Vesna Ujević Prvi tjedan Došašća – Utorak

Jučer su se zagrlili zdravlje i vjera, danas pak,  pravda i mir. Misna čitanja kroz Došašće svake su godine ista ali riječ je uvijek nova. I mi smo svaki dan barem malo drugačiji, mijenja nas taloženje sati, dana, godina, događaja, susreta, iskustava,  a najbolja od svih mijena je kad nas Isus mijenja, tada smo ne samo drugačiji nego i novi.

Evo nam opet Izaije, kaže: „Isklijat će mladica iz panja Jesejeva…“
Ima dana kad se od životnih događaja osjećamo posječeno, kao kad nakon lijepe zelene šume najednom nastane golet. Ne samo na osobnoj razini. I kao narod. Ali korijenje i naizgled mrtvi panjevi još u sebi čuvaju sok života i mogućnost obnove i rasta. Obnavljanje uništenog nekako je poput nove pravednosti. Trpljenja nas obično ispunjavaju osjećajem da nam se nanosi nepravda. Ali sveti Pavao kaže da su trpljenje i žrtva potrebni poradi našeg odgajanja; „ Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.“ (Heb 12,11)

Odnosi li se idila koju Izaija naviješta na zemaljsku ili nebesku stvarnost? Nebesku svakako ali Bog nam daje predokus nebeskog i u našim zemaljskim životima. Za kušanje rajskih radosti usred zemaljske „pustoši“ potrebni smo darova Duha Svetoga. U svjetlu Duha sve zadobiva novi smisao pa i trpljenje. U bljesku novih duhovnih spoznaja  posve razumljiva postaje riječ današnjeg evanđelja:“U taj isti čas usklikne Isus u Duhu Svetom:“Slavim te Oče što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“(Lk 10,21)

„Nek duh se diže klonuli, nek praha više ne grli, u visu nova zvijezda sja, od rana da nas ozdravlja.“ , pjevamo u himnu Jutarnje što nas opet upućuje na vjeru rimskog satnika koji je u prvom redu usredotočen na Isusovu moć i moć Isusove riječi. Riječi Svetog Pisma su stvarne i apsolutno istinite, u suprotnom ih ne bi bilo, Bog bi šutio. I šuti svaki put kada ne vjerujemo njegovoj riječi.

Osobna povijest, povijest naroda i čovječanstva puna je nepravde, a nepravda uzrokuje nemir. Sve nepravde, redom, nanosimo jedni drugima, počesto i samima sebi, pa smo u neprestanom nemiru. Svijetu možemo pomoći jedino mijenjajući sebe. Ne možemo to sami bez Božje pomoći, bez Duha Božjega. Kad nas Duh ispuni, u nama se uspostavlja pravednost i postaje načelo odnosa prema drugom, tada smo u miru. Rastemo poput izdanka postajući „popravljači pukotina“.

Da bi nastala nova šuma nije dovoljna  samo jedna mladica…ali i jedna je neki početak…

Prvo čitanje:

Iz 11, 1-10

Čitanje Knjige proroka Izaije

U onaj dan: Isklijat će mladica iz panja Jesejeva, izdanak će izbit iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit siromasima i sud prav izricat bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit bezbožnika. On će pravdom opasati bokove, a vjernošću bedra.

Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a dječak njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora.

U dan onaj: Jesejev izdanak dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti, i prebivalište njegovo bit će slavno.

Riječ Gospodnja.

Vesna Ujević/Hrvatsko nebo