MLADEN PAVKOVIĆ: Ne dajte svoj glas – moralnim nakazama
Nema tome dugo, u jednim dnevnim novinama (Večernji list, 3. rujna 2016.) objavljen je pamflet s naslovom „Šefovi braniteljskih udruga, ili se politički angažirajte ili – zašutite“. Tekst je napisala neka novinarka koja je i inače u ovom listu „zadužena“ za pljuvanje i bljuvanje po svemu što hrvatski diše, pa stoga i samim hrvatskim braniteljima. Nu, nije ona jedina koja se i na ovakav način ističe. Puni su mediji djece Udbaša ili pak ljubitelja svete sličice Josipa Broza, odnosno onih kojima još ni danas ne odgovara ova i ovakva Hrvatska za koju se ginulo od Vukovara do Dubrovnika.
Zbog čega bi se šefovi braniteljskih udruga trebali politički angažirati ili – zašutjeti? Što se time želi poručiti? Pa, u prvom redu da se moraju opredijeliti. Jesu li za lijeve ili desne. Jesu li za „nas“ ili protiv. Ako su za ekstremno lijeve, a poglavito one koji nisu sudjelovali u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, takvi su, po ovoj spisateljici, uvijek dobro došli. Ona očito ne prati parlamentarne izbore, jer u suprotnom bi primijetila da na listama većine političkih stranaka ima i nemali broj hrvatskih branitelja, ali ona i njoj slični takve jednostavno prešućuju i marginaliziraju.
Što se ti i takvi člankopisci politički ne angažiraju, kad već kontinuirano i bez srama neprestano deru „jednu te istu kozu“, odnosno pušu u vrat onima koji nas vraćaju u razdoblje „bratstva i jedinstva“?
Sve te koji su 555 dana protestirali protiv bivše Vlade Zorana Milanovića i dalje posprdno nazivaju „šatorašima“, iako je pretežno riječ o najtežim stradalnicima Domovinskoga rata. I o ljudima koji su na čelu s Josipom Klemmom i drugima prvi ukazali na kriminalnu i nedopustivu vladavinu Milanovića, Matića i njima sličnih.
Hrvatski branitelji i 25 godina nakon početka srpske i ine agresije na Republiku Hrvatsku i dalje su „dežurni krivci“ za sve što ne valja u državi za koju su se borili. Gdje toga ima? Pojedincima u raznim medijima normalno je da se bivši žalosni predsjednik Republike Stjepan Mesić ponovno aktivirao, da ne može bez državničke fotelje, a baš taj i takav čovjek je zavrijedio da – zašuti. Nu, mediji mu daju izniman prostor, njemu i Manoliću, kao da se vratio „faraon“, a ne onaj koji još uvijek nije odgovorio gdje je i kako „izgubio“ milijune kanadskih dolara koje je preuzeo od Hrvata u Australiji, tko su mu prijatelji koji su mu posudili veliki novac za kupnju (velikih) stanova, zbog čega je pravio i pravi budalu od Tuđmana, ali i ne samo od njega, te naposljetku zbog čega je pljuvao po Hrvatima kao (zamislite) „zaštićeni svjedok“ na Haaškom sudu?
Mesića bi kao jednog od kandidata za Hrvatski sabor također trebalo pitati: zbog čega je umirovio hrvatske generale, koji su bili časnici Hrvatske vojske, a sramotno ih je okrivio zato što su potpisali zajedničko otvoreno pismo u kojem su upozorili na kriminalizaciju Domovinskog rata.
To čuveno pismo, da ti pamet stane, danas je također aktualno kao i 2000. godine kad je objavljeno. O njemu bi i djeca u školi trebali učiti, baš kao i o Mesiću, koji ga je stavio na stup srama. Za njega to nije bilo nikakvo otvoreno pismo, već obični pamflet!
Tako se njemu slični odnose i prema hrvatskim braniteljima. Ne, nisu oni za njih stradalnici Domovinskoga rata, već obični „šatoraši“, koje se, ako treba, može tući i u crkvi!
S obzirom da su 11. rujna prijevremeni parlamentarni izbori, vjerujemo da birači ne će zaokružiti te i takve tipove, koji su početkom devedesetih komunističku crvenu zvijezdu samo zamijenili hrvatskim grbom.
Oko pola milijuna hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji ovog puta stvarno treba dobro razmisliti- koji su za njih „mi“, a koji „oni“, odnosno nikada više ne bi smjeli dati svoj glas onima čiji su očevi ili oni sami krivi za tolike žrtve tijekom Domovinskog rata, koji su se sramili i srame se hrvatske zastave i koji su naposljetku doveli hrvatske branitelje i do suicida.
Ne, nisu hrvatski branitelji ti koji raspiruju strasti i sukobe. Oni samo brane vlastitu politiku i čvrsto stoje na obrani vrijednosti Domovinskog rata. Nikakve prljavštine se ne smiju skrivati iza borbe za slobodu. Hrvatska mora pronaći način da javno objavi, ako ništa drugo, tko su ratni profiteri, dezerteri, izdajice. Eto, kontroverzni Predrag Matić, koji se prema njegovim riječima još nije izliječio od PTSP-a, imao je hrabrosti i javno je objavio Registar branitelja sa željom da se utvrdi barem sto tisuća tzv. lažnih branitelja koji se tamo nalaze na popisu. Dosad na žalost nije objavljeno ni jedno ime lažnog branitelja, pa je tek sada jasno da je objava tog „registra“ zapravo imala, među ostalim, i cilj da se agresoru kao na dlanu dade popis koji će im služiti za progon ljudi koji su bili na Tuđmanovoj strani.
S obzirom da se i Matić nalazi na nekoj (komunističkoj) listi za novi saziv Hrvatskog sabora, pitali bi prije svih hrvatske branitelje: hoćete li opet glasovati za ovog „junačinu“, kojeg su sve do nedavno dan i noć čuvali policajci od onih koje je predstavljao – hrvatskih branitelja?
Ne, šefovi braniteljskih udruga se ne trebaju politički angažirati, tim više što je sve oko njih politika, a još manje trebaju šutjeti, poglavito danas kad se nerazumno blate temelji na kojima je stvorena hrvatska država.
Dakle, kako bilo da bilo, ne dajte svoj glas na prijevremenim parlamentarnim izborima- moralnim nakazama!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)/Hrvatsko nebo