postati Pupovcem. A to ne će ići i ne može proći. Samo je jedan Pupovac. Da bi kandidat postao „Pupovac u Hrvatskoj“ potrebno je nekoliko „rukopoloženja“: beogradsko, spc-ovsko i hrvatsko-inkluzivno. Nije dovoljno to što je bio predsjednikom fantomskoga „Zajedničkog veća opština“.

Uhljebarij državnih podzemnih skladišta

Crnogorac je u svojoj bogatoj karijeri bio i članom Savjeta za razvoj grada Vukovara. Imenovala ga je Vlada RH. Čak četiri načelnika općine koristila su njegove savjetničke kvalitete za gospodarski razvoj jedinica lokalne samouprave. Potkraj godine 2017. bez provedenoga natječaja Crnogorac je postao savjetnikom direktora u državnoj tvrtki Podzemno skladište plina u vlasništvu Plinacra. Na mjesto savjetnika postavio ga je direktor Podzemnog skladišta plina, Krešimir Malec iz HNS-a – direktor još iz mandata Milanovićeve, šeste najlošije vlade na svijetu. Malecov HNS i Crnogorčev SDSS bili su tada s HDZ-om vladajuća većina. Crnogorac je u Podzemnom skladištu naslijedio dotadašnjega savjetnika Josipa Jambrača (HNS – Čačićev kadar), koji je u istom podzemnom državnom skladištu avansirao na radno mjesto „Ekspert 2“. I tako dalje.

Crnogorac je poznat po zalaganju za ćirilizaciju unutar Vukovarsko srijemske županije, po tvrdnji o tome da nema dovoljno Srba u Vladi, bio je protiv odlaska potpredsjednika Vlade RH, Borisa Miloševića, u Knin, založio se protiv „demokrature“ „u srpskoj zajednici u Hrvatskoj“… Crnogorac spada u tipične predstavnike politike neoproštene hrvatske pobjede. Svaka mu čast na otvorenosti i transparentnosti izričaja. Više ga cijenim negoli političare koji u ime „hrvatstva“ dezintegriraju hrvatsku državu. A to da bismo se on i ja našli svaki s druge strane nišana kad bi on u praksi nasilnim sredstvima počeo provoditi utopiju o „srpskom svetu“ i velikoj Srbiji u Hrvatskoj – kako ju je provodio Vojislav Stanimirović čiji je Crnogorac bio i ostao zamjenikom – sasvim je jasno. On u ovom trenutku pipa puls hrvatske države (je li ona, naime, za dom spremna) i važe dokle može ići u provedbi srbijanske politike, pritom dokazujući svima kome je to dragocjen podataka, da je on „za otadžbinu spreman“, kao i Šoškoćanin.

Nelojalno i dvostruko kažnjivo

Crnogorac, dakle, izlazi na lokalne izbore, što će reći da je pribavio potvrdu o tome da se protiv njega ne vodi kazneni postupak. Na izbore u Vukovarsko srijemskoj županiji juriša pod ćiriličnim sloganom RECI NE OLUJI. Nelojalno. Dvostruko kažnjivo! Prvo, u Republici Hrvatskoj službeni jezik je hrvatski, a službeno pismo latinica. Plakat namijenjen službenim izborima pisan tuđinskim pismom moguć je samo u Hrvatskoj bez Hrvatske. Rješenje: Donijeti Zakon o hrvatskom jeziku i provoditi ga striktno, pravedno i rigorozno. Drugo, Oluja je temelj moderne hrvatske države. Reći ne Oluji predstavlja podrivanje ustavnopravnog položaja Republike Hrvatske. Rješenje: Kaznena i politička odgovornost bez odlaganja. Ostane li Dragan Crnogorac nekažnjen bit će to još jedan dokaz da hrvatska država ne funkcionira u Vukovarsko srijemskoj županiji, a možda i šire i više i dublje od nje.

U Srbiji je politika „Reci ne Oluji“ postala državnim praznikom na kojemu je rado viđen i cvijet srbijanske politike u Hrvatskoj, bio on u vladajućoj koaliciji s HDZ-om (Pupovac) ili, poput Crnogorca, ne bio. Uvođenjem srpskoga jezika i ćiriličnog pisma u javni prostor Crnogorac se sa svojom listom nada osvojiti mjesto „zamenika župana“, Županijsku skupštinu i „Gradsko veće Grada Vukovara“. Nadam se da će biračko tijelo u Vukovarsko srijemskoj županiji postupiti po načelu – RECI NE SRBIJANSKOJ POLITICI U HRVATSKOJ, odnosno RECI DA OLUJI. Što će poduzeti mjerodavna državna tijela u svezi Crnogorčeva nasrtaja na ustavna određenja, ne znam. Znam, međutim, kako bi država ipak jednom profunkcionirala bit će potrebno na državnim izborima dosegnuti dvotrećinsku većinu koja će reprezentirati volju i provoditi težnju hrvatskoga naroda.

Uz već dosegnuta postignuća politike „Reci ne Oluji“, nastavi li se ovako, očekujem još u ovom desetljeću pobjedu Milorada Pupovca na izborima za zagrebačkoga gradonačelnika, pobjedu Dragana Crnogorca na izborima za vukovarskog gradonačelnika kao i pobjedu Andreja Plenkovića u Bruxellesu.

 

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara