Čaršijska jurisdikcija i hrvatski branitelji

4

 

 

Nakon izgubljenih ratova 90-ih godina u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu,poražena Srbija je našla utjehu u donošenju zakona o univerzalnoj jurisdikciji nad žrtvama njene agresije i zakona o rehabilitaciji četničkih fašista, srpskih nacionalsocijalista i tzv. JNA.

 

Srbija svoju univerzalnu jurisdikciju nije primijenila na cijeli svijet, npr. na mrski NATO, već hrabro ograničila samo na prostor bivše YU koji je oružano napala. Najviše su na udaru Hrvati koje je u HR tijekom agresije zarobila i protupravno deportirala u logore smještene u Srbiji.

 

Kako je moguće da jedna država ne priznaje postojanje logora na svom teritoriju dok istovremeno sastavlja optužnice koje se temelje na iznuđenim iskazima logoraša  pribavljenih mučenjem i  ubijanjem u tim istim „nepostojećim“ logorima?! U Srbiji je i to moguće. Apsurd i pravni terorizmaje što je uopće moguće da srpski šefovi logora bivšim logorašima sastavljaju optužnice. Zamislite preživjele židovske logoraše kojima danas tajne optužnice sastavljaju i sude im nacistički generali i političari. Popis optuženih je psihološki rat kojim se želi maltretirati hrvatske branitelje i državu Hrvatsku.

 

Srbija na tajni popis optuženih sigurno nije stavila i svoje zločinačke generale, trojicu četničkih vojvoda na vlasti i četvrtog u oporbi, nacionalsocijalistu Malog SlobuDačića i brojne druge protagoniste agresije na Hrvatsku i BiH.

 

Dok službeni Beograd sav zapjenjen vrišti o navodnoj ustašizaciji u HR istodobno je donio Zakono rehabilitaciji četničkih fašista, nacionalsocijalista i tzv. JNA. Ovih dana su krenuli u rehabilitaciju i srpskog nacionalsocijalističkog vođe i ratnog zločinca Slobodana Miloševića.

 

Navedene zakone donijeli su najbliži Miloševićevi ratni suradnicinaci-fašisti. Onina vlast u Srbijinisu došli državnim udarom već zahvaljujući nikad ostvarenoj katarzi većine srpskog glasačkog tijela.„Leskovačka mućkalica“ na vlasti dobila je demokratski lik nakon što jepoškropljena svetom vodom od strane velikosrpskogduhovnog oca SPC. Ti isti srpski duhovnici za pravoslavne blagdane pozdravljaju Srbe u srpskoj Slavoniji, Lici, Banovini i Dalmaciji kako slučajno ne bi izgovorili ime države Hrvatske i time je priznali. To su ionako„srpske regije“ koje ćejednog „lepog“ dana biti unutar Velike Srbije.

 

Velikosrpska politika Republiku Hrvatsku i Hrvate optužuje za zlodjela NDH u WWII. IstovremenoSrbija „zaboravlja“ na svoja zlodjela iz tog rata i posebice tijekomagresije od 1991 do 1995. godine.Službeni Beograd smišljeno i planski napada žrtvu ne bi li sehisteričnom galamom utrpao u euro-atlanske integracije bez distanciranja od velikosrpske hegemonije, sankcija za počinjenu zločine, vraćanje opljačkanog kulturnog blaga, plaćanje ratne odštete i davanje podataka o skrivenim grobovima nestalih Hrvata. Srbiji odgovara kaos jer sređena situacijaispostavlja račun za počinjene grijehe. Zbog toga političke probleme kaotično „rješava“ putem huškačkih medija i SPAM-iranjem prosvjednih nota kojima se problemizapravo ne rješavaju nego uvećavaju i umnožavaju.

 

Iako je Hrvatska službeno donijela opću amnestiju za pripadnike srpske vojske i paravojske, iz svojeg proračuna i Srbima obnavlja kuće srušene u agresiji Srbije, službeni Beograd na svojem teritoriju još uvijek logistički i politički podržava poraženi fašizma imena „Vlada u izgnanstvu SAO Krajine.“

 

Bošnjačka univerzalna fetva

 

Jedno zlo ne ide samo, osjetili su na svojoj koži i hrvatski branitelji suočeni s terorističko-univerzalnom jurisdikcijom velikobošnjačke i velikobosanske vlasti u BiH.Bošnjačka univerzalna jurisdikcija počinje i završava na Hrvatima u HR i Herceg-Bosni. Niti za glavu više, niti za glavu manje. Ostatak svijeta, i u njemu svi Bošnjaci, skroz su nevini.

 

Tamo gdje je stao dokazani diler hrvatske ratne arhive Stjepana Mesića nastavila je prošla Kukuriku vlast predvođena premijerom Zoranom Milanovićem, ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić, državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i predsjednikom Ivom Josipovićem.

