Šiljo: Bezočna bošnjačka ujdurma protiv predsjednika Hrvatske

1

 

 

Takva metoda vrijeđanja i ponižavanja koga zbog izgleda njegove kože eklatantan je rasizam, strogo zabranjen i kažnjiv i po UN-ovoj Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Ako su argumenti „nečiste kože i akni“ vrhunac onoga što prosvijećeni bošnjački islam ima reći o pitanju preuređenja BiH i o svom odnosu prema drugima i drukčijima, onda svima može biti razvidno kakav to duh ’provejava’, kakva to košava, kakvi to vjetri ’duvaju’ u Sarajevu, ili u istočnom Mostaru, ili drugdje po BiH. I s kakvom to fašistički „čistom“ i čistunskom „civilizacijom“ imamo posla.

Mostar – 13. prosinca 2020.

 

Što je rekao Zoran Milanović

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović dao je u petak navečer intervju HTV-u u kojem je, prigodom 25. obljetnice sklapanja Daytonskog sporazuma, odgovorio i na pitanje o idejama da se Bosnu i Hercegovinu pretvori u „građansku“ državu. 

 

 

Kao što je poznato, Hrvatska je bila jedna od triju potpisnica tog sporazuma kojim je prije 25 godina ponovno uspostavljena Bosna i Hercegovina – takva kakvom je predviđena u odredbama toga sporazuma. Da Hrvatska nije učinila što je učinila, i da daytonske odredbe nisu bile prihvaćene i parafirane od Tuđmana i Miloševića, Bosna i Hercegovina ne bi nikada više ni bila uspostavljena, ne bi je danas uopće bilo.

Nasuprot onima koji u posljednje vrijeme izjavljuju da tu državu sada treba preustrojiti, to jest uspostaviti ju kao državu „građana“ – u kojoj ne bi više bila izražena ili bi bila posve ignorirana prava konstitutivnih naroda kao kolektivnih zajednica – predsjednik Milanović rekao je da bi se takvo što moglo učiniti samo „nasilno“. U ovom smislu:

„Dayton je takav kakav je i ne vidim načina kako da ga se promijeni bez nasilja – ne mislim na rat, nego na mentalno i svako drugo nasilje koje u BiH, a to svatko zna, nikad nije prolazilo i uvijek je izazivalo još veće nasilje.“

Predsjednik Hrvatske upozorio je tim riječima svakoga na oprez i poštovanje prava konstitutivnih naroda. Kao i svaki razuman čovjek u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i drugdje, on je svjestan da su postojeći narodi, njihovi identiteti i njihova stečena prava ona stvarnost koju se ne smije ignorirati:

 „Neka se ne zanose da će bilo kakve strateške odluke o ičemu biti donesene bez suglasja triju konstitutivnih naroda, to nije nikakav srednji vijek i bez toga nema građanske države“, rekao je Milanović. Drugim riječima, on se nije usprotivio „građanskoj državi“, nego je rekao da se normalna građanska država ne može uspješno ustrojiti niti funkcionirati ako tri naroda ne bi bila zadovoljna ostvarivanjem i svojih posebnih: konstitutivnih, političko-upravnih, identitetskih, biračkih, kulturnih i jezičnih prava.

Da bi to objasnio, rekao je dalje kako je koncept građanske države „daleki san i lijepa stvar“, ali da „prvo treba sapun, a onda parfem“. Treba dakle prvo pravedno, razborito i realistički postaviti temelje – ili tronarodni tronožac – a tek onda na njima graditi ostalo. Dometnuo je da će tu poruku ponavljati i u narednom razdoblju. Pritom je zasigurno mislio i na međunarodnu konferenciju o 25. obljetnici „Daytona“ koja će se u utorak poslijepodne održati u Zagrebu, dijelom putem video-linkova i snimljenih poruka. A mislio je i na dugu povijest BiH, u kojoj bi u novijoj povijesti gaženje kolektivnih prava neke od triju skupina – a pogotovu svih triju – izazivalo gadan ’belaj’.

Zoran Milanović nije nikoga uvrijedio, osim ako tko doživi ponešto uvrjedljivim da je i veleposlanike velikih i manje velikih sila svrstao u rang  „nižih činovnika“, čime je podsjetio da nisu oni ti koji vode službene politike svojih država ili međunarodnih organizacija kao što je Europska unija. O njima je ironično rekao i ovo:

„To su ljudi koji su skoro pušteni s lanca, koji kroje, drže mape, šestare, trokute, ravnala u rukama, govore kako bi što trebalo izgledati umjesto da uređuju pred svojim vratima.“

Živa istina! Ako je BiH ikakva država, odakle stranim veleposlanicima i drugim „činovnicima“ pravo miješati se tako otvoreno, drsko, nametljivo, navijački, agresivno i bezobzirno u njezine unutarnje odnose. Ako BiH nije nikakva država, onda neka najprije izjave kod međunarodnog bilježnika da to nije nikakva država. I ako braniteljima „države BiH“ išta treba zasmetati, onda je to upravo strano krojenje i prekrajanje njihove suverene države. Ali ne, bošnjačkim braniteljima šestari, trokuti i ravnala u rukama stranih diplomatskih i inih činovnika, a pogotovu ne u rukama stranih državnika, ni najmanje ne smetaju. Smetaju im oni koji kažu da to nije pristojno ponašanje prema toj državi.

O Hrvatima u BiH Milanović je rekao kako su oni u njoj nezadovoljni – i da to nije „nikakva tajna“. Sluteći pak kakve bi otrovne strelice mogle na njega biti odapete, rekao je i ovo:

„Jesam li ja nacionalist ili šovinist ako to kažem? To je sad problem onih koji se sa mnom ne slažu što mi to ne će reći, iako mi to već i govore.“

Milanović je predosjetio da će ga neki napasti kao „nacionalista“, iako u njegovoj izjavi nije bilo ama baš ničega nacionalističkoga. I doista, odmah i uglavnom iz Sarajeva, počela je rafalna paljba u kojoj se nisu birale riječi pogrde, obezvrjeđivanja i insinuiranja onoga o čemu u njegovim izjavama nema ni traga ni spomena. Takvu mjeru i količinu otrovnog riganja Milanović vjerojatno nije do jučer mogao ni zamisliti. 

Što su o Milanoviću rekli iz sarajevskoga bošnjačkog tabora?

Jedva da je predsjednik hrvatske države izrekao što je izrekao, krenula je lavina napada na njega iz Sarajeva.

„Milanovićeve izjave zaudaraju na šovinizam i ksenofobiju, a tu ni sapun ni parfem ne pomažu”, ocijenio je član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović (SDA) u komentaru koji je objavio na Facebookovu profilu.

 

 

Za njim je, da ne ostane u „snishodljivosti“ svojim bošnjačkim gazdama, potrčao nelegitimni „Hrvat“ iz Predsjedništva BiH Željko Komšić. On je krenuo osobno vrijeđati Milanovića, rekavši da je psihički nestabilna osoba s kojom zato što je psihički nestabilna osoba nije moguće voditi dijalog. A zatim je uvrjede i klevete pojačao. Ovako:

 

 

„Navodni miomirisi kulture i europeizma kojim se ponosi Milanović i zbog kojih smatra da ima pravo svima dijeliti lekcije, zapravo jesu smrad truleži šovinizma i fašizma koji se nalazi u njemu, iz njega progovara. I nema tog sapuna, a ni parfema koji mogu saprati i prikriti takav smrad. Jasno je svima koji ga znaju da je Milanović jedan nadobudni, egocentrični napuhanko, ali je poprilična novost da je sklon ubermenschovskom fašizmu. Nažalost, predsjednik je susjedne države“, kazao je Komšić za televiziju N1.

