Pokoljenja, pamtite ih… u spomen na Gvozdansko 1578.

0
3

 

Vjetrovite noći. Siječanjska treperenja zvizde Danice.

Zamrijeli promplasaji vatri. Vrane grakću u blagoj izmaglici.

Onijemjele kule u jezi oronulih zidina, pepelu kožnih svitaka misala.

Stoljetni zavjeti šutnje u sjenovitim odajama zadrijemalih drvenih trijemova.

Osmanlije. Vlasi. Janjičari. Napuštene  oružarnice.

Ne čuju se uzdasi haramija. Gvozdeni topoti bata iz kovačnica srednjovjekovnih

majstora.

Uginuli psi. Konji. Presahle čatrnje. Rastaljena zvona. Ogarci.

Ura je. Zulumi. Akindžije. Spahije. Prodrijeti će barbari kroz gradska vrata.

Nahrupiti će horde. Aveti. Rulje. Haračlije. U razjarenoj oluji posivjela neba. Izbezumljeni.

Razrogačenih vučijih očiju. Nakostriješeni. Željni krvi, smrvljene ljepote, bjelkaste

svile mekoputanih nevena, mirišljivih uvojaka kose, kovanih škrinja, hermelina,

bakrenih vrčeva zlatnika, srebrebnjaka, forinti, istkanih uresa na tunikama od lana koja

razgaljuju gnjev osornih ratnika.

Knezovi Zrinski stare Hrvatske.

Zameteni tragovi. U posljednjem svitanju, bez jecaja, olovna prkosa.

 

Zgrčenih šaka. Nježnih pokreta  silueta vezilja u sablasnim samotištima kamenih

ognjišta. Stojeći zaleđeni k’o inje na trepavicama, Ivan Krstitelj pred

Herodom. Bez mrvice kruha. Vriska izranjenih ruku. Usnuli su.

Na Horebu svojih patnji, pred jurišima sablji, crvenim polumjesecima smrti.

Ne predajući svoje duše ni za sjaj dukata, širokougrudna pašina obećanja,

miris procvala cvijeta u njedrima svojih ljubljenih nevjesta.

Tek će samo gorda historija, nepocijepane zastave, sveti arkanđeli,

tirkizni plašti rijeke Une,

bijela janjad s zrinskih padina,

potiho pripovijedati o njima

Kad se snijegovi otope,

gore procvatu,

na krnjim ulomcima, pisat će:

njih tristo, ljeta Gospodnjeg 1578.,

Gvozdansko.

Pokoljenja, pamtite ih…

Dražen Zetić.

u spomen na Gvozdansko 

Biram Dobro/https://biramdobro.com/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara