Nije problem u Blagoniću, nego u H(J)AZU i VLH

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
Vrijeme:3 min, 37 sec

 

Prigodom postignutog odlučujućeg zgoditka u posljednim sekundama jedne davno odigrane nogometne utakmice, šporstki komentator Mladen Delić je uzviknuo: „Ljudi moji, je li to moguće!“.

Osobno činim to isto, ali ne povodom bilo kakvog športskog rezultata i Blagonićeva mrziteljskog komentara na hrvatsku nogometnu reprezentaciju ili još goreg, nepojmljivo vulgarnog napada na hrvatsku predsjednicu, Kolindu Grabar Kitarović. Incidentni poletarac pjevušava glasa, mladoiki ištrijanac i jugofašist zorno je pokazao tko je, što je, za koga radi i koliki mu je domet. Rekao je štošta i o svojim gospodarima. U cijeloj priči nije bitan ni Sandi Blagonić ni njegova minorna karijera javne osobe, nevažno je čak i njegovo uspinjanje sluzavim prijateljstvima već od prvih godina studija pa sve do prignuto stečenog doktorata i potom logičnog udomljivanja u HAZU pod visokim pokroviteljstvom Glavnog tajnika HAZU-a, Pavla Rudana.

Problem je upravo u HAZU, i to od prvog dana samostalne i suverene Republike Hrvatske, u njezinoj neizlječivoj jugofiliji, a u ovom slučaju u slijeganju ramenima povodom Blagonićevih uvreda na račun predsjednice Republike Hrvatske. Akademija koja bi morala biti nacionalno svijesna, apolitična ali moralna okomica i predložak društvenog ponašanja, ovaj put ne propušta prigodu, već obvezu da na primjeren način reagira na vulgarne uvrede njezina djelatnika. Tim prostačkim uvredama nije izložena samo Predsjednica nego Institucija predsjednika države i njen suveren!? Gdje je isprika predsjednika HAZU-a Zvonimira Kusića, glavnog tajnika Pavla Rudana (Blagonićeva osobnog zakrilnika) i osobno zaduženog za karijeru Sandija Blagonića, gdje su sankcije za Sandija Blagonića?

HAZU je kao u svim civiliziranim državama osnovana kao krovna društvena institucija i ponos nacije i države; ona bi trebala okupljati najbolje muževe jedne nacije, najveća imena i autoritete u znanosti i umjetnosti. To se svakako odnosi i na njezine djelatnike koji, naravno, nisu akademici, ali potpadaju pod moralni kodeks Akademije. HAZU mora i Predsjednici i hrvatskoj naciji objasniti je li se na zrinjevačkoj adresi smjestila hajdučka pećina ili je Akademija doista ustrojena po uzoru na druge civilizirane Akademije diljem svijeta. Ta je „hrvatska“ Akademija itekako financirana iz državnog proračuna, ona živi od kockastih Hrvata i nezamislivo je da se s te adrese blati institucija Predsjednika države i kvari najveće hrvatsko nogometno slavlje. Ako im se „Sandi Blagonić“ dogodilo, zar takav izgred može i smije proći bez odgovarajućih posljedica za počinitelja ili su njegove neke druge „zasluge“ toliko velike da amnestiraju svaku mržnju iskazanu prema Predsjednici i veličanstvenom dočeku hrvatske reprezentacije u Zagreb?

Naravno, pri tom ne mislim da sitnu uslugu Rudanovog „kerovođe“, ne mislim ni na svekoliko podmazivanje Blagonićeve karijere na Rudanovim antropološkim studijima; u pitanju je opaka namjera VLH, „Bipsić“ je samo zaigrani klaun. To je već najmanje drugi put da se VLH na čelu sa svojim Velikim meštrom, Slobodanom Kuvaljom upliće tamo gdje joj nije mjesto.

Brat Krešo Dolenčić manipulirao je s dočekom hrvatskih nogometnih reprezentativaca na Trg Bana Josipa Jelačića 16. srpnja i upropastio najveći doček u povijesti Hrvatske, a nekoliko dana poslije njegov brat Sandi Blagonić svojim vulgarnom objavom na društvenim mrežama najvulgarnijim riječnikom vrijeđao je predsjednicu Republike Hrvatske.

Je li to baš slučajnost?

Najprije brat Krešo Dolenčić pa brat Sandi Blagonić, a onda nečasno otpušteni brat, Goran Gerovac, u „Večernjaku“ reinterpretira svrhu i zadaću masonerije – laže i mulja.

Koliko puta slučajnost?

Što slijedi i je li se VLH odlučila otvoreno suprostaviti institucijama Republike Hrvatske, naumila staviti se pod zastavu antihrvatstva prljajući i obezvrijeđujući dane nacionalne slave i napadajući instituciju Predsjednika države, sve što diše i živi hrvatski?

Dosta je toga nejasno oko hrvatskog masonstva, prije svega Velika Loža Hrvatske (VLH) nije ni po čemu „velika“, jer okupljalište polupismenih mediokriteta i skorojevića; nije „loža“ jer više sliči na partijsku ćeliju i nije „hrvatska“ jer nacionalno svijesnih Hrvata ima samo u tragovima.

VLH je postala besramno jugoslavensko i četničko okupljalište od kad je umro Veliki meštar Marijan Hanžeković, koji u svome nedovršenom mandatu nije uspio VLH pretvoriti u doista hrvatsku masoneriju. Dolaskom na kormilo „hrvatskih“ loža Slobodana Kuvelje, VLH vodi otvoreni rat protiv samostalne Republike Hrvatske otvoreno napadajući hrvatske institucije i obezvrijeđujući hrvatske svetinje.

U civiliziranom svijetu parlamentarne demokracije masoni su doista društvena elita; ljudi na dobrom glasu, ugledni osobe i časni domoljubi, u Hrvatskoj masoni su pomno odabrana društvena alatka u rukama beogradske čaršije i srbijanskih akademika.

Riječ je o nadrimasonstvu i otvorenom ratu protiv Hrvatske načinom samo različitim od onog kakvom smo bili izloženi početkom devedesetih.

 

Damir Nuić/HRSvijet.net/http://hrsvijet.net/Hrvatsko nebo

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.