Katica Kiš: Kruščice u šumi Međe

Još od malih nogu bila sam prisna prijateljica / druga s Ružicom, koja je stanovala direktno preko puta. Provele smo mnogo vremena zajedno, igrajući se, pjevajući i veseleći se. Najomiljenije mjesto za to bio je naš prostrani čardak.

Ljeti smo se kupale na bivšoj ciglani Utvaj, gdje smo naučile i plivati, a zimi bi se klizale po debeloj površini ove zaleđene bare. U neposrednoj blizini je bio i zeleni pašnjak gdje smo čuvale svinje, patke, guske… Naše djetinjstvo u malom slavonskom selu Martincima,  bilo je puno zanimljivih i lijepih događaja. Tako smo jedne kasne jeseni pošle u šumu Međe da nađemo divlje kruške koje su tada zaista prijale. Hodale smo po šumi pronalazile sitne kruščice, skupljale ih u torbice. Išle smo kroz divnu zelenu šumu, susretale mnogu divljač, zečeve i srne i uživale u Bogo-danoj prirodi i svježem zraku.

Hodale smo neko vrijeme kad smo na jednom stigle pod jednu poveću krušku. 

„Evo lijepih krušaka, krušaka…“, uzviknule smo od radosti.

Pod kruškom se nalazilo mnoštvo zrelih, žutih i sočnih krušaka koje su popadale sa stabla. Brzo smo ih trpale u torbe i pri tom jele ove meke, slatke i ukusne kruške. Kad ih više nije bilo po zemlji, dohvatile smo grane i otresle ih. Kruške su popadale po zemlji i mi smo ih pokupile.

O, kakve dječje radosti! Nismo imale pojma da ovdje ima tako lijepih i velikih krušaka. Ove nisu kupile usta kao prave divljakinje, nego su imale ukus prave, pravcate domaće kruške. A to u sredini šume. Tko li ih  je samo zasadio?  

Kad smo se najele ovih krušaka, krenule smo radosna srca nazad kući i svoj majci, ocu, sestrama i braći darovale ovaj lijepi dar.  Svi su nas s čudom pitali:

„A odakle vam tako lijepe kruške?“

Naravno da smo im objasnile kako smo u Međama pronašli ovu finu voćku.

Hvala Gospodinu na ovoj predivnoj i zdravoj hrani. Ta On je to sve stvorio za naš zdravi život. 

Hrvati danas odlaze iz svoje domovine Hrvatske i nalaze u zapadnom industrijskom svijetu zagađenu hranu, loš zrak i  otrovanu vodu. U Hrvatskoj ostaju pusti, nepregledni zeleni pašnjaci, zelene šume, rodni vinogradi, voćnjaci i neobrađena crnica zemlja. 

Daj Bože,  da se Hrvati jednom već vrate na svoju rodnu grudu i uživaju u blagodati koju nam je darovao naš milosrdni Gospodin,  pun ljubavi i dobrote. 

Katica Kiš/Priče iz Domovine/Hrvatsko nebo