Laslo Torma: Analiza lutanja po bespućima hrvatske političke zbilje (dio 5./5.)

Vrijeme:9 min, 13 sec

 

 

KLJUČNE  ZABLUDE  I  ŠTO DA SE RADI? (2020.-****)

Činjenica da Hrvatska ‘kaska’ na začelju  po ‘postignućima’, grupe onih tranzicijskih zemalja koji su nekada  ‘kaskali’ za njom, čini potrebnim, prije analize i zaključka -ŠTO  DA SE RADI?, kratko navesti najvažnijih 10 ključnih zabluda i grešaka hrvatske politike u lutanjima po bespućima hrvatske političko-gospodarske zbilje kao slijedi:

1.Valja se odreći  zablude da oblik vlasništva automatski  dovodi društvo do prosperitetnog gospodarstva.

2.Valja shvatiti da je strančarsko-klijentelistička-nepotistička  kadrovska politika zablude, koja je dovela  do negativne selekcije  na  svim onim mjestima i razinama  gdje se donose odluke upravljanja državom i  državno-javnim poslovima.

3.Valja shvatiti da prisutnost na radnom mjestu i koristan rad nisu isto, te valja uvesti  jasne kriterije za bolje nagrađivanje rezultate rada za razliku od manje uspješnog i lošega rada, koji valja sankcionirati svi raspoloživim pravnim sredstvima, i to tim više čim se radi o viši funkcijama u državnoj i javnoj upravi.

4.Valja se odreći  fatalne zablude da je „Šef/Gazda“ zaslužan za sve, a NIJE odgovoran NI ZA ŠTO., što je u nas postala uobičajena praksa. Za loš odabir suradnika u prvom  je  redu odgovoran .onaj koji ih je odabrao. Za loš rad institucija najodgovorniji su oni koji ih vode.

5.Valja se odreći zablude i priznati da za makroekonomske i strukturno gospodarske probleme zemlje nije kriv hrvatski narod koji je tobože iz bivšeg sustava tobože baštinio protupoduzetničke i protuinvesticijske navade, već su krivi oni koji su od 1991., pa sve do dan danas ovom zemljom upravljaju. Jer narod od pamtivijeka do danas nije nikad protiv dobrih gazda, ma tko to bili, ali je protiv onih koji pred očima imaju samo svoju pohlepu za zaradom, pa makar i izrabljivanjem svojih radnika i zaposlenika  narod nikada nije protiv investitora, ako se investira u otvaranje novih radnih mjesta, i novih proizvodih kapaciteta, ali je protiv   „investitora/novih gazda“ kojima nije cilj dugoročno održivi razvoj proizvodnje, već kratkoročno profitiranje uništavanjem proizvodnje  radi zarade na prodaji imovine tvrtki (dobri su primjeri za to bili nove „gazde“ sisačke Željezare, Ventilatora, Kamenskog, Sinjanke…).

6.Valja se odreći zablude da će ikada, ikoji ozbiljan investitor doći u Hrvatsku i omogućiti da nam ljudi ne moraju odlaziti van da bi za svoj rad bili pošteno plaćeni, dok je zemlja označena i poznata po najvećoj korupciji i totalnoj disfunkcionalnosti pravnog sustava, u EU i svijetu. Dok je tome tako nama će dolaziti samo špekulanti i profiteri željni  brze zarade nakon čega se ‘povlače’ iz buissnesa u Hrvatskoj.

7.Velika je zabluda i fatalna greška vjerovati da se dolaskom na neku visoku političko/državničku funkciju postaje pametnijim nego što je netko bio prije toga. Pogotovu se ne postaje više posvećen općem dobru i sposobnim  donositi optimalne odluke, bez mišljenja iskusnih znalaca istručnjaka na polju kojeg se tiču te odluke.

8.Velika je zabluda i greška očekivati da će oni koji  imaju previše, biti  solidarni  s onima potrebitima, jer je njihova osnovna ‘filozofija’ imati  što više, bez obzira na koje načine, uz floskulu da oni koji nemaj su sami krivi za to.

9.Velika je zabluda i greška porezni sustav koji sustavno generira sve veće socijalne razlike, što se evidentno dešava u nas od ’90-ih do danas.

10.Velika je zabluda i greška politike da teži ka tome da ‘vladajući’ imaju apsolutnu većinu u Saboru, tobože radi političke stabilnosti. Dapače apsolutne većine, a ne konsenzus među različitim političkim opcijama, pretvara Sabor u skup političkih „ovaca“ koji glasuju bez razmišljanja za bilo koju odluku, koju predlaže njihova stranačka vrhuška. To onda više liči na „glasovanje“ u totalitarnim režimima poput komunizma ili  nacizma, nego na toliko „hvaljenu“ hrvatsku demokraciju. U teoriji upravljanja i rukovođenja, glede održavanja sastanaka postoji pravilo da ako se svi ili većina, slažu bez pitanja ili prijedloga u svezi neke  teme o kojoj se treba glasovati,, onda sastanak valja prekinuti i ne donositi nikakve odluke, jer je očito da prisutni nisu dovoljno upoznati s predmetom u svezi koga trebaju donositi odluku. Naš Sabor je sjajan primjer donošenja odluka o kojoj većina saborske većine koja za nju glasa, blago rečeno, malo ili ništa ne zna, osim da radi stranačke stege, MORAJU glasati s DA!

