Prema istraživanju koje je Hrvatska agencija za hranu provela u suradnji Instituta „Ivo Pilar“, Hrvati nemaju povjerenja u genetski modificiranu (GM) hranu. Ipak, zastupnici  su u Hrvatskom saboru nedavno izglasali „poboljšanu“ verziju Zakona o GMO pri čemu je moguć pojačan nadzor nad uvozom i sjetvom GMO do potpune zabrane. Prema novom zakonu nije potrebno imati znanstvene dokaze o štetnosti GM hrane. Nažalost, u Hrvatskoj nema zakona prema kojemu bi potrošači bili informirani  koji su proizvodi genetski modificirani i kako utječu na zdravlje. I što znači „pojačan nadzor“?

Genetski modificirani organizmi (Genetically Modified Organism-GMO) preinačeni su genetskim inženjerstvom (genetskom tehnologijom ili tehnologijom rekonbinirane DNA). To znači da je genetski materijal organizma promijenjen djelovanjem čovjeka.

Deoksiribonukleinska kiselina (DNA) je jedinstvena molekula svakog organizma koja pohranjuje sve podatke potrebne za život. Stoga je često nazivaju i molekula života. Svaka stanica organizma ima DNA,  jedinstvenu za taj organizam. Molekula je duga oko 1,5 m, a široka je 10 nm. Sastoji se od nukleinskih baza, deoksiriboze i fosfata. No, osnovu čine baze gvanin, adenin, timin i citozin. Često ih nazivaju i „slovima“ G C A T . U ljudskom organizmu ima 3 milijarde „slova“. Kad bi informaciju koju nose, preveli u knjige, bilo bi to 500 tomova knjiga srednjeg formata, svaka od 500 stranica. Jedinstvenost ove famozne molekule je dvostruka spirala. Dva lanca povezana su vodikovim vezama tako  da je uvijek nasuprot adeninu timin. Oni su povezani s dvije vodikove veze, a nasuprot citozina je gvanin koji su međusobno povezani s tri vodikove veze.

Budući da je duga, DNA je „sabijena“ u kromosome. Čovjek ima 23 para kromosoma. Dijelovi kromosoma su geni koji sadrže između 600-1800 parova baza.

Vodikove veze pucaju prilikom mejoze, stvaraju se spolne stanice koje sadrže polovicu DNA, a pri oplodnji ovi se dijelovi spajaju i nastaje sasvim novi organizam što potvrđuje činjenicu da život počinje začećem. Tako je DNA jedina molekula koja se „razmnožava“.

DNA kontrolira i upravlja sintezom proteina. U tome joj „pomažu“ ribonuleinske kiseline (RNA) kojih ima više vrsta. RNA je građena od riboze fosfata i „slova“ CUGA: citozin, uracil, gvanin i adenin. Pojednostavljeno: DNA prenosi informacije informacijskoj mRNA (informacijska, engl. messenger) preko tzv. genetskog koda, preko tri baze-tripleta, tRNA (transportna) prenosi određenu aminokiselinu (ima ih 20) u lanac proteina na ribosomu rRNA. U sintezi proteina sudjeluje 20 tisuća gena. Tijekom embrionalnog razvoja aktivno je 50 % gena koji poslije nisu aktivni što, opet, upućuje na važnost života od začeća.

Prilikom sinteze proteina, dolazi i do pogreške. To može izazvati kaos u stanici. Kako se genetski kod čita kao troslovna riječ, mogla bi to biti rečenica: kos ima dug nos dok puž ide niz put (nije baš umjetnost, ali poslužit će kao model)… Ako se promijeni slovo g u k dobiva se: kos ima duk nos dok puž ide niz put… Nema velike promjene. No ako se izbriše slovo g, tada imamo problem: kos ima dun osd okp uži den izp ut… Smisao se potpuno gubi. To se dogodilo s genom ABO kod ljudi s krvnom grupom „0“ pa su oni osjetljiviji na neke bolesti (npr. kolera), dok su oni s krvnom grupom AB potpuno otporni.

Kako se dobije genetski modificiran organizam? Danas je to već pomalo rutinski posao. Isječe se gen i na njegovo mjesto stavi se drugi gen koji će „poboljšati“ organizam. „Škare“ koje cijepaju DNA i izvlače gen su enzimi.

Tako se u medicini uspjelo sintetizirati novu vrstu inzulina i cjepivo protiv hepatitisa B. No najveću primjenu ova biotehnologija je našla u poljoprivredi, posebno u SAD-u gdje  je vodeća (ali ne jedina) kompanija za te vrste usjeva Monsanto.

Prvi genetski modificirani organizam koji je FDA (Food and Drug Administration) u SAD-u službeno odobrila za komercijalizaciju 18. svibnja 1994. godine bio je Flavr Savr – hibrid rajčice koji je proizvela kompanija Calgene iz Kalifornije, u koji su uneseni strani geni kako bi ga se moglo dulje čuvati nakon berbe. Što je s nutritivnim tvarima, tijekom stajanja ubrane rajčice više dana ili čak mjeseci, GMOvcima nije bitno.

Budući da su ovi proizvodi u upotrebi tek od zadnjeg desetljeća dvadesetog stoljeća, nije dobro poznato njihovo djelovanje. Navode se eventualna toksičnost, alergenost i kancerogenost, a posebno etičnost moralnog i religijskog karaktera.

Ima nekoliko istraženih slučajeva štete od primjene GM hrane.  

Dr. Arpad Pusztai

Dr. Arpad  Pusztai britanski znanstvenik, rođen u Mađarskoj 1930.,  bavio se proteinom laktin iz visibabe koji se u GM tehnologiji upotrebljava kao zaštita od insekata. Bilo je to u drugoj polovici devedesetih godina dvadesetog stoljeća. U svom radu on je laboratorijske životinje hranio GM krumpirom u  kojeg je ugrađen gen koji proizvodi laktin. Rezultati istraživanja pokazali su se loši: pokusnim životinjama, koje su hranjene ovim krumpirom, smanjio se imunitet. Kako je istraživanje plaćeno novcem poreznih obveznika, Pusztai je javno objavio rezultate istraživanja. Dobio je otkaz 1998. Iako 22 znanstvenika iz 16 zemalja supotpisuje memorandumom potpore Pusztaiu, pomoći nije bilo.

Vernon Pursel

Svinja br. 6707 trebala je biti ‘super’: super brzi rast, super velika, super kvaliteta mesa. Trebao je to biti tehnološki napredak u uzgoju životinja, među prvom od niza visoko tehnoloških životinja, koje bi revolucionirale poljoprivredu i proizvodnju hrane. Istraživač Vernon Pursel i njegovi kolege u istraživačkom centru SAD-a za poljoprivredu (USDA) u Beltsvilleu, Maryland, stvorili su ovu svinju, 1984. Svinja br.  6707 bila je jedinstvena, jer je imala ljudski gen rasta koji su znanstvenici ugradili dok je bila embrij. Ljudski gen trebao je ubrzati rast.

I doista, kad se svinja okotila, njezina je hipofiza počela je proizvoditi ljudski hormon rasta. Ali, nažalost, umjesto da izazove brži rast, „ljudski genetički materijal izmijenio je metabolizam svinje na nepredvidljiv i nepogodan način. Iznimno dlakava, bezvoljna, artistična, očito impotentna i blago razroka svinja je jedva stajala na nogama,“ piše Bill McKibben u djelu: „Genetički inženjering i kraj ljudske prirode“. No, svinja je imala manje masti, pa je Ministarstvo moglo utvrditi da je stvoreno krtije meso.

Bt kukuruz je GM kukuruz u kojega je ubačen gen zemljine bakterije Bacillus thuringiensis . Ona se nalazi i u želucu gusjenica, moljaca i leptira, a koristi se kao insekticid, u suzbijanju komaraca.

Bacillus thuringiensis, skraćeno Bt,  proizvodi toksine koji ubijaju larve insekata. To insekticidno svojstvo Bt-a navelo je znanstvenike da ga iskoriste ugradnjom u duhan, kukuruz, rajčicu… kako bi smanjili troškove tretiranja usjeva protiv štetočina. Bt kukuruz je 1996. predstavljen na tržištu kao otkriće koje sprječava razmnožavanje kukuruznih zlatica. Ubrzo se pokazalo da su zlatice postale otporne na Bt u kukuruzu. Vrlo brzo su zlatice napale 90 % posađenog Bt kukuruza. Korporacijski divovi naložili su veću dozu pesticida.

Nažalost, nije provedeno istraživanje prije nego se Bt kukuruz masovno zasadi i nije ispitano  kako će se Bt odraziti na one koji takvu GM hranu budu konzumirali.

Ipak, timovi meksičkih i kubanskih znanstvenika su 1999.-te, nakon vijesti da je GM kukuruz uništio leptire Monarch, ispitali  kako se ponaša bt kukuruz kao hrana. Rezultati su pokazali da štakori, koje su hranili ovim kukuruzom, imaju povišene antigene i 66 dana nakon prestanka hranjenja Bt kukuruzom.

The Independent, Velika Britanije , 2005. je objavio djelomični izvještaj o korištenju Monsantova Bt kukuruza u kome kaže da su uočene abnormalnosti unutarnjih organa i krvi, kao i da su se u grupi štakora hranjenih GM kukuruzom razvili manji bubrezi.

U Americi se  2007. pojavila čudna bolest od koje su pčele počele masovno izumirati, a nazvali su je Colony Collapse Disorder tako da su pčele za oprašivanje morali uvoziti. Mid-Atlantic Apiculture Research and Exstension Consortium  izvješće tvrdi da polen bt sorti kukuruza ili pak insekticida nije uzrokovao pomor pčela!

Da im vjerujemo ?!?  

Još je jedna opasna tvar vezana uz uzgoj GM usjeva. To je pesticid glifozat, famozne tvrtke Monsanto. Nažalost danas ga ima posvuda. Koristi se diljem svijeta, a Paul Winchester, profesor medicine na sveučilištu u Indianapolisu, povezao je prijevremene porode, te poremećaje kognitivnih sposobnosti djece, s učinkom glifozata koji se tijekom trudnoće našao u tijelu majke.

Europarlamentarci su izglasali potpunu zabranu ovog pesticida u EU do 2022. godine. Tko zna tko će sve do tada stradati!?

Percy Schmeiser

Posebna stavka u korištenju GMO su patenti. Stvoritelj nije stavio nikakav patent na život, ali ovi „znanstvenici“ jesu. Poznat je primjer kanadskog farmera Percya Schmeisera iz 1997., kojeg je tužio Monsanto za neovlašteno korištenje njihova sjemena.

Farmer je morao dokazivati da nikada nije kupio niti sijao sjeme GM-repice, te da su utvrđene primjese nastale zagađenjem peludom sa susjednih farmi. I divlja repica, koja se javlja kao korov, može se križati s kulturnom, pa tako nastaje križanac koji peludom prenosi osobine GM repice. Sjeme ove repice može u tlu nekoliko godina zadržati klijavost i porasti u biljku kada za to nastupe povoljni uvjeti. Kad se jednom takvo zagađenje dogodi, gotovo ga je nemoguće ‘očistiti’.

Pravna bitka trajala je deset godina, do 2008. kad je Monsanto morao platiti čišćenje Schmeiserova polja od GM repice. Tako je ovaj farmer postao simbol farmera u borbi protiv multinacionalnih kompanija. Godine 2009. snimljen je dokumentarni film „Percy Schmeiser: David protiv Monsanta“.

Marijan Jošt

Percy Schmeiser je gostovao i u Hrvatskoj 2002. godine na poziv Marijana Jošta, profesora s Gospodarskog veleučilišta iz Križevaca velikog borca protiv GM usjeva.

…I tako je Hrvatski Sabor izglasao da se mogu uvoziti GMO u različitim proizvodima. A što se tiče sijanja sjemena, tko zna kako rade institucije…

Ukupne površine pod GM biljkama u svijetu porasle su više od 100 puta u prvih 17 godina nakon početne komercijalizacije 1996. godine (1,7 milijun hektara), što GM usjeve čini najbrže usvojenom tehnologijom usjeva u povijesti.  Tijekom 2013. godine prekoračena je barijera od 175 milijuna hektara, jer je po prvi put 18 milijuna farmera u 27 zemalja svijeta zasijalo 175,2 milijuna hektara GM usjeva. U tih 27 zemalja živi više od polovice svjetskog stanovništva ili više od 4 milijarde ljudi. Isto tako, važan je podatak da 175,2 milijuna hektara pod GM biljkama, koje su uzgajane u 2013. godini, čini 11,7 % od 1,5 milijarde hektara ukupnih zemljišnih površina pod usjevima u svijetu.  

Proizvodi u kojima se nalaze tvari čije je porijeklo GMO

U takvim uvjetima uništena je većina naše poljoprivrede. Sjetimo se samo prolijevanja mlijeka i zatvaranje stočnih farmi. Sjetimo se samo traktora na cestama i plaćanje kazne u doba Milanovićeve vlade. Sad se nitko i ne buni, a polja su sve opustošenija. U Dalmaciji je maslina neobrana, a Slavonija… Nemam riječi. Rođena sam u Slavoniji. A na tržnicama nam prodaju „lički krumpir“.

Naši seljaci postali su OPG-ovci. Stide li se to naši političari našega sela i vrijednih seoskih ruku?

I čemu se onda možemo nadati?

Očekuje se da će u slijedećim godinama biološke kompanije (u Europi je to Bayer) u okoliš unijeti tisuće novih GMO, baš kao što su u 20. st industrijske kompanije unijele tisuće raznih petrokemijskih proizvoda.

A tek moguće manipulacije genetskim materijalom što se mogu svrstati i u znanstvenu fantastiku. Jer tko posjeduje hranu i vodu, taj upravlja svijetom. Je li to cilj multinacionalnih kompanija?

Kako je kazao Edward O. Wilson, američki biolog: „Kod nasljeđivanja, kao i u okolišu, ne možeš učiniti samo jednu stvar. Kad se gen izmijeni drugim genom, vjerojatno će slijediti neočekivane i neugodne nuspojave.“

Baš te stvari proučava znanstveni tim akademika Paara, Matka Glunčića i suradnika. A oni su neprihvatljivi za MZO.

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.