 

Državno odvjetništvo RH na čelu s državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i Tužiteljstvo BiH ( čitajte – bošnjačko Tužiteljstvo) na čelu s glavnim tužiteljem Goranom Salihovićem,03. lipnja 2013.  potpisali su sporazum (Protokol) o suradnji i progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina. Po nalogu prethodnih hrvatskih vlasti ratna dokumentacija HVO-a je iz BiH preseljena u Zagreb odakle je antifina  vlast dila bošnjačkom Tužiteljstvu u Sarajevu.

 

Iako se potpisani Protokol odnosi samo na dostavu dokumenta, a ne na neograničeni pristup hrvatskom ratnom arhivu, bošnjačko Tužiteljstvo iz BiH bez ikakvog nadzora i ograničenja vrši uvid u dokumentaciju ratnog arhiva. Uvid u arhivsku građu služi za progon isključivo bivših pripadnika HVO-a i političara Hrvatske Republike Herceg Bosne, ali i nekih političara i HV časnika iz Hrvatske. Za to vrijeme DORH i Mladen Bajić, kao i današnji državni odvjetnik Dinko Cvitan, u Sarajevu ne istražuju bošnjačku ratnu arhivu iako je do krova puna podacima o neprocesuiranim bošnjačkim ratnim zločincima. Temeljem navedene “suradnje”, u jednom smjeru,već je pokrenuto nekoliko kaznenih postupaka protiv časnika HVO-a, dok je više desetina optužnica HV-u, HVO-u i nekim hrv. političarima u fazi pripreme. Istodobno s bošnjačke i hrvatske strane izostale su optužnice brojnim bošnjačkim ratnim zločincima.

 

Nacionalna sramota i apsurd je da sukladno potpisanom Protokolu Zagreb i Sarajevo mogu istim hrvatskim optuženicima istovremeno voditi dva neovisna postupka po istoj optužnici i time optuženici mogu biti progonjeni dva puta u dvije države.

 

Još veća nacionalna sramota i povreda suvereniteta Republike Hrvatske je činjenica da bošnjačko Tužiteljstvo iz Sarajeva na saslušanje poziva časnike Hrvatske vojske i obavještajne službe. Pozive šalju izravno na njihovu adresu u Hrvatskoj. Na taj način protuzakonito se zaobilazi Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo pravosuđa, pri čemu se p(r)ozvanim anulira pravna pomoć inače zakonom zajamčena za takve slučajeve. Za ne odazivanje na saslušanje (u svojstvu svjedoka koji najčešće završi kao optuženik) prijeti se kaznom od dvije i pol tisuće eura.

 

Tko šiša hrvatske propise po kojima je časnicima obavještajne službe zabranjen odlazak iz države bez prethodne suglasnosti nadređenih. Sve navedeno ni malo ne brine Hrvatsku jer je umjesto ozbiljne i dostojanstvene države sama sebe srozala na razinu banana Republike.

 

Kad već političari ne žele reći istinu hrvatski narod bi morao –  Prošla Kukuriku Vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem počinila je veleizdaju hrvatskih građana i nacionalnih interesa. Uskogrudni motiv je jasan: Na djelu je šikaniranje hrvatskih građana jer nisu glasači SDP-a i simpatizeri antife.

 

Hrvatsku bi veleizdaja mogla skupo koštati. Optužnice bošnjačkog Tužiteljstva optužuju Republiku Hrvatsku, HV, Herceg-Bosnu i HVO za udruženi zločinački poduhvat i agresiju na Bošnjake i BiH. Po nalogu bošnjačke vlasti njihovo pravosuđe iskrivljuje povijesne činjenice.Hrvatska ni slučajno nije bombardirana s teritorije BiH.

 

 

Da su od Bošnjaka uzurpirani pravosudni organi nastavak ratnog stroja dokaz je upravo bošnjačko Tužiteljstvo. Vojni ekspert bošnjačkog Tužiteljstva Zemir Sinanović bivši je „sigurnjak“-obavještajac   3. Korpusa bošnjačke vojske tzv.Armije BiH, u čijem sastavu je bila i 7. muslimanska brigada sastavljena od glavosječa mudžahedina i islamskih terorista iz cijelog svijeta. Mudžahedinski „sigurnjak“ zadužen je za „nepristranu“ kvalifikaciju težine navodnih zločina na temelju kojih bošnjačko Tužiteljstvo Hrvtima sastavlja optužnice. Umjesto zatočeništva u Guantanamu džihadist Sinanović djeluje za bošnjačko Tužiteljstvo i neometano švrlja po hrvatskom ratnom arhivu.

 

Nije bošnjačka vlast zbrinula samo Zemira Sinanovića. Bošnjački ratni zločinci su izvrsno umreženi u državnim institucijama, javnim i vjerskim ustanovama, stranačkim tijelima i medijima. Oni nisu na tajnom bošnjačkom popisu osumnjičenih već zbog ratnih zasluga na vlasti. Odgovorni su za preko 80 bošnjačkih logora službeno registriranih od strane UN-a,preko 4700 ubijenih i skoro 200.000 protjeranih Hrvata iz Sarajeva i središnje Bosne. Bošnjačka politika, vlast i pravosuđe svoje logore za Hrvate s eufemizmom nazivaju„objekti za privođenje“.

 

Iako su dvije čaršijske jurisdikcije činjenica hrv. antifa na srpsku šuti dok bošnjačku obilato pomaže. Istodobno centar desnice i krajnja desnica opravdano vrište na Srbiju ali istodobno, kao voskom zaliveni,licemjerno šute kad je u pitanju još opasnije njihovo cvijeće u Sarajevu.Oni još uvijek bošnjački zloćudni tumor krste u dobroćudni iako ugnjetenim Hrvatima u BiH planski, sustavno i trajno priječi institucionalnu jednakost.

 

Očevidno, Sarajevo nije samo uspješno kopiralo Beograd već ga je i višestruko nadmašilo. Glumci su se zamijenili ali sličan je to komad, isti zaplet i kraj.

 

Hrvatska antifa – Donator srpske i bošnjačke univerzalne nadležnosti

 

Sve današnje optužnice hrvatskim braniteljima i političarima temelje se na podlozi nebuloznih klasifikacija hrvatske antife – „Hrvatska je izvršila dvostruku agresiju. Unutarnju na Srbe u Hrvatskoj i vanjsku na Bošnjake u BiH“.Znači, Hrvati se nisu branili niti u HR niti u BiH. Agresija je kad Hrvatska zbrine preko pola milijuna bošnjačkih izbjeglica iz BiH, liječi ranjene bošnjačke vojnike, i pruži logističku podršku bošnjačkoj vojsci. Samoobrana je kad bošnjačko-muslimanska vojska i politika ubija hrvatske civile u BiH,  ranjene i zarobljene branitelje HVO-a, pa čak i poslijeratno protjerivanje.

 

Zahvaljujući hrvatskoj antifi međunarodni moćnici su dobili toliko željeni alibi za izjednačavanje krvnika i žrtve. Svjetske sile ili nisu potpisnice  Rimskog statuta ili imaju pravo veta u Vijeću sigurnosti i time svoje počinitelje zločina štite od sudskog procesuiranja u drugim državama i pred Međunarodnim kaznenim sudom. Moćnici podržavaju srpsku i bošnjačku univerzalnu jurisdikciju, ali ne u svojem dvorištu.

 

Ako se netko pita odakle Srbiji i Bošnjacima pravo na pravni protektorat nad hrvatskim građanima, odgovor je – donacija od antife.Najbolje to zna u Haagu nevino zatočena „Hrvatska šestorka“ iz BiH

 

Uzalud su hrvatski branitelji prosvjedovali protiv vlasti zbog neobjavljivanja srpsko-bošnjačkog popisa osumnjičenih. Njima je tadašnji  predsjednik Ivo Josipović poručio:

 

„Država nije ničiji servis“?!

 

Bivši predsjednik i premijer mogu biti servis neprijateljima i objaviti registar hrv. branitelja, ali ne mogu objaviti registar aboliranih ratnih zločinaca i imena osumnjičenih sa srpsko-bošnjačkog popisa. Zar ne rekoše

 

“Neću vladati već služiti narodu.”

 

Koristeći se populističkim i huškačkim rječnikom u predizborne svrhe predsjednik SDP-a Zoran Milanović je ovih dana izjavio kako je BiH  „zemlja bez reda i poretka – bigshit“.  Kad je već znao o kakvoj državi je riječ zašto je Milanović u svojstvu premijera Hrvatske bošnjačkom pravosuđu dozvolio šenlučenje po hrvatskim ratnim arhivima?Hoće li odgovarati za veleizdaju nacionalnih interesa?

 

Na istom mjestu Zoran Milanović je priprijetio Srbiji ali ne i bošnjačkoj vlasti u Sarajevu: „Formirat ćemo specijalni sud iz čiste obijesti i goniti počinitelje zločina na, recimo, Kosovu“.  Znači, srpski zločinci u HR i bošnjački u BiH mogu i dalje slobodno šetati.

 

Hoće li i hrvatski narod i ubuduće slijediti svoje mrtvozornike, dobit ćemo odgovor na skorašnjim izborima.

 

Filip Antunović/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara