DA VIDIMO KOM ĆE DODIJATI

(Hrvatskome domoljubu Vukovara, didi Marijanu Živkoviću)

Imao sam dva krasna sokola,

Jedan Marko, a drugi Nikola.

Dva sokola dva prelijepa sina,

Pozvala ih mila Domovina

Neka brane zemlju pradjedova

Od dušmana i ljutih vukova.

Obojica za Dom život dali

Junačine bili i ostali.

U mom srcu ponos i veselje

Imao sam sinke branitelje,

Koj’ za svetu giniše slobodu –

Bolje sutra hrvatskome rodu.

Žali Bože ufanja i nada,

Pravi Hrvat i dan danas strada.

Mene, starca, časnog Marijana,

Osudio zakon sa Balkana;

Razbio sam ploču ćirilice

Da ne ruži pismo latinice.

Razbio sam, i razbit ću ope’

Čuvam spomen na sinova stope.

Starac jesam, al’ duša ne stari,

Domoljublje mlađa me i žari.

Vukovar je grad slavnih heroja

Krasna zemlja i moja i tvoja.

Dosta j’ bilo nepravde i plača,

Dosta nam je sudila šajkača.

Kojeg stranca naše sunce grije

Nek poštiva ime Kroacije.

‘Časni suci pravde i zakona’

I vaša će odzvoniti zvona.

Ničja svijeća ne gori do vijeka

Samo prkos našega čovjeka

Gorjeti će dokle srca ima –

To j’ od Boga dano Hrvatima.

Vi sudite, ja ću razbijati,

Da vidimo kom će dodijati.

Kad me moja Hrvatska sahrani,

Rađat će se drugi Marijani.

Marija Dubravac Brisbane

Marija Dubravac/Hrvatsko nebo