Inzistirati nam je na izbornom zakonu i potezati BiH prema zapadu

0

 

 

Predsjednik Republike Z. Milanović izjavio je da je “non-paper” o mijenjanju granica na Zapadnom Balkanu „veliko sr*nje”. Predsjednik Vlade A. Plenković izjavio da ga je pročitao na jednom slovenskom portalu, ali da, koliko je on informiran, „niti jedan segment sustava taj dokument nije ni od koga dobio, bilo formalno ili neformalno“. Očito Milanović i Plenković ne zaboravljaju kukavičje jaje koje nam je podmetnuo tvorac mita o „Tuđmanovoj salveti“ Paddy Ashdown. Znaju oni da BiH možda i smiju dijeliti drugi…, ali ne Hrvati. Nisu to smjeli prije niti, ne smiju ni sada. Ni u primislima. I za izmišljeno „dijeljenje BiH“ kažnjeni su u Haagu…

Autorstvo „non-papera“ na početku je pripisano predsjedniku slovenske vlade J. Janši, no on ga je opovrgnuo, isto tako i predsjednik njegove „dežele“ B. Pahor. Poslije je autorstvo pripisivano i drugima, no svi su se ograđivali ili šutjeli. Navodno je poslan i u Bruxelles, koji je najprije potvrdio, a zatim opovrgnuo primitak. Raspravljalo se i o tomu postoji li „non-paper“ uistinu ili uopće i ne postoji. U svakom slučaju, uzburkali su se duhovi, što sigurno i jest bio jedan od ciljeva. I mnogi pozvani i nepozvani uključili su se u raspravu izravno ili posredno – kao da „non-paper“ uistinu postoji. Rasprava još traje.

Komentirajući „non-paper“, britanski analitičar Timothy Less, koji je još 2016. objašnjavao kako se stabilizacija „Zapadnog Balkana“ može postići na način kako je to opisano i u non-paperu, izjavio da je „slovenski dokument važan i konstruktivan napor da se prevlada problem stagnacije na Balkanu i njegova postojanog izlaska iz orbite Zapada. Do sada, slažem se sa svim što sam vidio u ovom dokumentu. Istina je da narodi u regiji, osobito Srbi, Albanci i Hrvati, žele uspostaviti nacionalne države.”

Rasprava se rasplamsala i među našim običnim ljudima. Koji se više ravnaju prema svojim željama i često pojednostavljuju stvari, zaboravljajući na sučeljene i isprepletene geopolitičke interese velikih sila i njihovih stalnih ili privremenih saveznika „na terenu“. Već mnogo prije toga, neki koji su zagovarali konfederalno uređenje za BiH, nakon hrvatsko-muslimanskog sukoba od njega su odustali u korist podjele. Sada pak pomišljaju kao da je ona nadohvat ruke. Drugi su pošli korak dalje, odredivši što bi komu moralo pripasti: Srbima Republika Srpska bez Bosanske Posavine, Bošnjacima dio Sarajeva sa Zenicom i Tuzlom, a nama Hrvatima Herceg-Bosna. Sada pak na krilima „non-papera“ verbalno jurišaju kao da je kucnuo čas iza to. Treći su zagovarali Herceg-Bosnu kao treći entitet u BiH, a sada pobjedonosno poručuju prvima i drugima: „Rekli smo vam.“

Bilo kakvo preuređenje, ne samo BiH nego i cijelog „Zapadnog Balkana“, podrazumijeva i uključivanje velikih svjetskih i regionalnih sila, zemalja u okruženju, međunarodnih organizacija i sukobljenih strana ne samo u BiH, nego i, kako vole reći jugoslavenski nostalgičari, „na ovim prostorima“. U takvoj smo konstelaciji već bili i nismo pri (pre)uređivanju BiH i upravljanju njome osobito dobro prošli.

U cijeloj ovoj opasnoj zavrzlami, zanemarimo širu regiju i koncentrirajmo se na BiH. Kad je postojala Jugoslavija, mislili smo da je rješenje bilo podijeliti Jugoslaviju i ukloniti nered. Ako je BiH „Jugoslavija u malom“, recept bi po takvoj logici bio isti. No ustavnopravni i unutarnji odnosi, statusi i vanjsko okružje bitno su drukčiji u BiH nego u bivšoj jugoslavenskoj federaciji. Važno je za početak to da mi Hrvati ne budemo krivi za ono što snuju i poduzimaju drugi. I da ne dopustimo bacanje prašine u oči. Na nama je samo ono što ovisi o nama samima: da se što bolje pripravimo u slučaju da do ovakve ili onakve podjele ipak jednog dana dođe. A do čega će uopće doći, o tomu će, nema sumnje, odlučiti „veliki“. Prvi je naš korak osigurati da predvodnici hrvatskog naroda, kako u Hrvatskoj tako i u BiH, budu neupitni Hrvati „po svojim riječima i po svojim dijelima“ i dorasli tako veliku i složenu izazovu. I da se sljedećih mjeseci bore za proklamirane ciljeve ostvarivanja pune demokratske reprezentativnosti, reforme Izbornog zakona, ostvarivanja daytonske ravnopravnosti konstitutivnih naroda i potezanja BiH prema zapadu.

M.O./Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara