Šiljo: Europska komisija štiti i plaća svoje janjičare!

Janez Janša zasigurno nije „svetnȋk“ („svetac“). No neusporedivo su manje „svetnȋki“ („svetci“) oni koji su u Sloveniji protiv njega. U fronti protiv njega, delavnoj (djelujućoj) već više do 30 godina, od uhićenja i suđenja njemu i još trojici pred Vojnim sudom bivše JNA u Ljubljani 1988., zbog „odavanja vojne tajne“, združeni su gotovo svi bivši komunisti, udbaši i kosovci skupa sa svojim nekoć skojevskim i pionirskim pomlatkom. Takvima ljevičarsko-liberalističke snage s bivšeg Zapada daju punu potporu, ne njemu. Kao što ju daju sudcima Ustavnog suda u Poljskoj koje je onamo bezočno „nakrcala“ bivša neosocijalistička vlada, a koje je Kaczyński pokušao relativizirati, a ne njemu, autentičnom predstavniku većine poljskog naroda. U Komisiji pak moćna i za svašta nadležna Dankinja Margrethe Vestager bila je vođa danskih Socijalnih liberala od 2007. to 2014.; u Komisiju je dospjela kao predstavnica ALDE-a – Saveza liberala i demokrata za Europu. – Jao nama dok nam takvi presuđuju i dok nam takvi utvrđuju mjeru naše slobode i ujedno daju pljuske nepodobnim vladama nacionalnih država! Oni će svakoj od naroda otuđenoj vladi, stranci i instituciji davati potporu, a potpomagat će neprijatelje svake autentično narodne vlade, stranke i institucije. Tako i sada izdašno potpomažu i štite STA – agenciju u koju su se nakrcali i kormilo čvrsto drže u rukama sljednici jugoslavensko-komunističkog i slovenskog real-totalitarizma te (mlađe) duše (pr)odane liberalističkom ideološkom totalitarizmu. Europska komisija kao izdanak globalne ideološke „duboke države“ štiti i plaća svoje janičarje (janjičare).

Ljubljana – Tromostovje, 29. travena (travnja) 2021.

Europska komisija odobrila je Slovenskoj tiskovnoj agenciji STA pomoć u obliku financijske naknade od 2,5 milijuna eura. Preračunato: blizu 19 milijuna kuna. Obrazloženje glasi: Na ovaj način želimo omogućiti novinskoj agenciji da i dalje obavlja svoju ulogu neovisnog javnog servisa, odnosno javne informativne službe, u situaciji kada joj slovenska vlada uskraćuje ta sredstva. Komisija je u priopćenju dodala da takvo javno financiranje nije u suprotnosti s pravilima konkurentnosti na tržištu. Naime, privatne informativne kuće ne primaju takva sredstva iz europskog ili iz nacionalnih proračuna, čime se narušava aksiom kapitalističke konkurentnosti.

STA je instrument točno određene političke orijentacije, a ne neovisna agencija 

Za takvu odluku najzaslužnija je izvršna potpredsjednica Europske komisije Margrethe Vestager, nadležna i za područje tržišnog natjecanja. Ona je imala potrebu u svojoj izjavi dodatno objasniti taj neuobičajen čin: „Današnja odluka Komisije omogućit će agenciji STA da i dalje obavlja svoju važnu ulogu obavljanja javne službe. Neovisne novinske agencije imaju bitnu ulogu u medijima. Očuvanje neovisne nacionalne tiskovne agencije u državi članici omogućuje medijima da se mogu osloniti na dotok vijesti o događajima u zemlji i na međunarodnom planu, što je doprinos pluralnosti medija i informiranosti u cijeloj Europskoj uniji.“

I sve bi to stajalo i sve bi to svatko razuman „potpisao“ kada bi STA doista bila „neovisna agencija“. Ona jest neovisna, ali u odnosu naprama Janši, ali nije neovisna u odnosu s ljevičarskim i liberalnim strankama i grupacijama, nego je naprotiv njihova produžena ruka u političkoj utakmici. I prilično drska i vrlo tendenciozna i neobjektivna prema sadašnjem predsjedniku slovenske vlade i slovenskoj desnici općenito. STA je instrument točno određene političke orijentacije, a ne neovisna agencija.

Slovenska tiskovna agencije otpočetka je u prijeporu i sukobu s vladom premijera Janeza Janše. Koja izvještajnoj agenciji već četiri mjeseca odbija isplatiti sredstva za obavljanje javne službe informiranja domaće i strane javnosti o događajima u Sloveniji. Ta proračunska sredstva tvore polovinu njezina godišnjeg proračuna. Tako se otprilike u Hrvatskoj financira i Hina. Višemjesečni izostanak STA-e doveo je u pitanje njezino financijsko poslovanje STA-e i njezinu opstojnost. A osnovana je s osamosvojitvijo (osamostaljenjem) Slovenije g. 1991., jednu godinu nakon HINA-e, koja je utemeljena u ljeto 1990., nedugo nakon konstituiranja vlasti slijedom prvih demokratskih i višestranačkih izbora.

Margrethe Vestager nedavno je posjetila Ljubljanu, gdje je govorila o važnosti nezavisnosti i proračunskog financiranja javnih medija u Sloveniji. To je povezala s pitanjem vladavine prava. Slovenskim dužnosnicima rekla je kako se nada da će se financiranje STA-a normalizirati do 1. srpnja, kada Slovenija preuzima predsjedanje Vijeću Europske unije. Time je duboko gurnula nos u suverene ovlasti slovenske vlade, u jurisdikciju slovenske države, i ponizila Sloveniju kao državu potpisnicu Ugovora o Europskoj uniji, po kojemu EU uopće postoji i funkcionira kao nad-struktura.

Ne žele čuti ni za kakve argumente Janšine vlade

Janšina vlada tumači svoje mjere time što joj STA ne daje na uvid dokumente o svomu financijskom poslovanju. No lijevo-liberalna inteligencija, mediji i političari u Sloveniji u po Europi ignoriraju svaki mogući argument; oni samo verglaju da na taj način vlada ucjenjuje i sebi pokušava podvrgnuti agenciju, određivati njezinu uređivačku politiku, koja je sada jako kritična prema aktualnoj vladi.

S jedne strane, svakako je hvale vrijedna briga i skrb Europske komisije za uređivačku neovisnost javnih medijskih kuća – kao što bi, teoretski, bila hvale vrijedna briga za autonomiju sudbene vlasti u Poljskoj ili središnje banke u Mađarskoj. Neovisno novinarstvo i objektivno i pouzdano informiranje moraju se štititi u svakoj demokratskoj državi. No kvaka nije u tomu. Zapravo, imamo tu dvije ’kvake’.

S jedne strane, Europska komisija postavila se je kao nad-vlada s izravnom nadležnošću nad Slovenijom, čime je zadala službenoj slovenskoj vladi vrlo zvučnu pljusku. Prva je ’kvaka’ dakle to da se Bruxelles postavlja kao tutor i kao arbitar u unutarnjim odnosima u Sloveniji. Pa ispada da je prava država zapravo Europska unija, što ona nije i ne smije biti, a Slovenija samo ’gubernija’. 

Kontinuitet kumulirane moći (neo)komunističkih struktura i kadrova

Druga je ’kvaka’ sadržajna i težak je problem u svim državama „nove Europe“, u svim dakle bivšim komunističkim zemljama. U njima je posvuda, iako je u nekima samo donekle provedena lustracija, na djelu ono što se ovdje zove kontinuiteta – kontinuitet kumulirane moći (neo)komunističkih struktura i kadrova. Te strukture i ti kadrovi poslužili su se svojim povlaštenim znanjima, položajima, karijerama, moćima, javnom poznatošću i umreženošću s političkim aparatom i s (para)obavještajnim strukturama da bi i u demokraciji zadržali u svojim rukama velik dio onoga što ne podliježe izbornoj i uistinu demokratskoj i poštenoj provjeri. Ugrožene komunističke snage zbile su redove, preživjele nekako prve demokratske izbore i formalni gubitak političke vlasti, zatim su se postupno konsolidirale te putem raznih stranaka i institucija povratile poljuljane i dijelom izgubljene pozicije, snagu i utjecaj. 

Politički i ideološki rat između „starih“ i „novih“ nastavljao se posvuda tijekom ovih triju desetljeća. No problem je što nakon prvih godina više nije bila vidljiva „crta bojišnice“ između totalitarista i demokrata, između hegemonista i nacionalista, između prozapadnjaka i lažnih (zakrabuljenih) prozapadnjaka. Organiziranost komunističkih snaga do 1990. bila je ona poluga koja im je davala prednost nad fragmentima nove, nekomunističke organiziranosti. A kada gdje ipak ne bi uspjeli u dovoljnoj mjeri zagospodariti društvom i državom, kao u doba Franje Tuđmana u Hrvatskoj, Viktora Orbána u Mađarskoj, Jarosława Aleksandera Kaczyńskog u Poljskoj ili Janeza Janše ovdje u Sloveniji, tada bi se krenulo u organizirano i inscenirano „događanje naroda“. Aktivirale bi se ljevičarske i liberaloidne i globalističke političke stranke, plaćeničke „udruge civilnoga društva“, mediji pod kontrolom takvih, a svi uz obilnu financijsku potporu stranih vlada, organizacija i privatnih sponzora kao što je notorni multimilijarderi „filantrop“ George Soros. 

Nadzornici ideološke ispravnosti

I ne samo to. Nadzornici ideološke ispravnosti – a ispravan je samo onaj tko „misli“ ljevičarski-liberalno i globalistički-apatridno – javljali bi se odasvud: iz agencija UN-a, iz Vijeća Europe, iz OESS-a, iz NATO-a, iz EU-a, iz „nezavisnih“ think-tankova i instituta, iz redova bivših visokih dužnosnika, političara, intelektualaca, eksperata i ostalih. U ovih 30 godina od pada „čeličnog zastora“ gotovo nikada nismo doživjeli da bi iz tih redova dobio potporu bilo koji nacionalistički, suverenistički, katolički, identitetski, desni ili tradicionalistički medij, udruga, agencija, politička stranka ili koja druga grupa ili institucija. A kako su protivno većinskoj volji svojih naroda dojučerašnji komunističko-totalitarni tlačitelji naroda zauzimali ideološke i političke pozicije opet nasuprot većini naroda, samo u novoj ambalaži i okrenutim novim metropolama, sva potpora s liberalno-demokratskog Zapada išla je njima, a ne čestitim domoljubima i prijašnjim žrtvama totalitarizma.

Točno po tom obrascu događa se sada i to miješanje Europske komisije u unutarslovenske odnose. Takvim potezima Bruxelles pokazuje i djelima dokazuje da je od sovjetskog komunističkog diktatora Leonida Brežnjeva preuzeo doktrinu „ograničenog suvereniteta“. Po toj doktrini satelitske države Sovjetskog saveza, kao što su Poljska ili Mađarska, imale su samo ograničen suverenitet. Kada bi narod u kojoj od tih zemalja ustao protiv komunističkog zlosilja ili sovjetske okupacije, tada bi Moskva imala „pravo“ poslati armije Varšavskog pakta u tu zemlju, da „srede stanje“ i ondje obrane ili iznova postave vlast kakvu Moskva želi. U situacijama poslije 1990. po Europi tako se sve više ponašaju i Bruxelles i Washington i Berlin i druge moćne zapadne metropole. To se u hrvatskim krajevima najzornije vidjelo po kampanji organiziranja, plaćanja i potpomaganja političkog zbacivanja s vlasti Tuđmanova HDZ-a na početku 2000. A osobito se vidjelo i vidi i danas po tutorstvu tih istih metropola i raznih stranih organizacija nad Bosnom i Hercegovinom, uključujući i (ne)tuženja i suđenja na Haaškom tribunalu.

Potpomagat će neprijatelje svake autentično narodne vlade, stranke i institucije

Janez Janša zasigurno nije „svetnȋk“ („svetac“). No neusporedivo su manje „svetnȋki“ („svetci“) oni koji su u Sloveniji protiv njega. U fronti protiv njega, delavnoj (djelujućoj) već više do 30 godina, od uhićenja i suđenja njemu i još trojici pred Vojnim sudom bivše JNA u Ljubljani 1988., zbog „odavanja vojne tajne“, združeni su gotovo svi bivši komunisti, udbaši i kosovci skupa sa svojim nekoć skojevskim i pionirskim pomlatkom. Takvima ljevičarsko-liberalističke snage s bivšeg Zapada daju punu potporu, ne njemu. Kao što ju daju sudcima Ustavnog suda u Poljskoj koje je onamo bezočno „nakrcala“ bivša neosocijalistička vlada, a koje je Kaczyński pokušao relativizirati, a ne njemu, autentičnom predstavniku većine poljskog naroda. U Komisiji pak moćna i za svašta nadležna Dankinja Margrethe Vestager bila je vođa danskih Socijalnih liberala od 2007. to 2014.; u Komisiju je dospjela kao predstavnica ALDE-a – Saveza liberala i demokrata za Europu. – Jao nama dok nam takvi presuđuju i dok nam takvi utvrđuju mjeru naše slobode i ujedno daju pljuske nepodobnim vladama nacionalnih država! Oni će svakoj od naroda otuđenoj vladi, stranci i instituciji davati potporu, a potpomagat će neprijatelje svake autentično narodne vlade, stranke i institucije. Tako i sada izdašno potpomažu i štite STA – agenciju u koju su se nakrcali i kormilo čvrsto drže u rukama sljednici jugoslavensko-komunističkog i slovenskog real-totalitarizma te (mlađe) duše (pr)odane liberalističkom ideološkom totalitarizmu. Europska komisija kao izdanak globalne ideološke „duboke države“ ščiti (štiti) in (i) plaća svoje janičarje (janjičare).

 Šiljo/Hrvatsko nebo