Vesna Ujević Prvi tjedan Došašća – Četvrtak

Jutros sam pomalo nestrpljivo čekala misna čitanja, kao dijete u iščekivanju obećanog dara. Čekala sam misao koja će na svojim krilima nositi ostale misli. Krila su dojezdila već u prvom čitanju; „(narod) …čiji je značaj čvrst…“  

Kao kada činovnik lupi štambilj na komad papira, tako je i mene zaštambiljao navedeni izraz, toliko da sam se stresla. Sjetih se propovijedi kod stare kapele svetog Mihovila, svećenik je govorio o našim precima, graditeljima kapele. Bilo ih je malo, šačica, okruženi mnogobrojnijim neprijateljem, ipak su opstali zahvaljujući pouzdanju u Gospodina.

Svakako su ti naši preci imali čvrst značaj. Nisu se povijali poput trske kako vjetar puše, nisu odustajali ni pred značajnim preprekama, postojano su čuvali i držali se vrednota utemeljenih na Božjim zapovijedima. Gradili su kuću na čvrstoj stijeni. Narod pravedni – kaže Izaija – koji čuva vjernost.

Psalmi Službe čitanja danas mi se posebno poklopiše s misnim čitanjima pa ću izvući par redaka iz 18. Psalma:
„Daješ mi štit svoj koji spasava,
tvoja me desnica drži,
tvoja me brižljivost uzvisi.
Pouzdanje daješ mom koraku,
i noge mi više ne posrću.“
Brižljivost Božja podiže čovjeka iz najdublje jame, uznosi, vida najljuće rane. Zanimljivo, najčešće se očituje u njegovoj riječi. Mislim da je Bog pjesnik jer su sve njegove ljekovite riječi pune poezije.

U jednom retku spomenutog psalma, psalmist kliče: „Živio Gospodin!“  Prije par godina u Imotskom je osvanulo na stotine grafita „Živio Isus!“. Jedni su se zgražali nad natpisom doživljavajući ga iz nekog razloga kao svetogrđe, drugima je smetala tolika prisutnost Isusovog imena u javnosti, a meni bi svaki put veselo zaigralo srce kad bih pogledala grafit i automatski sam u srcu ushićeno ponavljala: „Živio Isus!“

Pa, evo opet: Živio nam Isus u srcima! Amen!  

Iz 26,1-6

U onaj dan pjevat ću ovu pjesmu u zemlji Judinoj: »Tvrd grad mi imamo:
za obranu nam On podiže zidove i predziđa.
Otvorite vrata! Nek’ uđe narod pravedni
koji čuva vjernost,
čiji je značaj čvrst,
koji čuva mir jer se u te uzda.
Uzdajte se u Gospodina dovijeka,
jer Gospodin je stijena vječna;
on obara one koji obitavahu visoko,
razvaljuje tvrđu visoku,
ruši u prah,
sravnjuje sa zemljom,
te je gaze noge,
noge ubogih i koraci nevoljnih.«

Vesna Ujević/Hrvatsko nebo