dr.Gordana Zelenika: A vi , jako ste mi nedostajali. Ipak smo mi obitelj , svojevrsna .
Dragi prijatelji , pozdrav nakon dugog izbivanja .
Sve skupa u blokadi 11 dana .
Nekako u ovo predbožićno vrijeme sjetim se moje vjeroučiteljice sestre Teofile koja nam je kao djeci govorila da je hrabrost svjedočiti svoju vjeru i da je nikada ne smijemo zanijekati .
Bilo je to doba ranih sedamdesetih .
Šaputalo se u kući o nekakvom proljeću .
I da je par momaka iz bakinog sela pobjeglo u Njemačku .
I tako kreneš u svijet kao dijete , drugačiji .
Obilježen .
Ne standardan .
Ne na liniji .
Ne sistemski .
Na upit je li itko bio na ponoćki , ustaneš .
A imaš 7 godina .
I ne shvaćaš zašto . Što si učinio krivo ?
Ti i još dvoje .
Ostali koji jesu spuštaju glave i miču pogled da ga ne uhvatiš .
Oni koji nisu , smiju ti se .
Učiteljica te gleda i znaš da ti se negdje divi , jer si se ti drznuo napraviti ono što ona ne smije .
Predlože te za partiju kao veliku čast u 4 srednje , a ti odbiješ . Kada se upetlja ravnateljica , znaš da si učinio nešto gadno .
A ide upis na studij .
A roditelji ti kažu da postoje nekakve “ crne liste “nepodobnih .
A ti znaš da je uz tebe najveca snaga .
On , živi Krist
za kojeg je jedna časna rekla da ga nikada ne smiješ zanijekati .
Za doba jednoumlja smatrala sam se borcem za ljudska prava .
Pravo na moju vjeru koju mi nisu dozvoljavali .
I tako , odem
Obiđem pola svijeta .
Vratim se naivno misleći da je sada nešto drugo …
I opet me netko blokira i natjera u izgon .
Radi evanđelja po Mateju .
Uz miris Domestosa , onog najjačeg ..
u ove božićne dane , ponovo molim za one
Koji bi htjeli da ne smijem govoriti ….
A vi , jako ste mi nedostajali .
Ipak smo mi obitelj , svojevrsna .
U Bogu .
dr.Gordana Zelenika