IVAN PLETIKOS: “I DESNICA I LJEVICA SU U ISTRI I OSUĐENE NA MRVICE ZBOG POSTOJANJA IDS-A KOJI JE OVDJE MONOPOLIZIRAO POLITIČKU SCENU”

Vrijeme:8 min, 40 sec

 

 

 

 

Kad sam stvarao IDS, znao sam da će prvi koji uhvati to istarsko ime i počne s demokratskim procesima uhvatiti zlatnu koku i da će svima ostalima ta koka prepuštati mrvice. Činjenica je da se u međuvremenu politički život ipak malo diverzificirao, polarizirao i mi u Domovinskom pokretu u tome vidimo svoju priliku

Domovinski pokret u Istri ima uzdanicu u liku Ivana Pletikosa. On je u 8. izbornoj jedinici drugi na listi te stranke, iza Carle Konta iz Rijeke. Pravnik po struci, Pletikos je u hrvatskoj politici od samih njenih demokratskih početaka. Naime, 1989. bio je jedan od osnivača IDS-a. Vrlo je brzo napustio tu stranku i dosta lutao po političkoj sceni da bi se odnedavno, nakon što je prethodno bio u HDZ-u, pronašao u Domovinskom pokretu Miroslava Škore. Pletikos je svojedobno radio kao sudac prekršajnog suda, zatim je bio i predstojnik pulskog HZMO-a. Pronašli smo podatak da se svojevremeno neuspješno natjecao za mjesto pulskog pročelnika Odjela za opću upravu i samoupravu. Bavi se i književnošću.

– Desnica je u Istri od 90-ih naovamo osuđena na mrvice. U tom kontekstu, što Domovinski pokret očekuje u 8. izbornoj jedinici?

– Prvo moram reći da me te naše podjele na lijevo i desno uvijek zabavljaju, jer doista ne znam što znači biti desnica, a što ljevica u kontekstu naših političkih prilika. Ljevica je ona koja se zalaže za prava radnika, odnosno onih koji ne raspolažu kapitalom, a koliko primjećujem najviše kapitala u Istri imaju oni koji se deklariraju kao ljevičari.

– Recimo, nositelj liste Domovinskog pokreta u I. izbornoj jedinici je Zlatko Hasanbegović…

– U mojoj je izbornoj jedinici nositelj liste osoba koja ne potpada pod neku ekstremnu definiciju lijevo-desno, tako da je to dosta radno-tehnička definicija koja je izgubila svoje izvorno značenje još od Francuske revolucija. Ali dobro, znam na što ciljate kad kažete desnica. I desnica i ljevica su u Istri osuđene na mrvice zbog postojanja pokreta koji je, da tako kažem, ovdje monopolizirao političku scenu. Kad sam stvarao IDS, znao sam da će prvi koji uhvati to istarsko ime i počne s demokratskim procesima uhvatiti zlatnu koku i da će svima ostalima ta koka prepuštati mrvice. Činjenica je da se u međuvremenu politički život ipak malo diverzificirao, polarizirao i mi u tome vidimo svoju priliku.

– Ali biračko tijelo u Istri jest lijevo. Ono ako ne glasa za IDS, sklono je SDP-u.

– Biračko tijelo je takvo kakvo jest i mi unutar tih zadanih rastera moramo polučiti što bolji rezultat. Stranka smo u nastajanju, imamo tek nekoliko mjeseci i očekivati odmah od nas nekakve rezultate je zaista preuzetno. Ali je činjenica da će nam ovaj rezultat, koji mislimo da će biti dobar, biti temelj i baza za daljnje napredovanje. Već na lokalnim izborima očekujemo da ćemo postati relevantna stranka i u Istri.

– Domovinski pokret u svom programu zaziva teritorijalni preustroj Hrvatske. Što bi to za Istri značilo? Naime, u vašem programu nema detaljnijeg obrazloženja tog preustroja.

– To biste trebali pitati ljude koji vode stranku. Osobno smatram da teritorijalni preustroj Hrvatske treba promatrati s pozicije supsidijarnosti, da ključ treba biti lokalna zajednica. Ona zajednica koja je u stanju sebe isfinancirati, bez velikog pritiska na stanovništvo, trebala bi postojati. Ne vidim nikakvu veliku potrebu za postojanjem nadstruktura nad općinama, a to su županije. One imaju smisla u vršenju nekakvih upravnih poslova, a to već radi država preko svojih upravnih tijela. Tu bi trebalo napraviti reda. Smatram da bi bilo daleko bolje rješenje da postoje samo općine i država. Time bi se već smanjio jedan razrezni razred nad džepom građana. Ali ja govorim samo o svojoj ideji, ne znam kako razmišlja središnjica.