Radi svega rečenoga rješenja koja trebaju Hrvatskoj su:

-Treba stalno  analizirati znanstvenim metodama aktualnih političkih, ekonomskih i gospodarskih politika i odluka, ne bi li znali jesmo li na pravom putu ili ne. Toga u Hrvatskoj  sve  do danas nema. Potrebne su nam politički nepristrane analize, a ne od vladajućih naručene „hvalospjevne“ analize, i neutemeljeno hvalisanje o „postignućima“, od strane političara i „potkupljenih stručnjaka“. Hrvatska toga nema, pa se zato hrvatska politika hvali „postignućima“, dok je istovremeno po svojim „rezultatima“ glede funkcioniranja pravnog sustava i raširenosti korupcije u društvu procijenjena kao jedna od najlošijih u EU-

-Treba se riješiti NEGATIVNE KADROVSKE SELEKCIJE – kako bi se onemogućilo uhljebljivanje novih političkih uhljeba, te stalno i neprekidno ponavljanje postupka negativne selekcije kadrova.

-Treba promijeniti sustave nagrađivanja i procjenu uspješnosti rada na svim mjestima i nivoima u društvu, pogotovu na funkcijama u državnoj  i javnoj upravi, uz jasne kriterije za procjenu uspješnosti.

-Treba promijeniti izborni sustav tako da u Sabor  dolaze zastupnici birani osobno, kao predstavnici svojih birača, a ne glasovanjem za stranačke liste na kojoj su ‘poslušnici i podobnici’ stranačkog vodstva.

U dosadašnjim sazivima hrvatskog Saboa, u njemu je bilo više onih osoba  kojima kolokvijalno rečeno  ne bi se moglo  povjeriti  da čuvaju „crtane ovce“, a kamoli da zastupaju opće dobro za građane pri donošenju odluka.

-Treba  se odreći paradigme  da  nije bitno kako se stvara državni BDP, jer to je dovelo do toga da se on stvara najvećim dijelom  potrošnjom, a ne stvaranjem novih  vrijednosti putem proizvodnje i izvoza, što je dovelo do svjesnog zanemarivanja industrijskog i poljoprivrednog gospodarstva, i do favoriziranje  trgovine, uvoza općenito, i neproizvodnih investicija, te do neprekidnog zaduživanja  države, što prije ili kasnije vodi u „dužničko ropstvo“.

-Treba  jasno definirati , što do sada nije izvršeno, prioritetne sektore u hrvatskom gospodarstvu, koje zemlji mogu osigurati dugoročnu stabilnost, razvoj i dostatan izvoz, bez opasnosti da kod tržišnih promjena, a i inače  budemo  ovisni od uvoza.

Turizam i građevinski sektor nisu oni koji to mogu osigurati. Vlada mora podržavati i insistirati na takvoj politici koja će onaj dio uvoza za koji mi svakako imamo resurse i možemo  je zamijeniti domaćom robom, a ne „maštati“ o tome da nam treba gospodarstvo „visoke tehnologije“ u smislu proizvodnje  visokoserijskih proizvoda.

Takvi su sektori  u prvom redu poljoprivreda, drvna industrija, industrija /sektor  koji se bavi zbrinjavanjem otpada, metaloprerađivački sektor  koji  toga što ima nisku cijenu rada po satu, može biti konkurentna u dobavi dijelova i opreme za brojne vanjske industrije, kao što automobilska industrija, kemijska industrija, sektor brodogradnje koji za sobom povlači  razvoj mnogih pratećih industrija i proizvodnji, počevši od proizvodnje brodske opreme kao što su proizvodnja brodskog namještaj, proizvodnja brodskih crpki/pumpi, brodske dizalične opreme, brodske opreme za elektroenergetske potrebe na brodu, i brodsku opremu, proizvodnja elektroinstalacijskog materijala, proizvodnja kemijske industrije boje i lakova, proizvodnja protupožarne opreme, proizvodnja elektro vodiča i kabela, proizvodnja brodske upravljačke opreme, proizvodnju rasvjetne opreme, i proizvodnju napredne IT oprema/softwarea specijalno za brodove.

Takav industrijski razvoj bi mogao biti i potencijalno konkurentan izvoz, budući da se više radi o potrebi za znanjem nego za investicijama..

Kao primjer loše politike u sektoru brodogradnje može se navesti uništavanje Brodarskog Instituta s opremom i intelektualnim kapitalom, koji mnoge od nas razvijenije zemlje nemaju, i čije usluge bi se mogle dobro tržišno valorizirati.

