DA VIDIMO KOM ĆE DODIJATI
(Hrvatskome domoljubu Vukovara, didi Marijanu Živkoviću)
Imao sam dva krasna sokola,
Jedan Marko, a drugi Nikola.
Dva sokola dva prelijepa sina,
Pozvala ih mila Domovina
Neka brane zemlju pradjedova
Od dušmana i ljutih vukova.
Obojica za Dom život dali
Junačine bili i ostali.
U mom srcu ponos i veselje
Imao sam sinke branitelje,
Koj’ za svetu giniše slobodu –
Bolje sutra hrvatskome rodu.
Žali Bože ufanja i nada,
Pravi Hrvat i dan danas strada.
Mene, starca, časnog Marijana,
Osudio zakon sa Balkana;
Razbio sam ploču ćirilice
Da ne ruži pismo latinice.
Razbio sam, i razbit ću ope’
Čuvam spomen na sinova stope.
Starac jesam, al’ duša ne stari,
Domoljublje mlađa me i žari.
Vukovar je grad slavnih heroja
Krasna zemlja i moja i tvoja.
Dosta j’ bilo nepravde i plača,
Dosta nam je sudila šajkača.
Kojeg stranca naše sunce grije
Nek poštiva ime Kroacije.
‘Časni suci pravde i zakona’
I vaša će odzvoniti zvona.
Ničja svijeća ne gori do vijeka
Samo prkos našega čovjeka
Gorjeti će dokle srca ima –
To j’ od Boga dano Hrvatima.
Vi sudite, ja ću razbijati,
Da vidimo kom će dodijati.
Kad me moja Hrvatska sahrani,
Rađat će se drugi Marijani.
Marija Dubravac Brisbane
Marija Dubravac/Hrvatsko nebo
