Kaznenim zakonom mora se sankcionirati sva nedjela protiv Republike Hrvatske!

U predlaganje izmjena i dopuna Kaznenoga zakona uključila se „inicijativa koju je početkom ove godine pokrenuo predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus, organiziravši tri sastanka na koja su došli predstavnici većine parlamentarnih stranaka i manjinski zastupnici, a sve kako bi se sankcionirala svaka upotreba ustaških, četničkih i fašističkih simbola“, piše JuL, a prenosi HINA.

‘Isticanje ustaških i četničkih simbola kažnjavati zatvorom’

Oba ta medijska soja prijenosnika Krausove inicijative zaboravila su spomenuti da javna rasprava o izmjenama i dopunama KZ-a nije službeno ni otvorena. Stoga se ova inicijativa treba čitati s oprezom, da ne rečem epidemiološkom mjerom, odnosno s maskom (prigušnicom) preko nosa i usta. Inicijativa i njezini medijski pokrovitelji mogu se podvesti, kad bi funkcionirala „pravna država“, pod djelo „uznemiravanja javnoga reda i mira“, kakvo su nam nedavno priredili s Porfirijem i Goldsteinom hateveovci D. Nikolić i A. Stanković.

Još u veljači ove godine ključan čimbenik vladajuće koalicije, Pupovac, izjavio je da se izmjene i dopune Kaznenoga zakona očekuju tek poslije lokalnih izbora. Izjavio je to svjestan, kao i njegov oslonac – beogradska vanjska politika „srpskog sveta“ – da bi prijeizborna promjena Kaznenoga zakona, onako kako je planiraju poražene snage u Domovinskom ratu i jugokomunistički ostatci, oslabila izborne izglede i nagrizla hrvatsko-srpsku koaliciju. U tom smislu, i Republika Srbija i službena Republika Hrvatska imaju ista očekivanja – ostanak koalicije osovine Zagreb-Beograd na vlasti. Srbiji zato što joj je stalo do stalnoga pritiska na hrvatski narod i do slabljenja iznutra i postupne razgradnje hrvatske države, dok je službenoj hrvatsko-srpskoj koaliciji u Hrvatskoj stalo ponajprije do vlastite „stabilnosti“. Krausova je inicijativa u službi oba režima i pripreme terena za nove korake. Inicijativa puca visoko, ali inicijatori će biti zadovoljni i polovičnim uspjehom. Razgradnja, naime, unatoč „stabilnosti“ osovine i „inkluzivnosti“ koalicije, ne smije stati. Ali ni pretjerati ili raditi grješke u koracima.

Selektivna, protueuropska i projugoslavenska inicijativa s totalitarnim backgroundom

Krausova „inicijativa“ evoluirala je prošli tjedan u pisani oblik pripušten javnosti, budući da se očekuje, piše isti izvor, da će Hrvatski (državni) sabor o izmjenama i dopunama raspravljati „do kraja svibnja“. Inicijativa se svodi na dodavanje članka 325.a („Isticanje obilježja nacionalsocijalizma, fašizma, ustaškog i četničkog pokreta ili režima“). U tom nacrtu predloženi tekst glasi: „Tko u javnom prostoru koristi, javno ističe, nosi na odjeći ili pokazuje u javnosti na drugi način simbole, parole, slogane, zastave, znakove, oznake, slike, imena, nadimke, nazive, pozdrave, pokliče, načine pozdravljanja, geste, odore ili njihove dijelove ili druga obilježja fašističkog, nacionalsocijalističkog, ustaškog i četničkog pokreta ili režima ili njihovih vodećih osoba ili postrojbi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine“. Nedostaju još kišobrani, privjesci, značke, prigušnice… ali, prije svega nedostaje odgovor na pitanje „Tko je i gdje proglasio ustaški i četnički režim – totalitarizmom?“. Nitko relevantan. Europska unija nije. Vijeće Europe također. Ta dva „režima“ totalitarnima je proglasio jedan od europski osuđenih totalitarizama. Komunizam. I to onaj titoističko-jugoslavenskog smjera. A s četničkim je unatoč tome koalirao i u sinergiji djelovao.

Krausova inicijativa predviđa kaznu zatvora „od jedne do pet godina“ za onoga hrvatskog državljanina koji „proizvodi, skladišti, distribuira, prodaje, uvozi, izvozi, posjeduje u većim količinama ili čini dostupnim javnosti materijal iz stavka 1. ovog članka“. A onaj tko počini to „kazneno djelo“ putem tiskanih ili elektroničkih medija ili računalnih ili društvenih mreža kaznit će se zatvorom „od šest mjeseci do četiri godine“. Dođe li do nove agresije na Hrvatsku, hrvatski branitelji zbog eventualno prihvaćena Krausova prijedloga ne će ju smjeti braniti uz pozdrav „Za dom spremni“. Hoće li ju braniti uz poklič „Smrt fašizmu, sloboda narodu“? Ili: „Mi smo inkluzivni!“? Ili: „Bolje rat nego pakt!“ Ne će! Jer pod tim totalitarnim, liberalnim ili jugoslavenskim pokličem nikad ju nisu ni branili, ni obranili ni postavili kao slobodnu državu.

Nisam provjeravao, pa nisam siguran piše li na kraju Krausove inicijative: „Smrt fašizmu, sloboda narodu“. Zašto, ipak, mislim da piše? Zato što inicijativi nedostaje kazneno djelo javnoga korištenja, isticanja, nošenja i pokazivanja simbola, parola, slogana, zastave, znakova, oznaka, slika, imena, nadimaka, naziva, pozdrava, pokliča, načina pozdravljanja, gesta, odora ili njihovih dijelova – totalitarnoga komunističkoga i titoističkoga režima. Stoga je više nego očito da je ova medijski povlaštena inicijativa proizvod zaostalih jugokomunističkih ostataka u demokratskoj hrvatskoj državi.

Iako štiti komunistički režim, medijski je povlaštena

Inicijativa je povrh toga i izraz težnja poraženih snaga u Domovinskome ratu. Naime, kaj. Ona uopće ne spominje kazneno djelo koje sada nekažnjeno čine ostatci komunističkoga totalitarizma kada javno ističu simbole velesrpskih mitova i parole jugokomunističkih krivotvorina, što kontinuirano čini štetu međunarodnom ugledu Republike Hrvatske i hrvatskoga naroda, jer ih takvi čini svrstavaju u genocidan narod nedostojan vlastite države. Tu je praksu proizveo komunizam! Dakle, totalitarizam. A što tek reći o izostavljanju kaznenoga djela javnog podrivanja temelja moderne hrvatske države od ostataka jugokomunističkoga totalitarnog režima?! Stoga je inicijativa dvostruko neprihvatljiva. Ona ne uključuje sve totalitarizme, selektivna je i zbog toga ne odgovara „europskim standardima“ o potrebi osude svih totalitarnih režima. No zauzvrat je ona usklađena s praksom komunističkoga totalitarizma. Drugo, ne uključuje istovrsna kaznena djela hrvatske manjine vjerne komunističkom totalitarizmu. Dodajmo tomu da se Krausova inicijativa pojavljuje preventivno u javnom prostoru u vrijeme dok službeno javna rasprava o izmjenama i dopunama Kaznenoga zakona uopće nije ni počela. Osim što je ona počela za dežurne ostatke jugokomunističkog režima i u Domovinskom ratu poraženih snaga. Unatoč tomu, inicijativa je dobila nevjerojatno veliku pozornost medijskoga prostora.

Nekako smo bili vjerovali da protuhrvatske snage više nikad u Hrvatskoj ne će pisati hrvatske zakone (pa ni hrvatsku povijest). No sad je razvidno da one, osobito otkad vlada hrvatsko-srpska koalicija, selektivno pristupaju i najnovijoj povijesti i „kaznenim djelima“, i to na takav način da hrvatsko kazneno i drugo zakonodavstvo nastoje vratiti u okvire jugokomunističkoga zakonodavstva. Hoću reći, ovaj sastav Sabora bio bi skup „kretena i izdajica“ (S. Praljak) kad bi prihvatio tu inicijativu ideološki ostraštenih revizionista istine, jahača komunističkih floskula i slugu velesrpskih mitova.

Prijedlog inkluzivnog zaključka upućen zakonodavnoj većini

Zbog svega toga i koječega drugoga odlučih se i osobno pripraviti za javnu raspravu o „izmjenama i dopunama Kaznenoga zakona“. Počeh pisati bilješke. Ako može Kraus svojim zaostalim težnjama protueuropski vući za nos državu i naciju, onda mogu i ja za nos povući poražene totalitarne snage i pisati bilješke za prijedlog članka 325.a s, dakako, prijedlogom kazni. Nadam se da će moje bilješke, koje ispisujem letimice kao pravni laik, što je i dr. Kraus, ali ih ispisujem kao hrvatski demokrat, branitelj, republikanac, katolik, protivnik svih totalitarizama, dakle, kao europejac, ne kao balkanac, a pišem ih i kao bivši hadezeovac i osoba koja nije ni biološki ni ideološki vezana uz bilo koji totalitarizam, nedajbože jednopartijski, dakle, kažem, nadam se da će i zakonodavac i mediji, osobito HINA, uzeti i moje bilješke s jednakom pozornošću i ozbiljnošću kao što su to učinili s Krausovom inicijativom koja to, ni službeno, ni formalno nije – kao niti moja (vidi Prilog). Moju je isprovocirao Kraus. Njega je isprovocirala pobjede za dom spremnih. Potrudit ću se i da moja inicijativa ne bude samo moja. Da vidimo hoće li i mene i druge podobni mediji opet cenzurirati i diskriminirati i da provjerimo kako će se ostali akteri javnoga i političkoga života postaviti.

Pa što onda jest ta nesretna i invalidna Krausova inicijativa? Po mom mišljenju riječ je o jeftinom starojugoslavenskom zafrkavanju hrvatske države i nacije, koje ide na ruku „srpskom svetu“ u Hrvatskoj, ali i o dubokom prijeziru prema europskim standardima i demokratskom pluralizmu, kao i nastojanju da u demokratskim okolnostima u kaznenom zakonodavstvu prežive neki oblici komunističkoga totalitarizma. U tom smislu, ako narečena zafrkancija i uđe u javnu raspravu kad se ona bude jednom službeno otvorila, predlažem zakonodavnoj većini i njezinim spavačima u oporbi, kako bi vuk ostao sit i ovca cijela, sljedeći zaključak:

„Odbacuje se prijedlog izmjena i dopuna Kaznenoga zakona hrvatskoga državljana Ognjena Krausa. Obrazloženje: Zakonodavac, naime, iako je to nekoliko puta dosad učinio, ne smije u ovo epidemiološki opterećeno doba na tako razvidno jasan i izravan način, kako je opisano u prijedlogu, gurati povijesni kotač natrag u preddemokratsko razdoblje, odnosno, prema stanju kaznenoga prava iz bolje prošlosti. Iako su žabe skuhane Predlagatelj je ovom osjetljivom pitanju trebao pristupiti suptilnije, korak po korak, a ne nedvosmisleno zavnohovsko-avnojevski. Prijedlog je sadržajno primjeren stajalištu većine, ali metodološki ne odgovara političkom trenutku.“

PRILOG

Člankom na članak

(Bilješke za nacrt članka 325.a Kaznenoga zakona nadahnut bilješkom s pravom javnosti O. Krausa)

Početna bilješka: Totalitarni režimi iz bliže povijesti jesu: fašizam, nacionalsocijalizam (nacizam) i komunizam. Tijekom povijesti Hrvatska je upoznala sva tri totalitarizma, talijanski fašizam u Istri, na otocima i u Dalmaciji, njemački nacizam u ostalim dijelovima hrvatskih zemalja, a internacionalni komunizam u svim dijelovima hrvatskih krajeva, pa i u onima koje je od matice amputirao komunistički totalitarni režim. Nijedan totalitarizam hrvatski narod nikad nije prihvatio. Najdulje je u Hrvatskoj trajao komunizam, zatim fašizam, te nacionalsocijalizam. Najviše je žrtava hrvatski narod pretrpio od totalitarnoga komunističkoga režima pod vodstvom njegova čelnika zločinca Josipa Broza. (Napomena za razmišljanje: novi članak treba uskladiti s Ustavom i osobito s više puta pogaženim člankom koji se u narodu zove „Tuđmanova tvrđava“).

