Franka Fani Kohn : IZDAJA

A plavetno more opisuje lažno,
obrađuje ljutnjom, zagovara snažno,
da ravnica suha mora se obradit,
dok sjeme su gnjeva uspjeli posadit.

Zar ijedna pjesma sad o tebi ima?
Usamljena ti si među dušmanima.
Uz planine kroče nepoznati vuci,
u notama nisu od izvora zvuci.

Usplamtjelo srce u prošlost se vraća,
zaborav je piše, domoljublje plaća.

Ama, tko se poslije mača politike laća,
a da bojno polje pregazio nije,
na nišanu plak’o:
“Tako mora biti.”
te se sad upito: “Tko su ove zmije?

Zar se opet piše neko drugo pismo
pod parolom laži, domoljubi svi smo?

Jadan humak, roditelj što plače
kad hrvatsko srce gazi se sve jače
pa ostao borac pijun k’o i prije,
onaj, koji vlada, navijeke se smije!

Zar i sada treba mržnjom naroda od boli,
dokazati da se zemlja sve do smrti voli?
Shvatit’ da su opet zaraćene strane
iz izdaje debla tek nastale grane.

Franka Fani Kohn, Zvekovica, Dubrovnik
fotografija: Marijana Kohn Dedović