Borislav Ristić: Srpska služba Tolušiću podmetnula aferu Špic-papak

Cijela Hrvatska raspravlja oko lažne vijesti za koju tjednik koji ju je objavio kaže da je lažna.

Od kad je za glavnog državnog odvjetnika postavljen Jelenić, čini se kako je sve više zbunjenih. Ljudi kao da polete nešto prijaviti, ali se zbune, pa nakon par dana ugledaju svoju prijavu u novinama. Ispada kako su u tom svom bunilu umjesto državnom odvjetniku Jeleniću, dokumente odnijeli Nacionalovu uredniku Jeliniću

Bio je to jedan od onih dana, kažu najdepresivniji u godini. Sve je doista bilo sivo i zamorno, ali ne i naša tri lika. Dečki se vratili iz lova, te pravo za šank. “Dobro pa smo preživjeli, mogao je i nas pogoditi”, reče prvi. “Kakva su vremena došla sad i biskupi pucaju”, dobaci drugi. “Glavno da smo mi dobro prošli. Konobar, daj nam tri zidarske!”

I tako, kako su ispijali jedno pivo za drugim, slagala se jedna tema za drugom, i onda, kada se činilo da su ih sve iscrpili, u vidno polje im uskočila jedna naslovnica.

Dok je jedan posezao za novinom, ubaci se treći: “Od kad je za glavnog državnog odvjetnika postavljen ovaj Jelenić, čini se kako je sve više zbunjenih. Ljudi kao da polete nešto prijaviti, ali se zbune, pa nakon par dana ugledaju svoju prijavu u novinama. Ispada kako su u tom svom bunilu umjesto državnom odvjetniku Jeleniću, dokumente odnijeli Nacionalovu uredniku Jeliniću.”

“Vidi, Ivek, šta kažu: Izvor je donio fotografiju Tolušića i rekao da je u strahu za svoj život zbog toga”, nastavi. “U strahu za život, a nosi ministrovu sliku – pa ti izvuci zaključak.” Na to će Ivek: ”Šta hoćeš reći, bojao se da ga ministar ne kokne? Jeste on ćelav, ali, Šime, ti tvoji novinari ga uvijek nakite.” “Pa to i mene buni”, ubaci se treći. “Evo, kaže kako je zamolio da pokušaju provjeriti je li slika autentična. I onda utvrdio kako je falsifikat, ali opet objavio.”

“Čuj, falsifikat”, podsmješljivo će Šime, “ovo kao da je provjeravao onaj Lovro. Sigurno na slikama bio neki nevjerodostojan potpis”. “Ajde, Ivek, ti uvijek braniš te svoje hadezeovce. Osnovali državu, pa nema afere u državi koja njih može promašiti.“ “Đuka, samo ti provociraj, sad bi ti od nečega što se podmeće sve okrenuo kao da je HDZ kriv.”

Đuka odvrati: “Tvoj je Roksi već jednom pravomoćno osuđen zbog klevete. Jedino što je sigurno da nije Varga, on je u zatvoru”, pa nastavi deklamatorski, uperivši prstom u strop: “Sve je to Plenkovićevo maslo! Imao je od koga on učiti što je to propaganda. Nakon što se izblamirao s onim pokušajem fizičkog obračuna u Saboru, sad mu treba nešto da skrene pažnju s blamaže s avionima. Čisti spin, koji se pojavi na dan kad su najavili da uvode zakone protiv lažnih vijesti.”

Na to će Šime filozofski: “Ako je to dio plana Vlade, onda bi to značilo da vode hibridni rat protiv vlastitih građana. Ali opet, samo u diktaturama urednici medija konzultiraju sa službom… “Vjeruješ li ti više SOA-i ili svojim očima?”, prekide ga Đuka. “Podvala! Zašto bi se onda Plenković zahvaljivao novinama? Možda zato što je nakon ovoga Vasin Tolušić postao njegov Tolušić?”

“Ma, samo da mi je znati po čemu je to SOA utvrdila, po satu i cipelama? Šta to SOA piše ispričnice političarima da bi se mogli vratiti doma ženama? Kažu da ga ni rodbina ne prepoznaje na slici…”, više za sebe će Šime. “Izobličio se od kokaina”, zajedljivo će Đuka. “Samo mi nije jasno kako će ga testirati na kokain, ako je ćelav…”, prihvati šalu Šime.

“Ajde vi teoretirači zavjera, jedino je bitno kako je apartman u Srbiji, a ministar nije tamo bio 10 godina”, prekide ih Ivek. “To što je ikad išao u Srbiju mu je i jedini minus.” “Išao tamo učiti jezik”, zlobno će Šime. “Otkad su im one elitne kurave pale”, nastavi, “posao se izgleda preselio u Beograd.”

“Evo jasno piše”, nije se dao zbuniti Ivek: “Tomislav Tolušić nije snimljen s prostitutkom i kokainom u apartmanu u Beogradu.” “Da da”, odvrati Đuka, “nosio oble špicoke i zamaskirao se satom, pa ga nisu prepoznali.” “Možda je neki od Sanaderovih satova”, dobaci Šime, “on je imao satova za koje se ne zna.” “Ma vi ste, ljudi, totalno ludi, jasno je da je namještaljaka. To je sigurno srpska služba Tolušiću podmetnula aferu špic papak!” “…kako bi spasili Vladu od optužbi za veleizdaju”, dometne Šime i otpi dobar guc, zadovoljan svojom dosjetkom.

“Slušajte vas dvojica”, reče Đuka, “jel ne kužite da je to pušteno baš zato da bismo mi ovdje sjedili i raspravljali o tome? Jedino što je ovdje izvjesno, kako je i ministar rekao, jest da imamo posla s bandom – jedna banda ucjenjuje drugu bandu.” “Cijela Hrvatska raspravlja oko lažne vijesti za koju tjednik koji ju je objavio kaže da je lažna”, rezignirano zaključi Šime.

A ja sam vam, dragi moji, bio za susjednim stolom, i sad dok čitam ono što pišu novine i portali, imam onaj osjećaj kao da sam to sve negdje čuo. Ali opet imam potrebu reći kako su u priči o političaru, kurvi, kokainu, satu, špic papku i špijunima, da bi priča zazvučala potpuno vjerodostojno, nedostajali još samo lovci. Zato želim naglasiti kako je u ovom slučaju svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima sasvim slučajna.

Borislav Ristić/Večernji list/https://www.vecernji.hr/Hrvatsko nebo