Bilješka za nepostojeći članak 325.a – polazište: Sve totalitarne režime, njihove vladare, ideologe i službenike sudbeno-represivnoga aparata, koji su odgovorni za izravno kršenje ljudskih, političkih i nacionalnih prava potrebno je bez iznimke javno osvijetliti i osuditi, budući da je taj proces preduvjet istinskoga izlaska Republike Hrvatske iz neslobodnoga totalitarnoga u demokratski slobodan državni poredak. Samo slobodan demokratski državni poredak jamči hrvatsku budućnost bez totalitarnih natruha. Kazneno je djelo sprječavanje u bilo kom obliku, formi i sadržaju prelaska Republike Hrvatske iz totalitarnoga jednoumnog u demokratski pluralni državni poredak. (Napomena za bolje razumijevanje: Što se visine kazni tiče, Bilješke se drže Krausovih standarda, dakle, do pet godina zatvora, osim u jednom opravdanom slučaju, vidi niže).

Bilješka uz stavak 1.: Obrana Domovine izvršena pod bilo kojim pokličem jest obrana Domovine i ništa više i ništa manje. Obrana Domovine nije kazneno djelo unatoč prekobrojnim dosadašnjim veleizdajničkim presudama ostataka jugokomunističke sudbene vlasti, koju Država, zastupnica hrvatskoga naroda, nije stigla lustrirati tijekom tranzicije iz totalitarnoga u demokratski poredak. (Bilješka u bilješci: Oni od takvih koji su se dokazano, na bilo koji način, stavili na stranu Hrvatske i za nju se borili protiv agresora – u skladu s pozivom predsjednika Tuđmana i tada proklamiranom politikom nacionalne pomirbe – sebe su ipso facto lustrirali, suprotstavivši se totalitarizmu i tako okajavši svoje prijašnje krivnje i zablude, što treba na odgovarajući način regulirati posebnim odredbama ovog zakona.) I u tako tranzicijski zaostaloj državi kazneno djelo jest djelo koje u bilo kojem obliku nastoji jedan totalitarni režim ili kombinaciju dvaju ili triju totalitarnih režima ugraditi u zakonodavstvo i demokratske ustanove Republike Hrvatske. (Napomena za nepotrebno razmišljanje: Krausova inicijativa bila bi kazneno djelo da se RH prethodno na zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj razini ponašala kao suverena država koja uvažava europske vrijednosti i deklaracijske osude svih totalitarizama 20. stoljeća).

Bilješka uz stavak 1.a: Tko obranu Domovine prikazuje kao kazneno djelo ili zločin ili ju lažno prikazuje kao izraz totalitarizma (Napomena za razradu: kao u slučajevima Mihajla Hrastova, Emilija Bungura, Slobodna Praljka, Ante Gotovine, Mladena Markača, Đure Brodarca, Tomislava Merčepa, Zvonka Bušića, Brune Bušića… Jure Francetića, Rafaela Bobana, Janka Bobetka… bana Josipa Jelačića, baruna Trenka, Ljudevita Posavskoga, Zrinskih i Frankopana… sve do doba knezova i kraljeva, dakle, obranu od svih osvajača i agresora i totalitarizama, u vremenskom rasponu od Mletaka, preko Turaka do Srbijanaca), kaznit će se kaznom zatvora od četiri do pet godina s gubitkom biračkoga prava, a ako osoba poslije izdržavanja kazne ponovi isto kazneno djelo, kaznit će se s najmanje pet, a najviše deset godina zatvora, gubitkom političkih prava i prava rada u državnom i javnom sektoru.