– Zar niste upoznati s programom svoje stranke?

– Upoznat sam, ali zasad je on općenit.

– Vidio sam na stranicama Domovinskog pokreta da je riječ o, da to tako nazovem, natruhama programa.

– Teritorijalni preustroj na način da se govori o pet županija čini mi se kao prvi korak prema federalizaciji jedne relativno male države, koja nema potrebe za toliko lokalnih jedinica. Temeljni je problem što imamo preveliku administraciju na tako mali broj ljudi i u zemlji s nejakom privredom. Po političkoj sam vokaciji liberal i želim što manje uplitanje države u poslove pojedinca. Uostalom, kao dugogodišnji pravnik znam vrlo dobro koliko problema nastaje u sukobima oko nadležnosti raznih upravnih i sudbenih tijela kada se ustroj države toliko zakomplicira da postaje sam sebi problem. Ako znamo da je ovo država u kojoj postoji jaka partitokracija, u kojoj je potrebno stvoriti umjetna radna mjesta za brojne uhljebe, onda je to vjerojatno jedan od razloga zašto postoji toliko kompliciran sustav. Kad bi se on pojednostavio, bio bi na korist svima.

– Kažete da vam je smiješna podjela na desnicu i ljevicu. U programu Domovinskom pokreta govorite o potrebi zaštite života od začeća…

– To je jedan od razloga zašto sam pristupio Domovinskom pokretu. Sve temeljne vrijednosti koje su upisane u kodu te stranke, upisane su i u mom kodu. Moglo bi me se definirati konzervativnim liberalom, ali sam ujedno i kršćanin.

– Što kao konzervativni liberal radite u stranci koja na svojim listama za Sabor ima i rigidne desničare?

– Ne znam što je to rigidna desnica pa bih volio da mi vi kažete…

– Na listama imate Hrvoja Zekanovića…

– Ne znam po čemu je Zekanović rigidna desnica. On ima svoj stil, možda je rigidan po stilu. Uostalom, on je, koliko znam, koalicijski partner Domovinskog pokreta.

– Ali nalazi se na listama koje predvodi vaša stranka.

– Zekanović mi ne smeta, pogotovo zato što zastupa iste ideje kao ja u smislu zaštite života. Onda sam valjda i ja ekstremna desnica zato što zastupam nauk Katoličke crkve, a on kaže da život postoji od začeća. To govore i mnogi liječnici. Moj prijatelj dr. Dubravko Marković, koji je doduše u drugoj stranci, nedavno je rekao da, ako se život začećem stvori u kokoške, i u psa i zmije, zašto se ne stvori i u čovjeka. Ako plaćate 100 tisuća kuna prekršajne kazne za uništavanje jednog jajeta zaštićene zmije, zašto se stimulira ubijanje nerođene djece? Mislim da je ljevica upravo ta kojoj je u opisu posla zaštita najranjivijih, a ne znam postoji li itko ranjiviji od nerođenih. U današnje vrijeme, kada je temeljna opasnost Hrvatske potpuni nestanak ovog naroda, u našoj se zemlji godišnje obavlja oko sedam tisuća pobačaja. To je u 30 godina više od 200 tisuća izgubljenih ljudskih života. Ne zazivam nikakvu represiju, ali stavovi moraju biti jasni. Pobačaj je društveno neprihvatljiv, pogotovo u današnje vrijeme u kojem su žene daleko obrazovanije, emancipiranije.

– U programu Domovinskog pokreta spominjalo se ukidanje odvojenih škola za manjine. To je ubrzo izbrisano. Biste li u Istri ukinuli talijanske škole?

– Ne.

– Kao književnik ste pisali o povijesti Pule…

– Pisao sam, ali i pišem. Naime, pripremam novi roman koji sam naslovio “Pula na pola”. Prvi roman “Castropola” govorio je o 14. stoljeću, a sada se bavim razdobljem između 1944. i 1954.

