Damir Pešorda: O USPAVLJIVANJU KUJE, FREDOVIM POSLIJERATNIM RATNIM ZLOČINIMA I JOŠ PONEČEMU

0

 

Postoji ona stara sentencija ”Bolje šutjeti i biti smatran glupim, nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju”. Na žalost, nema od nje neke velike koristi jer ona malo koga spriječi da nastavi govoriti. Jedan od onih koji vole odgovarati i kada ih nitko ništa ne pita, jesti Predrag Matić Fred. Replicirajući Željku Markić koja je u emisiji Kontekst Al Jazeera televizije izjavila da ”život svakog pojedinog čovjeka započinje začećem”, Fred pokušao biti duhovit: ”Po stavovima kakve ima Markić, ja kad masturbiram, jesam li ja onda ratni zločinac?” Jesi, crni Frede, “genocidišeš” male nerođene Skandinavce, htjedoh promrsiti sebi u bradu čitajući o toj zgodi, ali se sjetih da on ipak nije otišao u Skandinaviju kako je najavljivao prije tri godine. Govorio je ogorčeno da mu je dosta Hrvatske i da će otići tamo gdje se cijeni rad i poštenje, najvjerojatnije negdje u Skandinaviju jer su mu ”ideal skandinavske zemlje”. Jedva su drugovi uvjerili da ostane obećavši mu mjesto u EU parlamentu.

Dakle, ne valja griješiti dušu i reći da Fred nanosi štetu švedskom ili finskom natalitetu kada se prepušta gore spomenutoj zabavici. Osim toga, Fred je pokazao i zapanjujuće neznanje iz biologije, a i neviđenu ignoranciju, to jest nesposobnost da pozorno sluša pametnije od sebe. Da je slušao, lijepo bi čuo da je doktorica Markić govorila o začeću. Da do začeća dolazi kad spermij oplodi jajnu stanicu, toliko valjda zna i Fred Matić.

Stoga, vrijedni udarniče, samo udri, nema opasnosti od počinjenja poratnog ratnog zločina. Bolje i to, nego da da te u ova opasna vremena belgijska policija uhvati kako se gologuz spuštaš niz munjovod kao onaj bradati Mađar. Kad smo već kod Mađara, nije mi jasno čemu ovoliko moralno zgražanje lijevih medija!? Oni bio barem trebali imati razumijevanja za svačije seksualne sklonosti, barem one koje nikoga drugog ne ugrožavaju. To što je čovjek bio član konzervativne stranke i u političkom životu zagovarao tradicionalnu obitelj, a osobno prakticirao nešto drugo – ne mora biti sporno. Recimo, i pušači znaju da nije zdravo pušiti te će, ako im je stalo do opće dobrobiti, zagovarati nepušenje. Bez obzira na vlastite sklonosti, umni ljudi znaju da društva prožeta tradicionalnim vrijednostima prosperiraju, a da dekadentna društva imaju sve više problema.

Samo sve je teže održati tradicionalnu obitelj, ljudi se razilaze, odlazi svatko svojim putom. Svejedno, uspjela veza ili ne, treba sačuvati dignitet, kako vlastiti tako i dignitet bivšeg partnera. Daliji se Orešković omaklo ovih dana da joj je ”teže bilo uspavati kuju nego proći kroz postupak razvoda”. Kasnije je nešto pojašnjavala, ali kasnije je kasnije. Uspavljivanje kuje ili ušutkavanje savjesti – sve je to postalo slično, gotovo isto, s tim da društveni ukus ipak više vrednuje žal za kujom.

Međutim, još više od tradicionalne obitelji izobičajila se tradicionalna demokracija. Tako barem misli Robert Bajruši. On tvrdi da je za demokraciju najopasnije kada se previše pita narod (demos), pa tako taj Jutarnjakov briljantni dijalektičar upozorava: ”Nacionalni je interes spriječiti da referendumi ugrožavaju demokraciju” (Jutarnji list, 7. prosinca 2020.). Zabrinuti Bajruši, braneći demokraciju od naroda, zaziva jedinstvo HDZ-a i SDP-a kako bi zajednički donošenjem dobro skrojenog zakona onemogućili da se narod petlja u odlučivanje o svojoj sudbini. Imajući u vidu dosadašnja iskustva s hrvatskim političkim establišmentom, nekako predosjećam da će ga vodeće stranke poslušati.

Tko nam je kriv kad imamo takve političke elite!? Zato u susjednoj Bosni i Hercegovini ima pomaka na bolje. Evo, u Banja Luci mlad, perspektivan političar srušio Dodikovu stranku s vlasti i postao gradonačelnik. Hrvatski je napredni tisak to s oduševljenjem pozdravio: te mlad, te zgodan, te bogat, te progresivan… Kao da mu traže nevjestu u Hrvatskoj! Nije prošlo malo pa saznasmo da se mladac slikao s četnicima, da ne priznaje genocid u Srebrenici i da mu ne pada na pamet dopustiti paradu homoseksualaca u Banja Luci. Sve u svemu, splasnulo prvotno oduševljenje naprednjačke Hrvatske mlađahnim Stanivukovićem. Zamjere mu ovo posljednje, a možda i pretposljednje… Obećava i mladi političar iz Distrikta Brčko, stanoviti Abdulah Iljazović, bivši diler. Odgovarajući onima koji mu predbacuju da se bavio dilanjem droge, Abdulah ponosno kaže: ”Kod mene je gram uvijek bio gram.” Pošten čovjek i od riječi, rijetkost u politici.

Kad smo već kod Bosne i Hercegovine, treba spomenuti i hrpu verbalnog smeća kojom se bošnjački političari i mediji nabacuju na Zorana Milanovića zato što se drznuo izjaviti: ”Mi smo država koja se zalaže za rješenje unutar Bosne i Hercegovine, ne za njezino komadanje, ali ne ni za zulum nad Hrvatima koji su najmalobrojniji, ali bogami neće biti manjina.” Degutantna je ta salva uvreda na Milovanovićev račun zbog konstatacije da po ustavu konstitutivni narod neće biti nacionalna manjina! Hrvatska vlast, kakva god da jest, morala bi oštro reagirati na to jer mora stati u zaštitu institucije predsjednika, bez obzira na činjenicu tko trenutno obnaša tu funkciju. O tome da bi trebalo reagirati i zbog majorizacije Hrvata u Bosni i Hercegovini, ne treba ni govoriti.

 

Damir Pešorda/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara