Darko Daran Bašić: Pipci Beograda sežu i danas do Kopra i Karavanki
Vrijeme:10 min, 6 sec
Nakon što je 30. travnja portal slovenskog tjednika Demokracija preuzeo Šiljinu kolumnu s Hrvatskog neba
koja se bavi prijeporom između vlade Janeza Janše i Slovenske tiskovne [novinske] agencije (STA), na tom portalu i u Sloveniji ta je tema, po nekoj čudnoj koincidenciji, naglo postala užarenom temom slovenske unutarnje politike. „Demokracija“ je 2. svibnja objavila tri članka u kojima daje dublje i konkretnije uvide u taj prijepor. Nama je upoznavanje hrvatske i be-ha publike s time što se događa u Sloveniji važno i zato što se otkrivaju neke bitne sličnosti s sa stanjem i problemima koje i sami imamo. I kojih se ne uspijevamo riješiti. Slovenci sada imaju Janšu; kada će Hrvati imati suverenističkog predsjednika vlade?
Ljevičari svoje medije trebaju financirati sami!
U komentaru Luke Perša : „Neverjetno! Tranzicijska levica z donacijami podpira STA: So po novem humanitarna ali dobrodelna organizacija? [Nevjerojatno: Tranzicijska ljevica donacijama podupire STA: Jesu li po novomu oni humanitarna ili dobrotvorna organizacija?]
otkriva se i problematizira to da je Društvo novinara Slovenije pokrenulo donatorsku akciju za STA, po dopuštenju slovenskog Telekoma. Komentator podsjeća kako se tjednik „Demokracija“ prije dvije godine raspitivao može li dobiti posebni telefonski broj za prikupljanje donacija, nakon što je tadašnji predsjednik Vlade Marjan Šarec „namignuo državnim poduzećima da se ne reklamiraju kod nas“, te kako se dobilo negativan odgovor, s opravdanjem da taj tjednik nije ni humanitarna ni dobrotvorna organizacija. Sada pak Telekom odobrava takvu akciju Društvu novinara Slovenije (DNS), iako je ono staleška, a ne humanitarna. Zato je predsjednik Slovenskega združenja domoljubnih novinarjev [Slovenske udruge domoljubnih novinara] Jože Biščak najavio da će i njegova udruga zatražiti to isto, samo za donacije sebi u prilog.
Komentator je ironično dodao: I u redu je što su „ljevičari napokon shvatili da svoje medije trebaju financirati sami“ te iznio podatak da je STA od g. 2003. do lani primila više od 45 milijuna eura proračunskih sredstava. A nakon što je direktorsko mjesto prije 12 godina preuzeo Bojan Veselinovič, orijentacija nacionalne agencije postala je izrazito ljevičarska. Slično kao što se prije devet godina dogodilo s hrvatskom novinskom agencijom HINA, kada je nova kadrovska križaljka sastavljena po volji vlade Zorana Milanovića odnosno SDP-a i njegovih ljevičarsko-interesnih koalicijskih partnera, osobito Silvana Hrelje iz tzv. Hrvatske stranke umirovljenika.
Zašto vodstvo STA-e ne želi Vladi dati financijsku dokumentaciju
Doznajemo nadalje da vodstvo STA-e još od listopada ne želi dostaviti dio svoje financijske dokumentacije svom osnivaču – slovenskoj Vladi! Komentator Perš primjećuje: „U normalnom poslovnom svijetu svaki vlasnik poduzeća ima pristup svim podatcima, a u ovom slučaju podređeni ne želi predati dokumentaciju koju zahtijeva njegov vlasnik. Naopak svijet, mogli bismo reći.“ Bez uvida u dokumentaciju vlada pak ne želi potpisati novi ugovor. S pravom! Zašto da agencija čije „neobjektivnosti“ Slovenci ne podupiru, dodaje člankopisac, uopće crpi proračunske novce; ona ionako „već dugo ne djeluje u javnom interesu“.
Direktor STA-e je Bojan Veselinovič, još od 2009. Prije toga bio je bio urednik unutarnjopolitičke rubrike lista „Dnevnik“, koji je neokomunističke orijentacije s jakim zadahom propaloga, ali za njih neprežaljenog jugoslavenstva i „bratstva-jedinstva“. Stare strukture i sada stoje iza njega odnosno njegove orijentacije. No nije sve u ideologiji, nego je i u novcu. A u kakvoj su svezi (neo)komunistička ideologija, titoističke snage, Veselinović i novac, to otkriva novinarka „Demokracije“ Sara Kovač u članku „Društvo novinarjev Slovenije v ponedeljek v obrambo Veselinoviču in njegovim ogromnim zaslužkom ter revščini ostalih novinarjev STA [Društvo novinara Slovenije u ponedjeljak (kreće) u obranu Veselinoviča i njegovih golemih prihoda i ujedno siromaštva ostalih novinara STA-e].