– Zapravo sam Vas htio pitati o brodogradilištu Uljanik koje je otišlo u povijest. Vidite li ikakvu mogućnost pokretanja bilo kakve industrije u Puli ili će se sve svesti na turizam?

– Svesti sve na turizam bilo bi katastrofalno. Prije svega, turizam nije sasvim čista djelatnost. Vidimo da prlja okoliš puno više nego što smo mislili. Pitanje je li moguće pokrenuti Uljanik, to je iznad moje razine. Mogu samo reći da mi je duša patila kad sam gledao kako jedna Pula umire. Ta je Pula umirala pred našim očima. No, ta bolest se osjećala duže vremena. Ostao mi je u sjećanju intervju s Ivanom Jakovčićem u Glasu Istre u kojem je rekao da za 20 godina ovdje neće biti Uljanika. Znači da je propast Uljanika bila posljedica određene političke agende koja se očito dosljedno provodila.

– Kažete da ste konzervativni liberal. Jedan ste od osnivača IDS-a. To je bilo 1989.

– Tada nisam bio konzervativan, bio sam puno ljeviji.

– U jednom ste razgovoru rekli da IDS tada niste pozicionirali ni lijevo ni desno, već kao socijaldemokratsku stranku liberalnog usmjerenja.

– Da, pomaknuo sam se u konzervativnom smjeru. U kontekstu tadašnjeg vremena, informacija koje smo imali o nekim stvarima, ali i životnog iskustva, normalno je da sam imao malo drugačija stajališta. Ali uvijek sam ostao liberal. Sloboda pojedinca je jedna od temeljnih vrijednosti.

– Zvuči neobično da ste od osnivača IDS-a došli do Domovinskog pokreta.

– To zvuči neobično vama jer ste opterećeni tim lijevo-desnim… Možete oblačiti razne dresove, ali ja se u svojim temeljnim vrijednosnim valerima nisam uopće pomaknuo. Jednako bih plakao 90-ih godina da je Uljanik propadao, kao što bih i danas. Jednako mi je stalo do slobode pojedinca i ljudskih prava i tada i sada. Uostalom, demokracija mi je tada bila nešto najvažnije, a ostala mi je i danas. Zato kad vidim ovaj današnji nivo demokracije u Hrvatskoj, dođe mi da zaplačem i da se zapitam što smo mi to tada radili. Jer je činjenica da jednoumlje još uvijek vlada na nekom višem nivou, da opresija još uvijek postoji, da se neki ljudi onemogućuju u radu jer su drugačijih političkih uvjerenja, a guraju se oni koji su podobni. Sama činjenica da moj roman “Castropola” nije bio prisutan na pulskom Sajmu knjiga to potvrđuje.

– Bili ste 1997. na listi HSS-a za Županijsku skupštinu.

– Interesantno da se ja toga ne sjećam. Očito me netko vukao za rukav i rekao sam: Da.

– Bili ste 2017. i na listi HDZ-a za medulinsko Vijeće.

– Domovinski pokret je nastao zbog problema u HDZ-u, koji je skrenuo, ako ćemo poštovati te lijevo-desno rastere, prilično lijevo. Andreja Plenkovića doživljavam kao vrlo pametnog i sposobnog političara, ali kao i većina političara zna precijeniti svoju snagu. Nisam siguran da je ovo što radi s HDZ-om u interesu te stranke. Većina ljudi u Domovinskom pokretu su zapravo “otpadnici” iz HDZ-a. Ali oni nisu nikakvi otpadnici, nego ljudi koji su zadržali svoja osnovna uvjerenja i upravo su zato otišli iz HDZ-a. Čuo sam da su me u HDZ-u ocijenili kao kleronacionalistu i ekstremnog desničara. Tako da sam i ja, eto, ekstremni desničar. Da mi je ovo rekao netko iz SDP-a, još bih nekako i shvatio, ali kad dolazi iz HDZ-a, onda smatram ridikuloznim. Ne znam što znači biti ekstreman i ne želim to nikada biti. Meni je svaki ekstremizam stran. Smatram da je politika mjesto dogovaranja i tolerancije. Svi moramo promovirati toleranciju u politici. Možemo se ne slagati, ali se moramo složiti oko prava na neslaganje, kao temeljnog prava.

 

Bojan ŽIŽOVIĆ/Glas Istre/https://www.glasistre.hr/Hrvatsko nebo

Odgovori