Bilješka uz stavak 2.: (Prethodna bilješka bilješci: Zakon će se primjenjivati i retroaktivno, zato što takva nedjela – još više nego nedjela počinjena u privatizaciji i pretvorbi, za koja se odgovarajući zakon retroaktivno već primjenjuje – ne smiju podlijegati zastari). Tko je u proteklih trideset godina donosio veleizdajničke presude ili političke odluke iz stavka 1. ovoga članka, ima se neizostavno javno proglasiti veleizdajnikom države i naroda. Ako je to kazneno djelo već počinio ili ga počini državni dužnosnik, za nj se propisuje kazna od pet godina zatvora s oduzimanjem prava rada u državnim i javnim službama.

Bilješka uz stavak 2.a: Nitko u Republici Hrvatskoj ne može ukinuti stavak 2. ovoga članka ako ga prethodno ne potvrdi referendumskom većinom ne manjom od referendumske većine izražene na prvom hrvatskom demokratskom referendumu o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Pokušaj ukidanja stavka 2. ovoga zakona bez prethodnoga referenduma bio bi kvalificiran kao kazneno djelo za koje bi bila propisana kazna od tri godine zatvora.

Bilješka uz stavak 3.: Tko javno dovede Republiku Hrvatsku i njezina prvog predsjednika akademika dr. Franju Tuđmana u kontekst izmišljena dogovorena rata sa Srbijom, ili u kontekst nepostojeće agresije RH na RBiH, ili u kontekst međunarodno neverificirane izolacije RH, ili u kontekst 200 obitelji navodno obogaćenih tijekom obrane od velikosrpske agresije i procesa osamostaljenja Republike Hrvatske od totalitarnoga jugoslavenskoga komunističkoga režima, kaznit će se kaznom od najmanje četiri, a najviše pet godina zatvora, bez mogućnosti pomilovanja. Ta se kazna odnosi retroaktivno za djela počinjena od 5. kolovoza godine 1995. pa nadalje.

Bilješka uz stavak 4.: Stranke po čijim se odlukama odustalo od pravnog instrumenta podnošenja sub poena i koje su bezuvjetno izručivale hrvatske državljane zaslužne za obranu i oslobođenje od agresije međunarodnim sudovima ili sudovima drugih država te politički i pravosudni dužnosnici koji su tako postupali proglašuju se nenarodnim strankama i kvislinškim dužnosnicima, te im se zabranjuje politički rad i zapošljavanje njihovih članova u bilo kojoj grani ili službi državne vlasti te u županijskim, gradskim i općinskim službama, u medijima, odvjetništvu i drugim ustanovama od javnoga značaja. Nenarodne stranke i kvislinški dužnosnici gube pravo daljnjega djelovanja u političkoj i javnoj sferi.

Bilješka uz stavak 5.: Totalitarizmima sklone udruge civilnoga društva, parareligijske zajednice, sekte i ostale organizacije na državnom proračunu koje rade u smislu kaznenih djela navedenih u ovom članku trenutno gube pravo financiranja iz državnoga, županijskoga, gradskoga i općinskoga proračuna i iz programa u nadležnosti javnih vlasti te se automatski brišu iz mjerodavnih registara, a odgovornost odgovornih osoba utvrđuje se u posebnom postupku.

Bilješke uz stavak 6.: Za kazneno djelo blokiranja ili svjesnog zatajivanja i službenog ignoriranja ili obezvrjeđivanja projekata i rezultata znanstvenih istraživanja žrtava totalitarnih režima propisuje se kazna od tri godine zatvora. Državni dužnosnik, službenik ili povjerenik koji počini to kazneno djelo dodatno se kažnjava gubitkom prava rada u državnom i javnom sektoru, ali ne i u realnom sektoru.

Za kazneno djelo javnoga komemoriranja nepostojećih žrtava propisuje se kazna od dvije godine zatvora. Državni dužnosnik koji počini to kazneno djelo ili ga financijski i organizacijski podupre dodatno se kažnjava oduzimanjem prava rada u državnom i javnom sektoru i upućuje se na slobodno tržište rada.

Za kazneno djelo javno iskazanoga selektivnog pristupa prema žrtvama totalitarnih režima propisuje se kazna od dvije godine zatvora. Državni dužnosnik koji počini to kazneno djelo dodatno se kažnjava oduzimanjem prava rada u državnom i javnom sektoru.

Za kazneno djelo javnoga nepriznavanja jednoga, dva ili sva tri totalitarna režima propisuje se kazna od dvije godine zatvora. Državni dužnosnik koji počini to kazneno djelo dodatno se kažnjava oduzimanjem prava rada u državnom i javnom sektoru.

Za kazneno djelo javnoga opravdavanja masovnih ubojstava totalitarnih režima propisuje se kazna od tri godine zatvora. Državni dužnosnik koji počini to kazneno djelo dodatno se kažnjava oduzimanjem prava rada u državnom i javnom sektoru.

Za kazneno djelo javnoga sramoćenja, klevetanja i krivotvorenja činjenica oslobodilačkoga Domovinskog rata, hrvatskih branitelja, postrojba iz Domovinskoga rata, vojnoredarstvenih operacija iz Domovinskoga rata, te vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske, akademika Franje Tuđmana propisuje se kazna zatvora u trajanju od tri do pet godina. Državni dužnosnik ili službenik koji počini to kazneno djelo dodatno se kažnjava gubitkom prava rada u državnom i javnom sektoru. Ako ovo kazneno djelo počini strani državljanin, Republika Hrvatska proglašuje ga javno persona non grata i uskraćuje mu ulazak u Republiku Hrvatsku.

Za kazneno djelo javnoga sramoćenja, klevetanja i krivotvorenja biobibliografija znamenitih Hrvata, bez obzira na njihovu vjeru, nacionalnu pripadnost i osobni svjetonazor (Napomena za ilustraciju: kao što su Alojzije Stepinac ili Nikola Tesla, Marin Držić ili Ruđer Bošković, te drugih uglednika nacionalne povijesti iz područja znanosti i vjere, kulture i umjetnosti) propisuje se kazna zatvora od jedne do tri godine zatvora. Ako ovo kazneno djelo počini strani državljanin, Republika Hrvatska proglašava ga javno personom non grata i uskraćuje mu ulazak u Republiku Hrvatsku.

Kazneno je djelo javno tvrditi i promicati laž da Republika Hrvatska postoji zahvaljujući bilo kojemu totalitarnom režimu ili totalitarnom vladaru te se za to kazneno djelo određuje kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine.

Kazneno je djelo selektivno priznavanje časti uglednim Hrvatima koji su umjetničkim ili znanstvenim djelom stekli ugled i čast, a stjecanjem povijesnih okolnosti bili su u službi različitih režima (Napomena uz bilješku: usporednica odličnih književnika Mile Budaka i Vladimira Nazora), te se za to kazneno djelo propisuje kazna rada za opće dobro bez naknade u punom radnom vremenu u trajanju od godine dana.

Kazneno je djelo potpisivati bilateralne i druge sporazume s drugim državama koji dovode ili mogu dovesti do obnove bilo kojih oblika bilo kojeg totalitarizma. (Bilješka u bilješci: U tom smislu treba načiniti katalog svih potpisanih bilateralnih sporazuma od 1998. pa nadalje i provesti njihovu reviziju radi usklađenja s Kaznenim zakonom). Tko u ime Republike Hrvatske potpiše s drugom državom dokument čiji su korijeni ili namjera obnova totalitarnih državnih ili društvenih odnosa, kaznit će se zatvorom od četiri do pet godina.

Crtice za bilješke: Tko izmisli i javno iznosi laž o postojanju primjerice drobilice kostiju u Jasenovcu – pet godinica. Ista kazna i za iznošenje krivotvorenih podataka komunističkog totalitarizma o žrtvama logora Jasenovac, ili o nadnevku prestanka rada logora u Jasenovcu… I tako dalje. Uvjeren sam kako bi moje bilješke više od Krausovih pridonijele kvaliteti nacionalnog plana oporavka od pretrpljenih totalitarizama i otpornosti na pokušaje njihove obnove. Državi i naciji nije potreban Kazneni zakon pisan po mjeri, ideologiji, krivotvorenoj povijesti i mitovima totalitarnoga komunističkoga režima. (Napomena: Bilješkama ovdje nije kraj, ali jest Prilogu kolumni.)

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo