TREĆI TJEDAN DOŠAŠĆA – SRIJEDA

Još od sinoć sam pustila riječ Božju iz današnjeg misnog čitanja da radi i zrije u meni, da mi prožme dušu i srce. Da me iznutra iscijeli gusta ljubav Božja kojom su čitanja ispunjena.
Pa neka je svijet otkinut od osnove, ja nisam, niti se želim otkinuti.
Riječ Božja u meni tka svoje tkanje. Ima u tom tkanju i zlatnih niti. Ja sam bogata osoba. Ja sam bogatašica. Uranjam u Riječ kao u more. Kao kada se usred ljetnih žega, nakon zamornog rada ili puta, bacim u vodu, zamahnem rukama ili se umirim i prepustim, pa plutam, tako se bacam u riječ Božju. I čini mi se čak s više ushićenja jer tu i tamo otkrije mi čudesnost dubina, čistoću visina ili širinu daljina… i ne da mi se od nje.

Ponekad riječ iz sve snage zapjeva, a ja trčim za tim pjevom, hvatam riječ kao šarenog leptira na livadi, ona istovremeno mene lovi, milujem je kao malo janje dok sam i sama njeno janje. Osluškujem sve bogatstvo zvukova kojima se Bog glasa.

U neke dane buka me zagluši, obuzme umor, teret života svlada, tada naperim uho, usredotočim se na traženje i Riječ dođe. To je ta slatkoća Božja što obnavlja i podiže. Dolazak Riječi preko ili kroz brda koja svijet gradi i njima pregrađuje prolaze, čini da mi rastu krila, ponekad osjetim strujanje njihovog nicanja negdje oko lopatica. Tada mi bude baš dobro, pa zamahnem, onako za probu, krilcima što su iz riječi proklijala.

Surova svakodnevnica zna ugušiti osmijeh, lomiti krila ali ništa za to, Bog ima nepresušnu količinu sjemenki za nova.

Iz 40,25-31
»S kime ćete mene prispodobit’,
tko mi je ravan?« kaže Svetac.
Podignite oči i gledajte:
tko je to stvorio?
Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu,
i koji ih sve zove po imenu.
Zašto kažeš, Jakove,
i ti, Izraele, govoriš:
»Moj put sakriven je Gospodinu,
Bogu mom izmiče moja pravica?«
Zar ne znaš?
Zar nisi čuo?
Gospodin je Bog vječni,
krajeva zemaljskih stvoritelj.
On se ne umara, ne sustaje,
i um je njegov neizmjerljiv.
Umornome snagu vraća,
jača nemoćnoga.

Mladići se more i malakšu,
iznemogli, momci posrću.
Al’ onima što se u Gospodina uzdaju
snaga se obnavlja,
krila im rastu kao orlovima,
trče i ne sustaju, hode i ne more se.

Ps 103,1-4.8-8.10-10
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja
i sve što je u meni sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:

on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

Mt 11,28-30
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Vesna Ujević/Hrvatsko nebo