U kino dvorani Narodnog sveučilišta u Livnu u petak je prikazan dokumentarni film Nikole Đurana o livanjskom heroju Ivanu Brdaru, koji je kao 23-godišnjak poginuo 1991. godine braneći Vukovar.

Dan i mjesto promocije nisu bili slučajno odabrani. Livno je odabrano kao mjesto Ivanovog rođenja a na jučerašnji dan po katoličkom kalendaru slavimo blagdan Svetog Ivana evanđeliste. Ovaj dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik HOS-a sa samo 23 godine ušao je u povijest Domovinskog rata kao hrabri i neustrašivi borac, branitelj Sajmišta, javlja Livno-online.com.

Ivan je rođen 15.lipnja 1968. godine u Gornjim Rujanima u livanjskoj općini. O Ivanu Brdaru danas se ispredaju brojne priče, neke možda tijekom vremena i pretjerane, ali ono što se doista dogodilo, o čemu svjedoče njegovi brojni, još uvijek živi suborci, dovoljno je da se pred spomenom imena toga mladića s pijetetom zamislimo. Zvonimir Ćurković, jedan od zapovjednika HOS-a, reći će kako je Ivan bio izvrstan strijelac i požrtvovan borac, a krasila ga je posebna etika prema civilima. Iz toga razloga, važno je uvijek iznova ponoviti Ivanove riječi koje su se odnosile na civile srpske nacionalnosti:

Na te se civile najviše mora paziti i prvi ću pobiti one koji ih budu taknuli.

Njegov suborac Ivan Široki prisjetit će se kako je sa zaprepaštenjem gledao u Ivana kada si je, nakon ranjavanja 9. rujna, sam, “naživo”, šivao ranu na nozi:

Uvijek ga se sjetim onako crn, zalizan i glasno pjeva gangu. Vrhunski borac je bio.

U monografiji 4. bojne 3. gardijske brigade, Ivan Anđelić Doktor, govoreći o svome ranjavanju, zapisat će:

Vidio sam kako Brdar vadi iz svojih potkoljenica pet-šest gelera, šiljasti kao čavli, on ih čupa rukama i psuje četnicima majku.

Dana 12, listopada 1991. godine, u večernjim satima, u blizini raskrižja Preradovićeve i Duge ulice, u jednom dvorištu, Ivan Brdar smrtno je ranjen. Preminuo je na rukama suborca Nikice Burića – Samoborca. Sahranjen je na bolničkom groblju u Vukovaru a tijekom okupacije njegovo je tijelo premješteno na Novo groblje u Vukovaru da bi 1998. godine bio ekshumiran, a njegovi ostaci sahranjeni 20.lipnja 1998. godine u rodnim Gornjim Rujanima.

U zaista dirljivoj i emocijama ispunjenoj dvorani nazočnima su se obratili autor filma Nikola Đuran kao i suborci pokojnog Ivana, Damir Markuš-Kutina, Zvonimir Ćurković i Igor Široki koji nisu krili emocije, a u jednom su se svi složili a to je da im je bila čast što su mogli biti suborci pokojnog Ivana. A da je autor filma Nikola Đuran napravio dobar posao dokaz je dugotrajni pljesak nazočnih u dvorani gdje je nazočila i obitelj pokojnog Ivana Brdara.

Cijeli ugođaj upotpunila je klapa Krakun iz Splita koja je otpjevala nekoliko domoljubnih pjesama.

 

https://kamenjar.com/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.