Sebi 16.000 eura, novinarima agencije po 300 eura nagrade
Novinarka Kovač doznaje iz protivničkog tabora da je DNS na nogama poradi povlastica Bojana Veselinoviča te da akcija kreće u ponedjeljak (danas) u 11.15 sati pred sjedištem STA-e, kamo će pozvati novinarsku branšu, a već su najavili i govore. No sve to nije u korist potlačenih novinara slovenske novinske agencije, koji dobivaju mrvice, nego u korist direktora. Mrežni portal Požareport otkrio je naime da si je direktor lani smislio isplatu ni više ni manje nego 16 tisuća eura posebne nagrade, dok je novinare nagradio sa svega 300 eura. Iako bi staleško novinarsko društvo, sa svojih 900 članova, trebalo ponajprije štititi novinare, a ne direktora. No i iz hrvatskog iskustva znamo kako funkcionira i za koga se (ne) zauzima glavno novinarsko društvo. Oba smrde po (neprežaljenom) titoističkom totalitarizmu. A slično je stanje i s Društvom novinara Bosne i Hercegovine.
Novinarka još iznosi podatak je predsjednica DNS-a Petra Lesjak Tušek, zaposlenica mariborskog lista „Večer“ (još jednog glasila s jakim socijalističko-jugoslavenskim korijenima), koji je u vlasništvu poduzeća 2HT, a iza kojega stoje Uroš Hakl i Saša Todorovič – obojica u kaznenom postupku zbog zloporabe proračunskog novca!
„Ko štakori koji podgrizaju demokraciju“
Jedan čitatelj ispod tog članka dao je ovaj komentar: „DNS razbojnici, nebrojeno razloga. Sve te prevratničke akcije pokazuju koliko su snažno Slovenija i njezini državljani taoci komunističkog ustroja i kako se besramno štite vlastite povlastice! Pa to je bolesno, 100.000 eura plaće na žuljevima poreznih obveznika, a oni će uprizoriti dramu, kao: kakav je siromah taj direktor, koji osim toga još krši ugovor i propise, koji skriva svoje financijsko ’poslovanje’. Pa zaista su ko štakori po svim kutovima koji podgrizaju demokraciju. Nek ih vrag nosi!“
Sliku medijsko-političkog i ostalog stanja u Sloveniji zaokružuje treći članak od 2. svibnja, pod naslovom „Novinar Meško 2. maja 1991 nasprotoval jugoslovanskemu ’prisilnemu jopiču’ – je zato končal v nemilosti Veselinoviča? [Novinar Meško 2. svibnja 1991. usprotivio se jugoslavenskoj ’luđačkoj košulji’ – je li zato dospio u Veselinovičevu nemilost?]
Osvrt na srpski terorizam i ulogu JNA početkom svibnja 1991.
Novinarka Marka Keršič (Gov.si [Vlada Slovenije]) otkriva u tom spomenarskom članku nešto što se tada dogodilo, a što se i te kako tiče Hrvatske i njezina prvog i jedinog predsjednika i utemeljitelja hrvatske države. Evo što je napisala:
„Svibanj [1991.] nije unatoč prazničnom raspoloženju započeo mirno. Obilježavali su ga sve oštriji odnosi između Hrvatske i Srbije, koji su zorno prerastali u otvoren vojni sukob. Pritom se zaoštravao i položaj Slovenije. Novinar Borut Meško
tom je prigodom u časopisu ’Slovenska država’ zapisao: ’Budu li nas držali u toj jugoslavenskoj ’luđačkoj košulji’, može se dogoditi da ćemo ovako ili onako biti osuđeni na asimilaciju i egzodus. Slovensko nacionalno pitanje moramo zato u što većoj mjeri internacionalizirati…Više no ikada potrebna nam je u Sloveniji potpora u inozemstvu i ona Slovenaca koji žive u zagraničju [Italija, Austrija…], potrebni su nam njihovi apeli i interpelacije kod zapadnih vlada. Imamo mogućnost ustanoviti vlastitu državu, a takvu prigodu mi Slovenci zacijelo ne ćemo imati nikada više.’“
Nakon tog citata, novinarka Keršič nastavlja dalje ovako:
„Srpski terorizam u prvim je danima svibnja zauzeo većinu etnički miješanog područja Hrvatske, od Knina do Slavonije. Dan 2. svibnja bio je najcrnji dan od početka kninske pobune u kolovozu 1990.; srpski su teroristi, naime, u jednom danu ubili i ranili brojne policajce i civile, a žrtava je bilo i među srpskim stanovništvom. Brojke ubijenih u različitim su se vijestima razlikovale. U Borovu Selu kod Vukovara naoružani srpski mještani počeli su unakrsno pucati na policijsku ekipu, pri čemu je navodno umrlo 12 policajaca, a 21 bio je ranjen. Onamo je prispjela tenkovska postrojba Jugoslavenske narodne armije (JNA), koja je pucala na hrvatske specijalce i pokušala spriječiti njihovo posredovanje.
Unatoč nerazvidnim najavama za dolazeće dane bilo je razvidno da ti događaji znače uvod u srpsku vojnu okupaciju dijela Slavonije i Baranje. Stanovnici Bibinja kod Zadra zahtijevali su oružje kojim bi se sami obračunali sa srpskim teroristima. Na helikopter hrvatskoga ministarstva unutarnjih poslova, koji se spuštao u okupirano hrvatsko selo Kijevo, pucali su kninski teroristi te ga pri uzlijetanju doslovno prorešetali, no deseterim osobama u helikopteru uspjelo je unatoč tomu umaknuti bez posljedica.
Tko je napao dr. Franju Tuđmana?
Ponovni sastanak predsjednika jugoslavenskih država, koji se tik pred prvosvibanjskim praznicima održao na Cetinju u Crnoj Gori, imao je odjek još nekoliko dana nakon što je završen. No velik odjek nije bio toliko posljedica samog sadržaja tog susreta koliko reakcija na incident koji se dogodio predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu. Na tiskovnoj konferenciji on je naime upozorio da se na njega i na neke druge sudionike sastanka pripravlja atentat. Na kraju konferencije zaputio se je prema uzletištu drugim putem nego što je bilo predviđeno, no unatoč tomu pri izlasku iz grada Titograda netko je bacio kamen na njegov blindirani automobil. Crnogorsko ministarstvo unutarnjih poslova o incidentu je zabilježilo da je riječ samo o manjoj ogrebotini na automobilu, a crnogorski predsjednik mr. Momir Bulatović morao se je po hitnom postupku javno ispričati. Kako se moglo razabrati iz neslužbenih informacija, Bulatović je odabravši Cetinje za mjesto susreta na visokoj razini htio ocrniti Cetinje i oduzeti mu ugled. Bulatović je naime smatrao taj grad središtem ’crnogorskog separatizma i antisrpske politike’. Građani Cetinja odmah su nakon incidenta Tuđmanu izrazili ispriku, u tu su svrhu prikupili mnoštvo potpisa te su poručili da ih je sram pred njim i civiliziranim svijetom da se je to dogodilo. Dana 2. svibnja crnogorsko ministarstvo unutarnjih poslova priopćilo je da je na automobil dr. Tuđmana kamen bacio 30-godišnji vozač Vasilije Đurišić iz Podgorice. U priopćenju nije bilo navedeno zašto je i u kakvim okolnostima došlo do incidenta, napisano je bilo samo to da će protiv počinitelja biti pokrenut kazneni postupak.
Slovenska vlada sa zabrinutošću je pratila događaje u susjednoj Hrvatskoj i upozoravala na opasnost građanskog rata, koja je bila prije svega posljedica miješanja vojnog vrha JNA. Ona je neovlašteno neposredno štitila srpske terorističke akcije…“
Veselinovič šikanirao novinara Meška
Znakovit je komentarčić ispod tog članka, koji glasi: „U redu je da se, od prigode do prigode, prikaže vrijeme osamostaljivanja. Mnogima ne paše da se danas govori o tom vremenu. Tada su mnogi bili protiv Slovenije, a danas su ’slovenski junaci’. Mnogi između onih kojima tada nije odgovarala Slovenija rado bi utišali svakoga tko bi to vrijeme prikazao takvim kakvo je zaista bilo. Mnogo je danas neistinitih prikaza onoga vremena i ljudi, događaja koji su se tada događali. Meško je bio dobar novinar. Na njega su vršili pritisak, to je činjenica. Činjenica je i to da Veselinović ni tada ni danas nije ugodna, dobra osoba!“
Taj Meško bio je odgovorni urednika STA-a prije dolaska Veselinoviča za direktora i dobitnik nacionalne nagrade za novinarstvo. Umro je od raka g. 2010. Prije dvije godine o njemu je novinar Nenad Glücks napisao u slovenskoj reviji „Reporter“: „Kad je riječ o aferi Prešiček, potrebno je iznijeti i druge tragične primjere šikaniranja u službi. Bivši odgovorni urednik STA-e Borut Meško umro je od raka, pri čemu je razvoju bolesti pridonio direktor STA-e Bojan Veselinovič dugotrajnim opakim šikaniranjem.“
Pipci Beograda sezali su i sežu na sve strane, pa i do Kopra i Karavanki
Sve u svemu, možemo iz svega, a i iz mnogih drugih informacija, zaključiti da titoizam sa svojim izdancima guši i Sloveniju, ne samo ostale republike osim Srbije. Srbija Titovo vrhovništvo i jugoslavenstvo ionako nikada nije iskreno prihvatila; srbijanski političari većinom su sve to prihvaćali samo uvjetno, iz nužde, nastojeći i drugu Jugoslaviju iskorištavati kao instrument za ostvarivanje velikosrbijanskih ciljeva. Iako su najviše na udaru bili Hrvati, pipci Beograda sezali su i sežu na sve strane, pa i do Kopra i Karavanki. Koliko je taj utjecaj snažan u Sloveniji, o tomu hrvatska javnost jedva da išta zna – zato što neojugoslavenski ili prosrbijanski orijentirani novinari o njima praktički nikada ne pišu o tomu da ne bi ljudima posvijestili kako se održava hegemonija propale države i kakvi su zapravo jugoslavenski „ljevičari“.
Darko Daran Bašić/Hrvatsko nebo
