Marija Dubravac : PISMO MAJCI

PISMO MAJCI

(Šesnaestogodišnjemu branitelju Igoru Kačiću,

najmlađoj žrtvi Agresorskoga rata, na Ovčari).

Draga moja majko mila

Sjećaš li se davnog dana

Želja ti si ispunila –

Od Boga ti milost dana.

Rodila si svog Igora

Kačićevom ponos domu,

Rastao je s blagoslovom

Na srdašcu majčinomu.

Da si majko tada znala

Kakva kob ti čeka sinka

Isusa bi dozivala

Nek anđelu da počinka,

Nek tvoj krasni cvjetak cvate

U naručju Božje Maje.

Majko, slatka, kad bi znala

Patnja moja kolika je!

Prebiše mi, pogaziše

Šesnaest ljeta nježno tijelo,

I ne ličim sebi više

Oko mi je potamnjelo.

Čujem jecaj, bolne krike,

Stenju, ječe mučenici,

Natječu se zlodjelima

Jugarmija i četnici.

Uskoro me neće biti

Uminut će muke sina.

Nemoj majko dozvoliti

Da ti duša materina

Svisne, bolom satrvena.

Ruke sklopi, moli Boga

Da Hrvatska ispaćena

Dušmana se riješi svoga.

Zadnja mi je majko, želja –

Upamti me ko junaka

Imala si branitelja

Časne loze od predaka.

Zbogom majko, četnik hiti,

Krvav mu je nož i ruka;

O Isuse, smiluj mi se

Nek umine moja muka.

Pali majko dvije svijeće

Za me i za milog tatu,

Crven bijelo plavo cvijeće

Svenulo u kobnom ratu.

Mlado đače, momčić vrli,

Za Vukovar rodni mrije,

Tvog su, majko, sina strli,

Mrzitelji  Kroacije.

Marija Dubravac, Brisbane/Hrvatsko nebo