To što je Komšić izgovorio bezobrazno je, bezočno, neutemeljeno i nedopustivo u ljudskom i međunarodnom ophođenju. Je li to onaj pravi izraz i vjerni odraz sarajevske političke kulture? Hrvatstva? Bošnjaštva? Bosanstva? On je ljevičara, liberala i antinacionalista Milanovića optužio za šovinizam i fašizam. I to za „ubermenschovski“  fašizam. Oni koji znaju nešto povijesti ili njemačkoga, sjetit će se da je Hitlerov nacionalsocijalizam inzistirao na tomu da je arijska rasa viša od ostalih, i da su Nijemci odnosno Germani ljudi više vrste u odnosu na ostale. Njemačka riječ „Übermensch“ znači „nadčovjek“. To bi sada značilo da Milanović sebe vidi kao „nadčovjeka“, i to kao onog tipa „nadčovjeka“ koji je sklon fašističkom postupanju. 

To što je Komšić nadrobio, za to bi u Zagrebu rekli da to „pas s maslom“, dakle ni kada bi se njegove riječi obilno natopile slasnim maslom, ne bi uspio pojesti. Nego bi i pas od njih okrenuo glavu s odvratnošću, kao od najsmrdljivijeg ’dreka’, po naški: govn(et)a.

Stranka demokratske akcije (SDA) objavila je posebno reagiranje, u kojem je ocijenila da su metafore o sapunu i parfemu zapravo rasistički komentari:

„To predstavlja izraz kultur-rasizma i uvredu usmjerenu prema svim ljudima u BiH. Poruka da građani Bosne i Hercegovine nemaju pravo na ono na što svi drugi u Europi imaju, a to je građansko uređenje države, ukazuje na to da predsjednik Hrvatske smatra ljude u BiH nižom vrstom. Takvu poruku sebi ne bi smio dopustiti niti jedan ozbiljan državnik. A ovakve rasističke poruke Milanović uporno ponavlja“, stoji u reagiranju iz SDA.

O čemu oni govore? O kakvom rasizmu? O kakvom Milanovićevu smatranju „ljudi u BiH nižom vrstom“’ Po toj njihovoj nakaradnoj „logici“ i retorici nikakva nacionalna, etnička, manjinska, sindikalna, vjerska i druga skupna prava ne bi smjela postojati. Lajući na posve izmišljeni „fašizam“, bošnjački mutikaše pokazuju koliki je stvarni fašizam u njima samima. Onaj lažljivi, isključivi. Onaj mrziteljski. Onaj totalitarni. Onaj koji „svoje“ straši baba-rogama, kao što su nacionalsocijalizam i boljševizam svoje strašili „neprijateljima“. 

Orkestriranom napadu na predsjednika susjedne Hrvatske pridružio se je i predsjednik Socijaldemokratske partije BiH Nermin Nikšić. To je ona stranka koja je bila posestrima Milanovićeva SDP-a, dok je Milanović bio njezin član, predsjednik i predsjednik vlade u njezino ime. Taj NN Milanoviću je odaslao ovu poruku:

„Pozivam ga da preuzme odgovornost, oduzme ordenje osuđenim i osumnjičenim ratnim zločincima, a da poštovanje ukaže žrtvama i nagradi one koji su štitili ljudske živote i dostojanstvo svoga naroda, a ne kaljali njegov obraz. Kao što je zločinaca bilo na svim stranama, tako je na svim stranama bilo i onih koji su se tome suprotstavljali i na koje bi istinski trebali biti svi ponosni. Dok tako ne postupi nema pravo držati moralne prodike bilo kome. Dakle, gospodine Milanoviću, ’prvo sapun, pa onda parfem’.“

O čemu to uopće govori NN, čovjek se prvo mora zapitati. O kakvim zločincima? O  kojem to moralu u zemlji u kojoj su bošnjački ratni i poratni zločinci, i uzurpatori, i otimači, i urotnički birači Komšića, i proizvođači protuhrvatske mržnje, zaštićeni kao lički međedi? I o kakvoj pravednosti kada zna kako prolaze Hrvati povratnici i 25 godina poslije rata? I kada zna kako je izrazito manjinskim Hrvatima u nekoć osjetno hrvatskom, danas tobože „multi-kulti“ Sarajevu živjeti i opstajati? O čemu on to moralizira? Neka prvo ’sapere’ debeli sloj masti s bošnjačko-licemjernog zločinačkog obraza! Po kojem u Sarajevu nitko ne pljuje, iako bi mnoge žrtve imale i prava i razloga po njemu pljuvati. Ukratko, neka prvo pomete pred svojim vratima!

Milanovićeva metafora o „sapunu parfemu“ do te je mjere krivo shvaćena da to izlazi izvan granica razuma. To se vidi i iz komentara stanovitoga Ismeta Šehovića (??), koji se u članku „Bumerang u šugavo lice“ 

https://vijesti.ba/clanak/518185/bumerang-u-sugavo-lice 

požurio objasniti čitateljima utjecajnoga portala vijesti.ba o čemu je riječ. Ovako: 

„Na sličan način, s velikom dozom neupućenosti, neznanja, ali i prepotentnog primitivizma i šovinizma, u javnost izlazi Zoran Milanović, koji je posljednjom izjavom o sapunu i parfemu, na račun Bošnjaka, nadmašio i sam sebe.

Da se gospodin Milanović potrudio da malo pročita o kulturi muslimana i samog Islama, onda bi znao da je to posljednja adresa kojoj bi trebao govoriti o sapunu i parfemu.

Islam daje veoma stroge i svevremenske poglede na higijenu i kulturu ponašanja…“

O čemu to Ismet? O Milanovićevu „prepotentnom primitivizmu i šovinizmu“. O vrlom islamu koji je bio kulturno napredniji od Europe i Zapada i o muslimanima danas. Kao da se Milanović uopće dotaknuo islama i muslimana kao muslimana. Ni najmanje. Govorio je o konstitutivnim narodima, dakle i Bošnjacima, te o građanskoj državi. Iznio je mišljenje da prvo treba definirati položaj i prava triju naroda (kojima pripada nešto više od 96 posto stanovništva), a zatim i pod tom pretpostavkom definirati prava na ravnopravnost ostalih odnosno na opću ravnopravnost građana kao državljana te države, koja se opet intenzivno pretvara u „tamni vilajet“. O islamu nije ni zucnuo, a kamoli da bi muslimane vrijeđao.

No Ismetu ni sva povijesna argumentacija o kulturnoj naprednosti islama nije bila dovoljna. Nego je u podnaslovu i na kraju članka morao dokazati i krajnje domete takve njegove islamske kulture i prosvijećenosti. Ovako:

„Evo ’vrli’ Milanoviću, nauči ponešto o kulturi muslimana i čitaj ili ’Ikre kako piše na početku Kur’ana.

Sapun i parfem, srami se neuki stvore.

A slavodobitno HDZ-ovo iz Mostara da je Milanović ’pogodio u sridu’, zapravo je kao bumerang pogodilo njegovo rošavo lice, koje je vjerovatno rezultat loše higijene i nedostatak sapuna, kojeg sad preporučuje.

U našem narodu za ljude s nečistom kožom i aknama, kažu Šugo.

A poznato je da akne utiču i na kvalitet života, nedostatak samopouzdanja i prateće psihološke probleme.

Šugo, liječi se.“

Rasizam i fašizam kao vrhunac bošnjačko-islamske prosvijećenosti?

Takva metoda vrijeđanja i ponižavanja koga zbog izgleda njegove kože eklatantan je rasizam, strogo zabranjen i kažnjiv i po UN-ovoj Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Ako su argumenti „nečiste kože i akni“ vrhunac onoga što prosvijećeni bošnjački islam ima reći o pitanju preuređenja BiH i o svom odnosu prema drugima i drukčijima, onda svima može biti razvidno kakav to duh ’provejava’, kakva to košava, kakvi to vjetri ’duvaju’ u Sarajevu, ili u istočnom Mostaru, ili drugdje po BiH. I s kakvom to fašistički „čistom“ i čistunskom „civilizacijom“ imamo posla.

 

Šiljo/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara