Riječka obljetnica fašizma

Vrijeme:3 min, 17 sec

1-fiume-kazalObzor, 16. rujna 1920. piše: „Na Rijeci je zatvoreno oko 400 osoba, a na Sušaku 130. Medju uapšenima spominju se imena dr. Schwalbe, člana Narodnog vijeća, dr. Stijića, predsjednika srpske crkvene općine, Grkovića sudskog oficijala i mnogih drugih.
Uapšeni zatvorenici su u zgradi riječkog kazališta.
Naš svijet ostavlja u masama grad, te bježi preko okupacione linije. Sva okolišna mjesta puna su bjegunaca.“

 

 

1920
1920. Gori brod Hrvata Marka Frančića

Početkom ljeta 1920. Gabriele D’Annunzio naređuje svojim arditima da u Mrtvom kanalu zapale brodove u vlasništvu hrvatskih vlasnika. Arditi u Rijeci vrše progon nad hrvatskim stanovništvom i njegovom imovinom.

1-0-mrtvi-kanal-spaljeni-brodovi-1919
Spaljeni brodovi Hrvata 1920.

Maksimilijan Peč, Sušačanin, ostavio je nekoliko zapisa o maltretiranjima koje su podnosili Hrvati u Rijeci, ali i s druge strane Rječine na Sušaku: „S prozora stana promatrao sam paljenje jedrenjaka u Mrtvom kanalu koji su pripadali našim ljudima. Stanovali smo naime iznad drogerije Benco u zgradi bivše Hrvatske gimnazije na Fiumari. Jauk i plač naših ljudi, naših otočana još mi zuji u ušima. Mrtvi kanal bio je tada ploveća tržnica, a naši su ljudi na jedrenjacima prodavali ulje, vino, drvo. Talijani pak južno voće. Promatrao sam sušačke gimnazijalce, koji su stanovali u Rijeci, kada su prelazili preko mosta. Dočekivali su ih kolcima, tukli, a knjige im bacali u Rječinu. Često su hrvatski građani prolazili ulicom držani pod ruku od ardita. Ovi su im prethodno znali nasilno davati ricinus. (…) “

 

16.09.1920. Dan organiziranog fašizma u Rijeci

Osnovan je “Fascio Fiumano di Combattimento”, čiji je tajnik postao Edoardo Susmel, dok su tajnici Fascio Reggenza Italiana del Carnaro (Talijanskog najesništva Kvarner) bili: Giovanni Host-Venturi (kasniji ministar prometa Italije), Arturo Marpicati (kasniji tajnik Talijanske Akademije), Ruggero Gherbaz (Grbac, kasniji prvi predsjednik Slobodnog grada Rijeke u izgnanstvu sve do 1966. godine), Arturo Maixner (riječki gradonačelnik 1938.-1943.), Genunzio Servidori i Carlo Cattalini (Katalinić).
5. listopada 1920. u fašističku stranku u Rijeci pristupa Gabriele D’Annunzio.

/Dannunzio je proglasio talijansku regenciju Kvarner 8. Rujna 1920. (regencija je obnašanje vlasti u ime nekoga, u ovom slučaju – u ime talijanskog kralja za što je nakon „Krvavog Božića 1920.“ i povlačenja iz Rijeke bio odlikovan, a ne kažnjen ). Istog dana donio je „Ustav“ u čijem čl. XLIII. »Ustava« piše, da će „u slučaju opasnosti“ »Narodno vijeće« predati vrhovnu vlast »zapovjedniku«./

Nakon što su talijanski arditi ubili nekoliko vojnika francuskih vojnih snaga u Rijeci u srpnju 1919. i eskalacije nasilja Međusavezničko Vrhovno vijeće u Parizu donijelo je odluku:
I) da se broj talijanskih okupacijskih snaga u Rijeci svede na jednu brigadu
2) da se raspusti talijansko Narodno vijeće u tom gradu
3)· da red i sigurnost nadziru mješoviti englesko-američki policijski odredi. Taj zaključak saveznika predstavljao je direktno osujećivanje talijanskog plana o otimanju Rijeke.

 

Istoga dana kada ju planirano raspoređivanje englesko-američkih policijskih odreda – 12. rujna 1919., u grad je ušao Gabrielle D’ Annunzio u naručenoj predstavi pod nazivom „Santa entrata“ (Sveti ulazak).

Majstor manipulacije masa, D’Annunzio je u reciklirao simbole preuzete iz starorimske tradicije, kao što je desnica ispružena na pozdrav, simbol vatre koja ne izgara. Uz D’Annunzijev boravak u Rijeci vezuju se mnogi elementi koji će kasnije biti tipični za talijanski fašizam. Osim starorimskih, koristio je i habsburšku fiumansku zastavu, novokoponirajući joj povijest, kao i pojmu „uskoci“.

 

italia-o-morte-fiume-rijeka

 

 

“Riječka zastava ne govori, ona zapovijeda Iz tmina povijesti zapovijeda budućnosti, kao mig onog vođe koji se vratio…” (Gabriele D’Anunzio)

 

 

 

 

 

 

imgp8024Velika simbolička loža Italije nagradila ga je počasnim primanjem u 33 stupanj  Škotske masonerije na svečanosti održanoj u Rijeci u studenom 1920.

 

 

 

Boravak G.D’Annunzija u Gradu od 12. Rujna 1919. do 18. siječnja 1921. trajno je obilježio Rijeku i ponekad se čini da predstava falsifikata, prerušenih ubojica, iznuđenih aplauza, lažnih ljubavi i cereka, skandiranja, smrti, animoziteta prema Hrvatima i lažiranja povijesti nikad nije prestala.

 

 

 

Vedrana Spadoni Štefanić/Hrvatsko nebo