Nekadašnji komandant Specijalne brigade policije Republike Srpske Goran Sarić – koji je u dva predmeta pravosnažno oslobođen krivice za genocid u Srebrenici i ratne zločine u Sarajevu – kaže da niko nema pravo tvrditi da se zločin u Srebrenici nije desio.

Sarića je u novembru 2018. godine Državni sud pravosnažno oslobodio krivice da je, kao komandant Specijalne brigade policije, u julu 1995. počinio genocid u Srebrenici.

On je oslobođen optužbe da je izdao upute, ali i vršio kontrolu nad zamjenikom Ljubomirom Borovčaninom – koji je u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora za zločine u Srebrenici – te da je pomagao članovima udruženog zločinačkog poduhvata u izvršenju genocida u kojem je ubijeno više od 7.000 i raseljeno oko 40.000 osoba.

U intervjuu za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), Sarić kaže da niko nema pravo da tvrdi da se zločin u Srebrenici nije desio, ali napominje da ne zna ko ga je počinio i zašto se to desilo, jer je u to vrijeme bio na terenu na području Sarajeva.

“Ja ću reći nešto što možda neki drugi neće reći – niko nema pravo da tvrdi da se zločin nije desio… Rekao sam, zločin se desio, ali ko ga je organizovao, što ga je organizovao, zašto se desio, ja ne znam”, kaže Sarić.

Navodi da su dvije njegove jedinice, zajedno sa zamjenikom Borovčaninom, bile u Srebrenici.

“Nisu učestvovali u operaciji čišćenja enklave, nego su došli naknadno, s ciljem da obezbijede komunikaciju i sve ostalo. Mogu sigurno da tvrdim da policija u to vrijeme nije bila angažovana u operaciji oslobađanja Srebrenice, nego da je došla naknadno, drugi ili treći dan – to smo dokazivali i u Haagu i u mom predmetu kad sam ja suđen ove četiri godine”, objašnjava Sarić.

Haški tribunal, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 47 osoba – na više od 700 godina zatvora i na četiri doživotne kazne – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine. Veliki broj osuđenih su bivši pripadnici policijskih snaga.

Za dešavanja u Srebrenici, tvrdi Sarić, prvi put zvanično saznaje 7. jula 2000. godine od haškog istražioca kada ga je ispitivao u Banjoj Luci, a najveći dio saznaje u toku suđenja. Iako je suđenje trajalo četiri godine, Sarić opet, kako kaže, nije sve saznao.

“Pitanje je ko ima svoju istinu i koliko ko može poslije 20 godina da kaže sve”, navodi on.

Govori da nije imao nikakav zvanični izvještaj da se u julu 1995. desio zločin, izuzev izvještaja da je jedan specijalac poginuo i da ih je nekoliko ranjeno u sukobu.

“Koliko znam, iz predmeta u kojem sam suđen, sve je bilo dobro organizovano, na početku da se, ako je trebalo ili ako je odlučeno, da se svi civili iz Potočara prebace u zonu koju je tad kontrolisala Armija BiH, i da je to sve krenulo do određenog događaja gdje je došlo do problema. Mislim prvo u Kravici da je napad bio, da je došlo do zločina”, pojašnjava on.

Sarajevska optužnica

Prije optužnice za Srebrenicu, Sariću se sudilo za zločine počinjene u Sarajevu.

Sarića je Sud BiH u novembru 2014. godine pravosnažno oslobodio krivice da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Centar, nadzirao i učestvovao u razdvajanju muškaraca koji su bili zatvoreni u Psihijatrijskoj bolnici Jagomir u Sarajevu.

Govoreći o ratnom periodu u Sarajevu – gradu u kojem je studirao, radio, živio i dobio prvo dijete – Sarić kaže da je to bilo teško vrijeme za svakog čovjeka.

“Niko nije znao šta se dešava, niti je iko imao rješenje. Bez obzira što sam bio policijski funkcioner ili rukovodilac – ili kasnije, u drugoj fazi rata, komandant – ja nisam mogao uticati ni na jednu odluku, ni na jednu bitku, ni na jedan događaj. Ti si išao stihijski, ono što ti komanduju i što se moralo raditi kad je rat. Grozno, ne dao Bog nikome”, priča Sarić.

Kaže da o dešavanjima u samom gradu nije bio upoznat izuzev onoga što su mediji objavljivali. Tri mjeseca je proveo u Pionirskoj dolini, a o zločinima u Nahorevu, tvrdi, najveći dio je saznao iz optužnice.

“Ni danas ne znam kako je osam ljudi nestalo, ni odakle su nestali, izuzev onoga što je tužilac dokazivao, da je neko pod mojom komandom to uradio. Nije dokazivao da sam ja to uradio. Međutim, nije mogao dokazati. Bez obzira na 70 i nešto svjedoka – mene nisu optuživali da sam ja u tome učestvovao, čak su optuživali da sam pomogao stanovništvu Nahoreva. Ja sam sretan da sada mogu otići, i odem u Nahorevo, u planinarski dom na kafu”, kaže Sarić.

On tvrdi da je optužnica protiv njega podignuta bez razgovora sa službenicima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), policije ili Tužilaštva BiH, ali kaže da nema primjedbi na rad Suda i Tužilaštva BiH.

“Jedina primjedba je pritvor i dugotrajni postupak, a sve ostalo, u smislu vođenja predmeta, njihove tužbe – to je njihovo zakonsko pravo i treba da istražuju krivična djela… Ja sam čovjek koji je morao raditi, a sudski postupak od osam godina ti zaustavi život i posao. Ipak je to jedan veliki stres, ne samo za mene, za svakog optuženog, ali i za porodicu i prijatelje”, objašnjava Sarić.

On tvrdi da se ne kaje zbog ratnog perioda.

“Ništa se ne kajem jer nisam uradio nijedan zločin”, kaže Sarić.

Jedino kajanje, kako napominje, predstavlja mu to što je izgubio preko pola decenije života u postupcima pred pravosuđem.

Na pitanje o masovnim zločinima počinjenim u ratu, Sarić odgovara da nije svaki komandant mogao naređivati “jer bi možda izgubio glavu”, te dodaje da je bio “veliki problem s paravojskama”.

 

detektor.ba/ http://detektor.ba/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.