Ilija Vincetić : Gdje će te tada pronaći utočište kada sve te kaznene prijave, optužnice, tjeralice, zamijeni Europskim uhidbeni nalog Bosne i Hercegovine, ravnopravne članice EU“??! PREBROJITE SE!!

Komentar brigadira Ilije Vincetića o uhićenjima u Orašju u središnjem Dnevniku HTVa, 1. studenog 2016.

NASTAVLJA SE PROGON PRIPADNIKA HVO-a

Redovito pišem o ovoj problematici, no zanimanje za pripadnike HVO-a, na koje je „otvorena sezona lova“, zanima rijetko koga.

Kako u Republici Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini.

Jučer su u Orašju, uz primjenu nepotrebne, neopravdane, ali brutalne sile, uhićeni pripadnici HVO-a i to: 106. Brigade HVO Orašje, vojne policije, civilne policije i Zapovjednik 4. operativne zone Bosanska Posavina.

Brutalnost postupka uhićenja i broj uhićenih osoba, ne ostavljaju nikakvih dvojbi glede motiva tog čina.

Dva su pouzdana cilja koja se ne mogu ničim opovrgnuti i to:

1. teritorijalno „zaokruživanje“ projekta političkog i kaznenog progona Hrvata na cijelo područje Hrvatske Republike Herceg-Bosne, bez ikakvih izuzetaka, na tragu teze o „udruženom zločinačkom pothvatu“ i pod egidom prvostupanjske presude „šestorici BiH Hrvata“, i
2. Odgovor na nedomišljeni i brzopleti izlet Predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića u susjednu državu, („grlom u jagode“, na platformi inicijative „Picula .Stier“, koja je rezultirala brutalnom odmazdom, u kojoj su kolateralne žrtve desetorica Posavskih Hrvata.

Naime, izjava Denisa Zvizdića, Predsjedatelja vijeća ministara BiH, na tiskovnoj konferenciji u tijeku posjeta predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića , da je „slučaj Stolac“ „unutarnji problem Federacije BiH“, bio je promptan i IZRAVAN, a ono što se dogodilo jučer, odgođeni, ali zato BRUTALAN odgovor inicijativi Andreja Plenkovića.

Javni šamar upućen  Davoru Ivi Stieru pogodio je svom silinom Andreja Plenkovića.

Ovo se nije dogodilo nikada u kratkoj povijesti Hrvatske Samostalne Države!!Ovako izravan, brutalan i nedvosmislen odgovor, nije dobio čak ni Mate Granić.U pitanju nije samo „vjerodostojnost“, samostalnost, suvereno donošenje odluka od vitalnog značaja za državu.

U pitanju je međunarodni položaj, u pitanju je položaj punopravne članice NATO-a i EU!!  Sve je, samo jednim, brzopletim, nerazumnim i nedomišljenim činom dovedeno u pitanje!!

Možda će se netko sada, post festum, sjetiti mojeg tamburanja o pogibelji nepostojanja sigurnosne Politike RH, ad hoc vođenja resora vanjskih poslova, obrane, prepuštanja nadzora nad sigurnosnim službama eksponentima stranih interesa ili njihovim agenturama izravno.

No, vratimo se konkretnom slučaju.

Đuro Matuzović, Ivo Oršolić, Joso Nedić, Marko Baotić, Marko Blažanović, Tado Oršolić, Marko Dominković, Mato, Živković, Anto Živković (braća, bratići čika Marijana Živkovića, heroja Vukovara), Stijepo Đurić, te još dvije osobe, od kojih je (navodno) jedna izbjegla uhićenje a druga nije uhićena zbog teške bolesti.

Svi su uhićeni pod sramotnim i teškim optužbama za djela koja se nisu dogodila, ili bi se „vrlo nategnuto“, mogla podvesti pod neusporedivo blaži oblik inkriminiranih radnji, a ako bi se o njima prosuđivalo tempore criminis, u usporedbi s onim što se događalo u ostatku BiH, usuđujem se reći, minorno!! SVI ljudi u općini Orašje znaju da to nije istina. Težak udarac malobrojnoj zajednici Hrvata u Orašju. No, ipak, za razliku od prethodnih optužnica i uhićenja, indiferentnosti na suđenja koja su u tijeku, sada se javljaju reakcije. Stidljive, ali ih ima. I Bogu hvala da je tako.  Hrvati u BiH su gotovo eutanazirani. Jedine vijesti koje dolaze iz tog (za hrvatski narod) tamnog vilajeta su one o uhićenjima. Sramotna tišina političkih predstavnika Hrvatskog naroda. Današnji položaj Hrvata u BiH je teži i kompliciraniji nego u periodu od 1463.- 1878.godine.! Ne usudim se nastaviti ono što mi je na pameti.

Često sam se pitao, a jučer i danas mi iz glave ne izlazi pitanje je li doista istinita ona da :

– “Narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje”?

Promatrajući sadašnju vlast Hrvata u BiH, odgovorno tvrdim da to nije istina!!!Ne postoji narod koji zaslužuje vlast koju imaju Hrvati u BiH!!!Sa takvom vlati u BiH, u kombinaciji sa proeuropskom (ispred „hrvatske) vlasti u RH, ostavljen “na cjedilu”, od “međunarodne zajednice” (ma što to značilo) percipiran kao “uklonjiva smetnja” u procesu bipolarizacije BiH, hrvatski narod se nalazi pred najvećim izazovima u svojoj povijesti.

Službena politika RH je ,do pada Vlade Zorana Milanovića, bila izdajnička, a sada u službi eurofederalizma, sa pozicija (dobronamjernih) elita je ravna onoj “bečkih konjušara” iz 19.stoljeća. Ali, ruku na srce, tako je u kontinuitetu od 2000.godine. Dodatno zabrinjava politika i osoba Davora Ive Stiera, sijamskog blizanca Tonina Picule, izravnog ekzekutora naših ustavnih prava u toj nesretnoj državi.

Republika Hrvatska nas je natjerala u Daytonsku BiH, natjerani smo “ugušiti” Herceg- Bosnu, “da bi Hrvatska živjela”! Zajamčena nam je zaštita, ali smo bezočno izigrani. Na prijevaru smo “razoružani” (Washingtonski sporazum, sporazum o konfederaciji između RH i FBiH, Sporazum o posebnim odnosima, jamstvo RH kao jedne od “strana” u Daytonskom sporazumu).U stvarnosti smo izručeni u ruke neprijateljske bošnjačke politike, a prije toga razoružani.

Republika Hrvatska (nakon 2000.g) nam je učinila isto što i Englezi na Bleiburgu, samo što ovaj “križni put” traje predugo. Istina, ne treba od odgovornosti amnestirati ni „naše“ političke predstavnike.

RH se ne usudi pitanje Hrvata u BiH iznijeti pred Opću Skupštinu UN. Ne usudi se postaviti pitanje zbog čega jedino Hrvati u BiH nemaju pravo konzumirati svoja prava konstitutivnog naroda, nego dopuštaju da nam se (sa krajnjim cinizmom) rugaju nižerazredni službenici veleposlanstva SAD-a i ostala bjelosvjetska klatež? Umjesto toga, kao prioritet svih prioriteta Republike Hrvatske, deklarira se ulazak BiH u NATO i EU. Za uzvrta BiH proganja i uhićuje građane te iste EU. Ili Hrvati to nisu?

Davno je trebalo pod „lupu“ javnosti staviti i aktivnosti koje bošnjačke elite provode prema sigurnosno-obavještajnom sustavu, koji su oni, golim nasiljem, uz stratešku potporu SAD, podigli sa etnitetske, na državnu razinu. Nelegalno, nelegitimno, mimo Ustava BiH. Uspjeli su uništiti hrvatske kadrove iz bivše Službe Nacionalne Sigurnosti i u SIPU instalirati hrvatske kadrove bez identiteta, koji će bespogovorno provoditi bošnjačku politiku i teror nad neistomišljenicima. Kako smo (mi Hrvati) uopće dospjeli u današnji položaj u BiH?

Sa nepodnošljivom lakoćom smo prihvatili metodu „melting pota“ koju „međunarodna zajednica“ (ma što to značilo) kondicira u BiH, tijekom provedbe Daytonskog sporazuma u zadnjih (skoro) dvadeset godina, a koja se tako razvidno zrcali u ovoj sintagmi. Pristali smo na to da Federacija BiH, službeno uspostavljena stupanjem na snagu Ustava 30. ožujka 1994.godine, nastavi egzistirati i nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, ispuštajući iz vida mogućnost scenarija koji nam je pripremljen. Istina, to se moglo naslutiti „izbacivanjem“ Washingtonskog sporazuma i „daytonskog mirovnog rješenja“, no, „za prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati“!

Mi (Hrvati u BIH) ako bude po zamisli „arhitekata unitarne BiH“, biti ćemo svedeni na amorfnu masu, sa (upitnim) pravom ispovijedanja vjere, ako je suditi po stavu Huseina efendije Kavazovića, odnosno onome što je on kao “vjerski vođa” Bošnjaka izrekao u nazočnosti svetog Oca je, ne samo “najviša razina” tolerancije islamske zajednice u odnosu na katoličku, nego se podudara sa političkom platformom Bošnjaka u odnosu na Hrvate u Federaciji BiH.

To je (mutatis mutandis) modificirana pozicija Turaka spram katoličke raje, nakon osvajanja Bosne 1463.godine. Povratak na „ahdnamu“!!To je sudbina koju su nam namijenili „partneri“ u Federaciji i međunarodni „mirotvorci“.Ovu problematiku sam komentirao u više navrata i svaki put sam dugo razmišljao, kako obuhvatiti cijeli slučaj.Problematika je toliko opsežna i složena da se ne može sažeti u nekoliko rečenica (“Brevis esse laboro, obscurus fio”, “što se više trudim biti kratak, postajem nerazumljiviji”). S druge strane, ako pokušam “smisleno” svu širinu problema “strpati” u nekoliko kartica, uložim veliki trud, uzalud!

To je rijetko kome zanimljivo, jedna informacija traži drugu, druga treću, tko će se time zamarati?

Strateška osnovica za na kojoj se temelji politika zastrašivanja i eliminiranja „bilo kojeg“ pripadnika HVO-a ili pripadnika političkih struktura HR Herceg-Bosne, izgrađena je na optužnici u poznatom procesu protiv „šestorice Hrvata Hrerceg-Bosne“.Nemam prostora a ni potrebe ulaziti u detalje optužnice protiv, Prlića, Stojića, Praljka Petkovića, Ćorića i Pušića, namjeravam tek konstatirati da je maliciozna, konstruirana sa doktrinarno neprijateljske, nepomirljive pozicije, scenarija najcrnje inačice bošnjačke hegemonističke politike, temeljenog na tezi o  „udruženom zločinačkom pothvatu“ udruženih vojnih (HV i HVO) i političkih snaga (strukture HR Herceg Bosne i Republike Hrvatske).

Kao što već rekoh, ključna točka svake od optužnica Prliću, Stojiću, Praljku, Petkoviću, Ćoriću i Pušiću, glasi da su pripadnici „udruženog zločinačkog pothvata, kojem su na čelu bile sve ključne državne institucije Republike Hrvatske. Političke, vojne, sigurnosne i druge. Nakon toga se konkretno navode: Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman, ministar obrane RH Gojko Šušak, general zbora Janko Bobetko, Mate Boban,predsjednik HZ H-B/HR H-B. Tek iza ove, maliciozne, netočne i otvoreno neprijateljski izgrađene konstrukcije, poimenično se navode: Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, a nakon njih i, (u prethodnim postupcima pred haaškim sudom) pravomoćno osuđeni Dario Kordić, Tihomir Blaškić i Mladen Naletilić “ Tuta“.

Iz činjenice da su u „glavnom dijelu“ optužnice poimenično navedene preminule osobe, kojima se ne može suditi, analogno slijedi da je namjera tužitelja bila (u prvom redu) suditi ključnim institucijama RH i HR H-B, navedenim uz osobna imena preminulih dužnosnika.

Pored toga, iz dijela optužnice u kojemu se (izrijekom i detaljno) nakon ponovnog poimeničnog navođenja osoba koje personaliziraju institucije, navodi se.: „koji su ostvarivali ciljeve udruženog zločinačkog pothvata organizacija i osoba, nad kojima su imali neposrednu i posrednu kontrolu“, odnosno: „preko raznih čelnika i članova HDZ-a i HDZ-a BiH, na svim razinama (…) raznih pripadnika oružanih snaga, policije, sigurnosnih i obavještajnih službi RH, te drugih poznatih i nepoznatih osoba“ Tako široko postavljeno pitanje odgovornosti, praktički se može odnositi na bilo koga. U optužnici se vrlo jasno i bez ikakvih dvojbi, navodi i „ciljeve“ „udruženog zločinačkog pothvata“, koji bi prema njoj bio: „Etničko čišćenje dijelova teritorija BiH i pripajanje tog teritorija Republici Hrvatskoj, navodeći pri tom niz najtežih zločina protiv odredaba međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, počinjenih u svrhu ostvarenja navedenih „ciljeva“.

Glavne teze ove optužnice su iste kao kod opisa „udruženog zločinačkog pothvata“ su samo, (što ukazuje na „copy paste“, u dogovoru sa tužiteljstvom pri haaškom tribunalu ili ne) „varijacija na temu“ iz optužnice protiv Čermaka ,Markača i Gotovine. Temeljna razlika u ovoj optužnici se odnosi na optužbu Republike Hrvatske da je počinila najteže zločine protiv odredaba međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. U vezi sa ovom, (međunarodnom) dimenzijom optužnice protiv Prlića, Stojića, Praljka, Petkovića, Ćorića i Pušićaa, (ako postane pravomoćna) Republika Hrvatska bi imala i stvarne, teško sagledive, političke, pravne i materijalne štete, bude li bilo kome od optužene šestorice potvrđena prvostupanjska presuda.

Ova optužnica, pisana po nalogu talibanskoga političkog bošnjačkog vodstva, i uz „blagoslov“ ostalih dijelova, koji je (usput rečeno) sastavio „nerasformirani i netransformirani“ AID, tužiteljstvo pri haaškom sudu doslovno prepisalo, a Haaški tribunal (skoro) doslovno kopirao u obrazloženju svoje prvostupanjske presude, zorno pokazuje sav jad i bijedu vanjske i sigurnosne politike Republike Hrvatske, političkih predstavnika Hrvata u BIH.

Već sam ranije (kao i mnogi drugi) upozoravao na pogibeljno djelovanje prosrpski i jugoslavenski orijentiranih bošnjačkih dužnosnika u strukturama vlasti Federacije BiH i države BiH, posebno naglašenim i razobličenim u optužnici Petkoviću, Prljiću, Stojiću, Praljku  Ćoriću, i Pušiću, koji je (usput rečeno) Haaški tribunal (skoro) doslovno prepisao u obrazloženju svoje prvostupanjske presude. (na dan izricanja presude sudjelovao sam u emisiji FTV: “odgovorite ljudima 29.05.2013. Presuda Šestorici…” – može se pogledati na youtube-u).

Najvažniji i najsporniji dio presude odnosi se na tzv. „udruženi zločinački pothvat“.Naime da nije prihvaćen taj dio navoda iz optužnice, drugi dijelovi bi bili vrlo teško dokazivi, sve bi se moralo svesti na objektivnu,tzv. (od strane haaškog suda vrlo „široko“ i zlonamjerno tumačenu) „zapovjednu odgovornost“.Prema obrazloženju ove presude doslovno svatko može biti optužen, ako je sudjelovao u HVO-u ili u političkim strukturama HR H-B, što je upravo potvrđeno jučerašnjim uhićenjima u Orašju.

Postoje li stručne procjene kratkoročnih i dugoročnih učinaka te presude na budućnost Hrvata u BiH ? Na Republiku Hrvatsku?

Presuda je vrlo jasno, uz Hrvate u BiH, na stup srama stavila i HR H-B, ali i Republiku Hrvatsku.

Republika Hrvatska se u tom slučaju drži “po strani”, (izuzev infantilnog i zakašnjelog pokušaja stjecanja statusa „amicus curiae“) iako je izravno optužena, i prema prvostupanjskoj presudi izravno “okrivljena”.Navodi sadržani u presudi su monstruozni, neistiniti, neutemeljeni, nepošteni, nemoralni . O posljedicama su govorili mnogi, a one će, bude li potvrđena prvostupanjska presuda, biti nesagledive.

Po Hrvate u BiH pogibeljne.

Sadašnja (aktualna) djelatnost bošnjačkih političkih struktura, pravosudnih tijela BiH, vanjske politike BiH i sigurnosnih struktura (na državnoj i razini Federacije BiH), pokazuje da su oni prvostupanjsku presudu haaškog suda „shvatili kao gotovu stvar“, a kako kane postupati ako presuda bude potvrđena u drugom stupnju, vidimo u sadašnjem progonu pripadnika HVO-a, što je tek, „vrh ledenog brijega“ u odnosu na ono što slijedi.

U prvom krugu uhićivani su ljudi koji su im mogli potvrditi podatke prikupljene “prekopavanjem” arhiva HVO-a koji se nalazi u Državnom arhivu RH (u koji su pušteni).Tamo su našli puno podataka (kao što bih i ja našao da me netko pusti u njihov arhiv) .Od ljudi koje su ranije  uhićivali, pokušali su  napraviti “svjedoke – pokajnike” a kada im to nije uspjelo,  krenuli su redom!! Za Republiku Hrvatsku, možebitno potvrđivanje prvostupanjske presude, sasvim izvjesno, implicira razarajući financijski udar, ali i nepopravljivu štetu na međunarodnoj političkoj pozornici, sa stigmom presuđenog agresora na susjednu zemlju.

To bi trajno stavilo Republiku Hrvatsku i inferioran položaj u bilateralnim odnosima sa BiH.

I što je (za Hrvate u BiH) najpogubnije, značajno, ako ne i u potpunosti, isključilo Republiku Hrvatsku iz rješavanja BiH paradigme. Ponašanje izabranih predstavnika Hrvata u BiH obilježava neshvatljiva je indolentnost (u punom značenju te riječi), kao predstavnika hrvatskog naroda u institucijama FBiH i BiH. Začuđuje da njih jednostavno nije briga što se u navedenom kontekstu događalo i događa, da ne govorim o onome što će se (sve je izvjesnije) dogoditi.

Možete li zamisliti kako bi se ponašao general Praljak da je na slobodi i a da je u zatvoru (pod sličnom optužbom), netko od nas?

Što se to događa?

Moraju li svi doći na red da bi se probudili?

„Službena Hrvatska“ nam okreće leđa, ili čini „medvjeđe usluge“ ako su „domoljubi“ na vlasti, a otvoreno nas izdaje i prodaje ako vlada SDP sa saveznicima. Ali zašto šute političke stranke sa Hrvatskim predznakom u BiH ? Zašto šute dužnosnici Hrvata u tijelima vlasti Federacije i BiH?  Zašto šute braniteljske udruge?  Zašto niste (predstavnici u vlasti) reagirali na monstruoznu optužnicu protiv Prljića, Stojića, Praljka, Petkovića, Ćorića, i Pušića? Zašto niste inicirali, organizirali i financirali stručni tim koji bi pokušao oboriti monstruozne teze iz te bošnjačke optužnice i haaške presude? Zašto dopuštate da se od strane bošnjačke političke elite i predstavnika protuhrvatske koalicije u RH, uz ime HR Herceg – Bosna, rabe uvredljivi epiteti, da se negira suverena politička volja Hrvatskog naroda u BiH ugrađena u temelje Federacije BiH? Što radite u zadnjih 20 godina na pitanjima zaštite vitalnih nacionalnih interesa Hrvata u BiH ? Tko ima kompletan pregled te problematike i kako se definiraju i provode protumjere (činidbe) sa ciljem neutraliziranja potpuno transparentne neprijateljske bošnjačke politike? Tko među vama u potpunosti razumije narav, karakter i (netransparentne) ciljeve Daytonskog sporazuma, dostignutu razinu “puzajuće” revizije, “vektorsku“ definiciju procesa?

Zašto NIŠTA ne poduzimate na dokazivanju izvršenih zločina nad Hrvatima i procesuiranje počinitelja?

Kome ste to prepustili ?  Bošnjačkim institucijama u Federaciji i u BiH?

“Vašim kadrovima” u tim institucijama koji se još nisu „načisto“ jesu li Hrvati-katolici, samo Katolici, ili jednostavno Bosanci?

O kompetencijama, ugledu,integritetu da ne govorimo!! Što se to događa do jučer (poglavito) u Hercegovini i središnjoj Bosni a od jučer i u Posavini?

Zašto je dopušteno da Vlada RH (po Glavnom državnom tužitelju mladenu Bajiću) sklopi štetan, maliciozan i po Hrvate u BiH pogibeljan sporazum (Protokol o suradnji u progonu kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida) sa BiH, ( po Glavnom tužitelju tužiteljstva BiH Goranu Salihoviću)? Zašto se ništa ne čini na redukciji do sada proizveden štete?

Zašto u tom pravnom poslu niste istakli svoj pravni i materijalni interes?

Zašto niste stavili prigovor glede nejednakog ugovornog kapaciteta strana u sporazumu, što za posljedicu ima to da je sporazum potpisan bilateralno a provodi se unilateralno? Zašto niste reagirali kada su “inspektori AID-a” počeli “čerupati” arhiv HVO-a? i JOŠ  TISUĆU ZAŠTO??

Službena hrvatska politika se cijelo vrijeme postupka pred haaškim sudom, od podizanja optužnice 2004. do izricanja prvostupanjske presude 29.05.2013. distancirala od tog sudskog procesa,

Želeći dokazati „da aktualni dužnosnici u RH“ (bez obzira tko bio na vlasti), nemaju nikakve veze sa događajima u inkriminiranom periodu (1992.- 1995.)

I gore od toga. Vesna Pusić, „do jučer“ ministrica vanjskih poslova u vladi RH, u više navrata, pa i u Hrvatskom saboru, optužuje RH za izravnu agresiju na BiH, dok tadašnji Predsjednik Ivo Josipović, nastupom u parlamentu BiH, isto tako, izravno optužuje zemlju koju predstavlja za: „podjele, sijanje zlosretnog sjemena, supremaciju nad drugima, isključivanju drugih, nepoštivanje ljudskih prava, primjenu sile i nasilje, nepravdu, namjerno širenje straha, šovinističku i ekstremističku politiku“

O ranijem djelovanju bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića nemam potrebe podsjećati.

“Protokol o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida”, potpisan između Glavnog državnog odvjetnika RH Mladena Bajića i Glavnog tužitelja tužiteljstva BiH Gorana Salihovića, dovodi boĹšnjačku politiku u položaj da se neometano pripremi za period „nakon drugostupanjske presude“. Period otvaranja „sezone lova“ na Hrvate u Republici Hrvatskoj i BiH. Potpisom ovog protokola, Mladen Bajić je pokazao da je neznalica (diletant) ili da je namjerno nanio štetu međunarodnom ugledu i interesima Republike Hrvatske.

U oba slučaja je netko trebao reagirati i pokrenuti istragu. Umjesto toga , Bajića se predlaže za suca Ustavnog suda RH?!!

Naime, Bajić je u ime suverene države potpisao bilateralni sporazum sa “državom” u (de facto) nesamoupravnom položaju, bez klauzule o jamstvu od strane “patrona”!

Drugo, potpisao je bilateralni ugovor sa strankom koja nema isti ugovorni kapacitet u pogledu merituma stvari. Npr. Neka RH zatraži od tužiteljstva BiH dokaze o počinjenju kaznenih djela ubojstava djece i civila u Brodskoj i Županjskoj Posavini, koja su počinjena prilikom čina agresije izvršene sa teritorija Bosne i hercegovine na Republiku Hrvatsku od svibnja do prosinca 1992.godine. Ili, neka zatraži dokaze o počiniteljima kaznenih djela na teritoriju RH od strane državljana BiH počinjenih 1991.-1995.(oficiri JNA, Srbi i Muslimani), državljani BiH, koji su sudjelovali u agresiji na RH (abolirani su državljani RH, ostali nisu) ili za cijele postrojbe (1. i 2. krajiški korpus) koje su sudjelovale u agresiji na RH i počinile ratne zločine na njenom teritoriju. Dokazi se nalaze u arhivu Republike Srpske.

Pitanje 1.: “Može li BiH kao strana potpisnica osigurati istražiteljima RH isto postupanje u Arhivima VRS i ARBiH, kao što je to RH osigurala istražiteljima iz BiH?

Pitanje 2.: “Zašto RH u protekle tri godine nije uputila zahtjev BiH za pomoć u “progonu počinitelja ratnih zločina”, na što se BiH obvezala potpisom navedenog Protokola?

Pitanje 3.: Je li Mladen Bajić u ime RH potpisao bilateralni sporazum, znajući da će se isti provoditi unilateralno?

Što su radile sigurnosne “strukture” i zašto nisu upozorile na neprihvatljivost sklapanja takvog sporazuma, ako je već netko donio odluku da RH u njemu nema svoj pravni interes?

Pitanje 4.: Ako nije donesena politička odluka o aboliranju državljana BiH koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na RH, tko je odgovoran za to da oni nisu identificirani i da protiv njih nisu podnesene kaznene prijave (Dudaković, Halilović i mnogi drugi)?

Pitanje 5.: Tko je, kada i zašto donio odluku da se kazneno ne gone ubojice djece i civila u brodskoj i Županjskoj Posavini? Još bezbroj pitanja…… I predzadnje:

Pitanje 6. “Zašto se u Hrvatskom saboru interpelacijom ne prisili vladajuće na pokretanje istrage o ovim pitanjima?

Zadnje pitanje upućujem svima onima kojim se nalaze na optužnicama u BiH, ili će to uskoro biti, ili su protiv njih (samo) podnesene kaznene prijave, a šute na tvrdnju Davora Ive Stiera i Andreja Plenkovića „da je prioritetni interes RH, Bosna i Hercegovina u Europskoj Uniji“, gospodo:-„Gdje će te tada pronaći utočište kada sve te kaznene prijave, optužnice, tjeralice, zamijeni Europskim Uhidbeni Nalog Bosne i Hercegovine, ravnopravne članice EU“??! PREBROJITE SE!!

 Ilija Vincetić /Hrvatsko nebo