Drugi primjer gotovo „zločinačke“ gospodarske politike je bilo uništavanje Imunološkog Zavoda, najvjerojatnije pod utjecajem uvoznih lobija, uz floskulu da on nije osposobljen za proizvodnju cjepiva, koje smo onda uvozili po višestruko većim cijenama..

Sljedeći primjer loše gospodarske politike je uništavanje proizvodnje namještaja u Šavriću, čija je kvaliteta bila neusporedivo veća od kvaliteta masovnog uvoznog junky namještaja, pogotovu iz Italije. Valja pri tome zamisliti se zašto Slovenija nije ugasila svoju proizvodnju namještaja, dapače čak ju je razvijala? Zar je naša politika bila toliko „pametnija“ od slovenske, da su uočili što nama ne treba, a oni to nisu, ili je naša politika bila pod utjecajem, da ne kažem „korumpirana“ od stane uvoznih lobija koji su, pored naše gluposti, nedomoljubnosti i kriminogenosti, najveći krivci za uništavanje domaćeg gospodarstva

– Treba definitivno shvatiti da se naše gospodarstvo i društvo općenito  neće razvijati prema priključivanju u društvo onih zemalja koje su tako organizirane da iz nje njeni građani neće morati odlaziti, jer u njoj nemaju perspektive za život koji se može postići poštenim radom.

Naša politika očito nije shvatila da se to neće moći postići:

a) Dok Hrvatska bude imala 20 ministarstava, a Njemačka 10, Mađarska 9, Slovenija 14, Litva 14, Estonija 11, ili Latvija 13, pri čemu je Hrvatska zemlja s najmanje stanovnika u odnosu na te zemlje.

b) Dok je u  Hrvatskoj  blizu 300 000 osoba „zaposleno“ u državnoj i javnoj upravi, znači da na jednu osobu u državnoj ili javnoj upravi dolazi cca 10 građana. Da se politika ostalih zemalja svijeta ponašala tako onda bi npr. Njemačka trebala imati 8 milijuna zaposlenika u državnoj i javnoj upravi,Francuska 7 milijuna, Poljska 4 milijuna, Mađarska 1 milijun, Austrija 1 milijun,…što one vjerojatno nemaju, a ipak funkcioniraju bolje od sustava državne uprave u Hrvatskoj.

c) Dok se zastupnici u hrvatskom Saboru biraju po principu stranačkih lista, a ne kao osobe s imenom i prezimenom, bez obzira na stranačku pripadnost ili kao nestranačke osobe..

d) Dok politička elita bude podržavala nepotizam, korupciju i kriminal povlaštenih po političkoj ili inim podobnostima.

e) Dok će većina medija biti politički instruirana, u službi politike i mahom neinformiranja ili krivog informiranja javnosti, a u korist  vladajućih elita.

f) Dok hrvatsko sudstvo ne bude neovisno i po istim kriterijima sudilo svima, i dok zakoni ne budu važili za sve jednako.

g) Dok hrvatska politika ne bude suverena, rodoljubna, samosvjesna i u funkciji najboljih interesa većine građana, i države same. Hrvatska  politika je za sada nažalost, više rukovođena interesima onih čiji se interesi ne poklapaju s interesima hrvatskih građana i hrvatske države, već s interesima raznih vanjskih institucija, korporacija, uvozničkih lobija, i interesima raznih subjekata kojima je samostalna država trn u oku od njenog samog konstituiranja, i koji su tu samostalnost uspjeli ozbiljno dovesti u pitanje.
A naši građani s pravom glasa očito ne shvaćaju još, da bolju Hrvatsku od ovakve kava je sada, NEĆEMO MOĆI IMATI  dok više vjeruju onome što im govore stranke i političari za koje glasuju, NEGO ONOME  ŠTO VIDE VLASTITIM OČIMA  I  VLASTITOM ISKUSTVU  O TOME  DA SE POLITIČKA  OBEĆANJA UGLAVNOM I VEĆINOM NE ISPUNJAVAJU!

I dok hrvatska politika ne bude promijenjena u pristupu kadrovskoj politici, favorizirajući i dalje nepotizam, uhljebništvo i korupciju smatrala „normalnom“ pojavom, te ne poduzimala ništa od navedenih rješenja za boljitak hrvatskog gospodarstva i hrvatskog društva, I DOK HRVATSKI GLASAČI/BIRAČI NE BUDU SHVATILI DA  SVOJIM GLASOM MOGU MIJENJATI STANJE, iluzorno je očekivati da će Hrvatska biti zemlja iz koje se neće odlaziti, već će se u njoj moći ostajati .pristojno živjeti od poštenoga rada.

Trenutačno  su hrvatska politika  i hrvatski birači/glasači  očito odustali od sna za koje se umiralo po bojišnicama diljem Hrvatske u domovinskom ratu!

 

Laslo Torma,d.e.i./Hrvatsko nebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)