PRVI TJEDAN DOŠAŠĆA – SUBOTA

Danas slavimo sv Franu Ksaverskog, a Isus nas u evanđelju poziva na molitvu za više radnika u žetvi pa bi priličilo govoriti o naviještanju, evangelizaciji i širenju Kraljevstva Božjeg. Ja ću o nečem drugom.

„Pjevajte Bogu našem jer je sladak.“ – poziva psalmist. Za djecu kažemo da su slatka, isto tako za male životinje i lutke, znamo reći da smo slatko pojeli… nije riječ o šećerastom okusu već o osjećaju zadovoljstva. A kako je to sladak Gospodin? Je li malo čudno govoriti o slatkom Bogu?  Radi li se o slatkoći djeteta, baroknog anđela ili ukusne hrane kojom tažimo glad?

„Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.“(Mt9,36)
I ja sam u tom mnoštvu izmučenom, bolesnom, ophrvanom, nemoćnom… život uistinu zna biti gorak iz ovog ili onog razloga. Pritisne li jad nemilo i sa svih strana, kao da nam je u gene upisano podići oči prema brdima, prema Gospodinu… to čine čak i oni koji se smatraju ateistima.

Kada u preši života ne vidimo izlaza, kada za rane srca nema zemaljskog lijeka, a naša glad za utjehom postane neizdrživa i tama zavlada, Gospodin se baš u takvim trenutcima javi, spusti se k nama… E, tada kušamo slatkoću Boga. Spoznaja da smo dragocjeni u njegovim očima mijenja u potpunosti našu perspektivu. Sve što nas muči postaje nevažno jer naša najdublja glad nestaje pred okusom slatkoće Božje. Takvo je moje iskustvo.

Očitovanjem Božjim nevolje ne prestaju. Svega se u našem životu i dalje nađe; bolesti, smrti, prezira, siromaštva, tjeskobe, nemoći, nepravde. Bude i drugog, poput uspjeha, zdravlja, imanja. Ako se Bog već spustio u naš život, neka u njemu i ostane, i u uspjehu i u neuspjehu, jer je sve osim njega prolazno. U Bogu je oslonac i slatkoća je u njegovim savjetima za one koji sačuvaju oči i uši srca otvorene. On povija rane i podiže „uboga iz prašine“, zauzima se i savjetuje…

Ponekad dosadi trpjeti, pa se pitam, kada će više Gospodine prispjeti zasijani plodovi, kada roditi vinogradi, zazelenjeti pašnjaci, kada bistri potoci poteći? Kada će dobrima biti dobro? Kada će se ispraviti nepravde? On me samo pogleda. Ima on i blagih i strogih pogleda, ima i bolnih. Da, na dane mi strpljenje popusti, pitam iako znam odgovor. Postidi me tada njegovo strpljenje sa mnom.

Ne bude li obilje dobara ovdje, u Kraljevstvu će ga sigurno biti. A kada je Gospodin moje obilje, Kraljevstvo je sada i ovdje. Iz Kraljevstva je lako ne gledati na moćnike, ne bojati se, ne obazirati se na oholice umišljene jer će se srušiti kule „u dan kad Gospodin iscijeli prijelom svojemu narodu“ i dobro se naći u taj Dan izvan kule.

 Iz 30,19-21.23-26

Da, puče sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te. Hranit će vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al’ se više neće kriti tvoj Učitelj – oči će ti gledati Učitelja tvoga. I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: »To je put, njime idite«, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. A on će dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit će obilat i hranjiv. Stoka će tvoja pásti u onaj dan po prostranim pašnjacima. Volovi i magarci što obrađuju zemlju jest će osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijačom. I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit će potokâ i rječicâ – u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile. Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana postati sedam puta jača, kao svjetlost sedam dana – u dan kad Gospodin iscijeli prijelom svojemu narodu, izliječi rane svojih udaraca.

Vesna Ujević/Hrvatsko nebo