F. Antunović : ZA DOM SPREMNI SAMO SU ONI KOJI DOM VOLE

Ono što za cvilizaciju, a poglavito umjetnost, predstavjaju najstariji crteži u špiljama – npr. crteži tuljana naslikani prije više od 42,000 godina u šipilji Nerja kod Malage u Španjolskoj – to isto za hrvatsku državotvornost, domoljublje i vojsku predstavlja starohrvatski pozdrav Za dom – Spremni.

Možda ima i takvih “pametnih” koji bi prastare crteže u špiljama željeli vlastoručno uljepšati ali za tu namjeru bilo bi ne samo moralno opravdano i poželjno nego i koristno obe ruke im preventivno slomiti. Isto važi i za one koji bi poradi svojih mrziteljskih i (ne)uvrjedljivih osjećaja vlastoručno škrabali po starohrvatskom pozdravu Za dom – Spremni. Škrabala šalabahtera za zlo i  izvrtanje povijesti imaju enormno izkustvo i najbrojniji su u onoj ekipi “humanista” i “neimara” koja je u zadnjem ratu htjela zapaliti Dubrovnik i na njegovim srušenim temeljima izgradit još starije i “lepše” zidine. To su oni koji hrvatski dom mrze i zbog toga taj dom nisu spremni braniti ali jesu rušiti.

Starohrvatski pozdrav Za dom – Spremni nije ni fašistički niti je kompromitiran, nego je na neko vrijeme bezpravno “posuđen” i konačno se mora vratiti u ruke hrvatskog naroda jedinog pravog vlasnika.

Naime. Nečije intelektualno vlasništvo ne može se nikad, pa ni tada, kompromitirati od strane nekog tko nije vlasnik “patentiranog izuma”. A tko je intelektualni vlasnik lako je utvrditi uvidom što je starije – izum (intelektualno vlasništvo) ili onaj tko ga je zlorabio. Inače je pravna ali i moralna konstanta da oni koji zlorabe tuđe intelektualno vlasništvo mogu biti kažnjeni ali ne i sam vlasnik i, ili, njegovo vlasništvo.

Npr. Hitler je zlorabio BMW, Mercedes, Porsche, SIMENS, Deutsche Mark, i sl. i što sad, je li on sve te svjetske poznate brendove kompromitirao i do zabrane doveo?! Nikako. U Indiji čak ni “svastika” nije zabranjena jer je nastala makar tri tisuće godina prije Hitlera. “Svastika” u Indiji i danas prestavlja simbol sreće za razliku od Zapada u kojem sreću predstavlja simbol djeteline sa četiri lista.

Ustaško intelektualno vlasništvo je “klempavo” ili “ušato” U, i to je to. Isto tako komunističko intelektualno vlasništvo su simboli poput srpa i čekića, petokrake ili pozdravi Smrt fašizmu-Sloboda narodu ili drugovi i drugarice. Baš kao što su tri uzdginuta prsta četnici patentirali u zadnjoj agresiji na Hrvatsku i BiH zbog čega taj pozdrav nikad ranije u srpskoj povijesti nije zabilježen. Pa ipak, osim ustaškog znaka U i pokušaja sa ZDS, i “svastike” svi iznad navedeni simboli zla nisu zabranjeni (valjda nisu izkompromitirani) iako veličaju crveni komunistički i bradati četnički fašizam kojim je ubijeno preko 100 milijuna ljudi što je pet puta više od ubijenih od strane nacista i Mussolnijevih i Francovih fašista.

Ako je starohrvatski pozdrav ZDS izkompromitiran onda su izkompromitirani i ćirilica, petokraka, mercedes, Porsche, BMW i sl. Ili?!

U suprotnom sva ova sintetička i lažna dušebrižnost o čistoći nam antifašističkog i humanističkog svijeta (pa čak i ovaj win-win pokušaj koji fašistički pridjev zamjenjuje inflatornom “kompromitiranoću” ) imaju istu vrijednost i poželjnost kao žensko glumljenje orgazma.

Moja profesorica filozofije znala je zgodno reći kako je naše znanje o prošlosti zastrašujuće minorno. Zamislite, rekla je, da je naša cjelokupna prošlost vrjemensko razdoblje od jedne godine. Izračunajte koliko jedna godina sekundi ima i kad dobijete rezultat, zamislite, od tog ukupnog broja sekundi mi znamo samo jednu sekundu.

Nije nikakvo čudo što nam znanje o prošlosti stane u jednu sekundu kad nam moćnici istinu ne prezentiraju već je kriju, a ono što ne mogu sakriti to na svoju ruku kroje. Brojna bjelosvjetska i domaća hohštaplerska elita (što bi istočni susjedi rekli – boranija) ubiše se od uljepšavanja njihove prošlosti i opankavajućeg naruživanja naše.

Ako ništa drugo ostaje nam za utjehu jedna druga istina – Povijest jest duga ali budućnost je još dulja.

Po zakonu prolaznosti naša budućnost također će jednog dana postati povijest na koju će se oslanjati naša djeca i zbog toga bi je morali stvarati i pisati izključivo istinom u domoljubnom, humanističkom, demokratskom i kršćanskom duhu.

Filip Antunović/Hrvatsko nebo