dr.Gordana Zelenika: A vi , jako ste mi nedostajali. Ipak smo mi obitelj , svojevrsna .

Dragi prijatelji , pozdrav nakon dugog izbivanja .
Sve skupa u blokadi 11 dana .

Nekako u ovo predbožićno vrijeme sjetim se moje vjeroučiteljice sestre Teofile  koja nam je kao djeci govorila da je hrabrost svjedočiti svoju vjeru i da je  nikada ne smijemo zanijekati .

Bilo je to doba ranih sedamdesetih .

Šaputalo se u kući o nekakvom proljeću .

I da je par momaka iz bakinog sela pobjeglo u Njemačku .

I tako kreneš u svijet kao dijete , drugačiji .

Obilježen .

Ne standardan .

Ne na liniji .

Ne sistemski .

Na upit je li itko bio na ponoćki , ustaneš .

A imaš 7 godina .

I ne shvaćaš zašto . Što si učinio krivo ?

Ti i još dvoje .

Ostali koji jesu spuštaju glave i miču pogled da ga ne uhvatiš .

Oni koji nisu , smiju ti se .

Učiteljica te gleda i znaš da ti se negdje divi , jer si se ti drznuo napraviti ono što ona ne smije .

Predlože te za partiju kao veliku čast u 4 srednje , a ti odbiješ . Kada se upetlja ravnateljica , znaš da si učinio nešto gadno .

A ide upis na studij .

A roditelji ti kažu da postoje nekakve “ crne liste “nepodobnih .

A ti znaš da je uz tebe najveca snaga .

On , živi Krist
za kojeg je jedna časna rekla da ga nikada ne smiješ zanijekati .

Za doba jednoumlja smatrala sam se borcem za ljudska prava .

Pravo na moju vjeru koju mi nisu dozvoljavali .

I tako , odem

Obiđem pola svijeta .

Vratim se naivno misleći da je sada nešto drugo …

I opet me netko blokira i natjera u izgon .

Radi evanđelja po Mateju .

Uz miris Domestosa , onog najjačeg ..
u ove božićne dane , ponovo molim za one

Koji bi htjeli da ne smijem govoriti ….

A vi , jako ste mi nedostajali .

Ipak smo mi obitelj , svojevrsna .

U Bogu .

dr.Gordana Zelenika