Zorica Vuković: Farizeji današnjice

U New Yorku je 28. siječnja 2018. u Medison  Square Gardenu održan 6o Grammy. Dijelile su se glazbene nagrade.  Crvenim tepihom šetale su glazbenice i glazbenici, noseći bijele ruže,  u znak podrške jednakosti  žena i njihovoj sigurnosti od seksualnog  uznemiravanja. U takvom ozračju pobijedila je neka Kesha,  otpjevavši pjesmu „Praying“ koju je posvetila pokretu #MeToo. A što bi se moglo drugo očekivati?

U takvom „seksualno neuznemiravajućem“ okruženju  „čedne“ dame su nosile sasvim nečednu obleku, a u tome je prednjačila Rita Ora, britanska pjevačica rođena u Prištini 1990.

Dok je koračala crvenim tepihom, rukama je prekrivala „strateška mjesta“  i  „na svu sreću izbjegla sramotu koju je mogla doživjeti pred cijelim svijetom“, kaže izvještaj s tuluma.  Kojim  svijetom?

Ipak, dogodila se iznimka. Američka pjevačica Joy Villa rođena 1991. u Kaliforniji, zalaže se za život. Došla je odjevena u bijelu haljinu  (vjenčanica?) bez suvišnih otvora. Na haljini  je bio naslikan fetus u utrobi majke.  Joy je nosila i torbicu  s porukom  „Izaberi život“.  „Ja sam `pro life` žena. Ove godine sam odlučila doći na crveni tepih s određenom porukom“, rekla je Villa. „Ja sam za život.“

O njenom nastupu vodeći mediji izvještavaju kao o kontroverznom. Navodno je i Trumpova podupirateljica.

U svom ambijentu našla se  mladolika „pevaljka“  Hillary  koja nije mogla odoljeti  da ne „zapjeva“ pjesmu rugalicu u „vatri  i  bijesu“ neodoljivom Trumpu. Još  to  boli…

Kakvi već jesu, Gremmy-jevci su se založili za ravnopravnost spolova i tako ravnopravno dodijelili 17 % nagrada ženama pjevačicama.

Onih 33 %, koliko nedostaje do ravnopravnih 50 %, valjda se osjećaju ženama. Izvješće zakazalo.

I dok se oni tamo preko Velike bare bore za 17 % -tnu ravnopravnost  žena, evo kod nas Ilčić opet „zakuha kašu“ o ženskim spolnim hormonima i menstruacijskom ciklusu. Kao „hrastovac“ imao je predavanje o Istambulskoj konvenciji u Studentskom domu „Stjepan Radić“ i zborio o tome da se raspoloženje žene mijenja ovisno o menstruacijskom ciklusu. Bijaše to 24. 1. AD 2018.

Kako je tamo bio neki, u takvim uvjetima uvijek prisutan doušnik ili doušnica, predavanje se pretvorilo u bauka i preplašilo saborske zastupnike, posebno crvenofile. Povela  se saborska rasprava  na temu  imaju li žene hormone ili ne, imaju li menstruacijski ciklus ili ne.

Baucima nejasno. Što ako se izjasne da su žene? Hoće li imati menzes  i  biti „nervozne“, imati PMS, menopauzu? Ni od kud  odgovora!

Pa su složno udarili od jutra do večeri, od telegrama, t-portala i neizostavnog N1 po Ilčiću.  Čak su se i indexi  u domovima studenata uzbunili. A Big Brotherovci su pronašli i „stručnjaka“ da sve objasni, profesora emeritusa  Miroslava Dumića, pedijatra, dječjeg  endokrinologa (u najavi su izostavili  ono „dječjeg“), dijabetologa.

Pita njega Younger Sister Ana Brdarić: „Profesore Dumić, imaju li žene PMS, ili nemaju? Mi shvaćamo da se očitovanje promjene razine hormona može u različitih žena različito jako očitovati, ali zanima nas može li se ukupno reći da žene u načelu imaju PMS? Uči li se na Medicinskom fakultetu u Zagrebu da postoji PMS, ili se uči da ne postoji? Ne zanima nas gospodin  Ilčić, ali stvarno nas zanima postoji li PMS. Na televiziji smo često vidjeli reklame za lijekove za olakšanje `tih dana`, pa se pitamo kako te reklame smiju ići, a građanin ne smije reći da PMS postoji?“  O, pametno, moje…

A profesor Dumić, rođeni satiričar,  prozbori: „Savršen, `mačo` muškarac, kao na primjer ja, dok nisam  ostario, može se osjećati kao žena, a lijepa, fizički savršena žena može se osjećati kao muškarac…“

Svaka čast dječjoj endokrinologiji i profesoru `mačo` emeritusu.

Ostadoše zapanjeni naši branitelji, pravi muškarci,  ovom  veleučenom govoru, pa na Braniteljskom portalu pitaju profesora 28.1.:

• Koliko među običnim svijetom ima fizički potpuno zdravih muškaraca, a da se osjećaju ženama, a koliko savršeno zdravih žena, a da se osjećaju muškarcima? Imaju li PMS fizički savršeni muškarci koji se osjećaju kao žene? Imaju li PMS fizički savršene žene koje se osjećaju kao muškarci?
• Kako medicina tumači takve slučajeve? Molimo detaljno. Molimo navedite udžbenike Medicinskog fakulteta u Zagrebu u kojima je to opisano. Ponovit ćemo: rekli ste da se savršen, `mačo` muškarac, tjelesno i hormonski potpuno uredan muškarac, može osjećati kao žena, a lijepa, fizički i hormonski savršena žena može se osjećati kao muškarac. Molimo da navedete i stranice tih udžbenika.“

Odgovora nema niti će ga biti, koliko govori iskustvo.

No nešto se ipak desilo 29.1. Svemoćna N1, pročitala je prigovor koji je uputila stranka HRAST:

„Prema toj novinarskoj izjavi Ladislav Ilčić vjeruje da  su žene jednom mjesečno neuračunljive zbog svog menstrualnog ciklusa. Ta je novinarska izjava potpuno netočna i neistinita. Ladislav Ilčić to nije izgovorio, niti to vjeruje. Ladislav Ilčić je iznio znanstvenu činjenicu da hormoni utječu na raspoloženje i osjećaje. Taj utjecaj hormona nije presudan jer svaka osoba ima razum i volju kojima odlučuje o svom ponašanju.

Činjenica da hormoni utječu na raspoloženje i osjećaje  nikako ne znači da su žene u dijelu menstruacijskog ciklusa neuračunljive kako to zlonamjerno  novinar N1 televizije stavlja kao riječi Ladislava Ilčića. Ovakve izjave novinara N1 televizije predstavljaju očito  neprofesionalan pokušaj ocrnjivanja Ladislava Ilčića predsjednika stranke HRAST.“

Cijelu vijest može se vidjeti na:

https://www.facebook.com/HRAST.hr/videos/1928369397428870/

Nikola Brdar (FB): „Kakva je kazna za tog, nazovi, novinara? Taj  prvo zlonamjerno krivo prenese vijesti  pa poslije kao `slučajno se desilo`. Neki, nazovi političari (hrvatomrzci), to iskoriste za napad. Jer su jedva dočekali da napadnu. To sve govori o njima. Jugofili…  kao Bauk, Vrdoljak  i ostali.“

Čini se da oni preko Velike bare i ovi iz blatnih mlaka u domaji  krekeću po istim notama. Podsjećaju me na farizeje.

„Književnici i farizeji držali su ga na oku da li će u subotu liječiti, da bi ga imali za što optužiti.“ Lk 6; 7,8

Tako i ovi… Stalno smišljaju kako da nekoga uhvate u „krivini“ da bi ga mogli optužiti i oklevetati. Zato i šalju svoje doušnike, čak i djecu potiču da budu doušnici (slučaj vjeroučitelja Krešimira Bagarića).  A onda se zgražaju kad klinci naprave neku nepodopštinu kao oni u Splitu.

To su ostatci, kako bi Višnja Starešina rekla, crne „ptice“  KOS.

Više puta sam u Jugi  išla, kao profesorica srednjoškolaca, na informativni razgovor jer je moje riječi krivo shvatio ili  prenio neki  nadobudni omladinski aktivist, direktoru škole. Jednom sam čak bila saslušavana od „organa“ u civilu.

No teme cinkanja ni tada nisu bile puno drugačije. Npr., prijavljena sam da sam upotrebljavala „ustaške“  riječi. To su bile riječi  svibanj, lipanj…, a nisam upotrebljavala  maj, juni… po mišljenju omladinca. Sreća da sam predavala kemiju. Moj kolega, profesor filozofije, predavao je marksizam. Kao tridesetogodišnjak imao je infarkt od silnog pritiska kako će pojedine njegove riječi biti tumačene.

Dok su  „jazavci“ nastavili s „kulturnim govorom mržnje“ i pozivom na linč u sotonističkoj „satiri“, Nina je „nestala“. Utopila se u šutnji, a Bandić je kao pravi „satiričar“ savjetovao novinarki (Z1)  „da kaže svojima da joj dobro napišu pitanje.“ Pitala ga je, naime, o sedamdesetogodišnjem šumaru koji gospodari „Šumom Striborovom“. Za naše kune.

Biskup Mile Bogović, i sam u blasfemičnom orgijanju spominjan, rekao je: „Prije više godina, rekao sam da se ne čudim njemu (redatelju satiričaru) što tako radi, nego onima koji zalijevaju njegovu vrstu umjetnosti, i to iz kante poreznih obveznika.“

Fjodor Mihajlovič Dostojevski u fenomenalnom romanu „Braća Karamazovi“, oslikava lik ateista Ivana Karamazova, jednog od braće, koji u raspravi o dobru i zlu govori: „Ako Boga nema, sve je dozvoljeno!“

I što nam je činiti?

Zbog nečega je ovo dopušteno, a često se iz trpljenja, nepravde izrodi dobro. Dobro u svemu ovome je da su se mnogi razotkrili. I oni koji snuju zlo i oni koji žele i mole za dobro.

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo