Ilija Vincetić : Bartolomej I patrijarh carigradski u službenom posjetu, KOME ?!!

Nova u nizu provokacija, ili nešto više, sofisticiranje?!!

Na poziv patrijarha Srpske Pravoslavne Crkve Irineja, danas je u posjet Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, točnije „Zagrebačko .- ljubljanskoj mitropoliji i Prakračko – slavonskoj eparhiji stigao Ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I, 271. po vrhovni poglavar Ekumenske Carigradske patrijaršije i „prvi među jednakima“ (primus inter pares) patrijarsima Pravoslavne crkve.
Njegova puna titula glasi: Njegova svesvetost arhiepiskop carigradski novorimski i ekumenski patrijarh Bartolomej I
Kao primus inter pares, Carigradski Patrijarh ima poseban položaj u pravoslavnom „svijetu crkvene autokefalnosti“, čija se kanonska „jurisdikcija“ uglavnom poklapa (i poistovjećuje) sa državnom i nacionalnom.

No, u pravoslavlju nije izuzetak da se pojedine crkve ponašaju kao (ne samo kanonski) hegemoni, nego se javljaju i kao „predvodnici“, prethodnici“, „nositelji“, državne i nacionalne agresivne hegemonističke politike „nacionalnih država“, pokreta, ideologija, u čemu prednjači Srpska Pravoslavna Crkva, u odnosu na sve susjedne narode, a kada su Hrvati u pitanju, ta hegemonija prati teritorijalne pretenzije (bilo koje) srpske države i negira Hrvatskom narodu pravo na politički (ali i identitetski) kolektivitet.

Načelno, „kao prvi po časti među pravoslavnim episkopima (primus inter pares), carigradski patrijarh Bartolomej I. predsjeda osobno ili putem izaslanika svakim saborom pravoslavnih crkvenih poglavara, te ima ulogu glasnogovornika pravoslavlja, posebice u ekumenskim susretima s drugim kršćanskim crkvama“.

Volio bih da mi netko odgovori:-

 „O čemu se radi u ovom slučaju“?

Na stranu još neki prijepori, opravdana pitanja, „koincidencije“, time neka se bavi Kaptol, MVP, Hrvatska Pravopslavna Crkva,. Kao Hrvat, Katolik, mali obični čovjek, uvrijeđen činjenicom da u Republiku Hrvatsku, nominalno suverenu, samostalnu državu, na poziv patrijarha susjedne države, u jeku kampanje protiv proglašenja blaženog Alojzija Stepinca svetim, agresivne verbalne kampanje političkog vrha susjedne države, koja je u bliskoj prošlosti izvršila oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku, planirala, organizirala, zapovijedila, podržala, bezbrojne pojedinačne i masovne zločine, da je u tim zločinima sudjelovalo i svećenstvo te Crkve, na poziv poglavara crkve koja je sudjelovala i izradi i provedbi velikosrpske hegemonije, od prvih organiziranih djelovanja do danas, dva dana prije izbora zastupnika u Sabor RH, dolazi (kolokvijalno rečeno) „prvi čovjek pravoslavlja“!!

Činjenica da mu je domaćin čovjek koji je poznatiji kao „pjevač“ četničkih pjesama, neko kao svećenik, vladika Porfirije. Navodno će Bartolomej I biti primljen i od smijenjenog Predsjednika Vlade Republike Hrvatske i to u Banskim Dvorima!!

Unatoč činjenici da ga nitko od vlasti, ponavljam samostalne, suverene države, koja ima „svoju“ Vladu, „svoje“ vanjske poslove, svoju biskupsku konferenciju nije pozvao.

Za kraj, kako u svom ogorčenju ne bih otišao predaleko, molim odgovor na pitanje:

 Što točno znači izjava Bartolomeja I prigodom dolaska u Zagreb,  cititiram:-

 „Slavim Boga i izražavam zadovoljstvo zbog činjenice da se opet nalazim na kanonskom prostranstvu sestrinske Srpske pravoslavne Crkve“  ??!

U kontekstu povijesne uloge SPC na prostoru današnje Republike Hrvatske, odnosu prema Hrvatima i katolicima za vrijeme prve tamnice Hrvatskog naroda (1918.-1941.) kada je bila u statusu „državne religije“, otvorenoj „kanonskoj“ ali i sekularnoj hegemoniji, koji potiče, propovijeda i provodi, ja ovu izjavu doživljavam kao izravnu uvredu Hrvatima i Republici Hrvatskoj, kao potporu teritorijalnim pretenzijama i agresivnoj politici Republike Srbije, kao separatističkim težnjama znatnog dijela srpske etničke manjine i najvećeg dijela političkih elita.

Više puta je nedvojbeno dokazana nedjeljivost „kanonske“ i „sekularne“ hegemonije SPC, kada su hrvatski narod i država u pitanju.

Barolomej I je to morao znati.

Vladika Porfirije, četnički simpatizer, pjevač četničkih pjesama koje slave ratnog zločinca nad Hrvatima u II SR, četničkog vojvodu popa Momčila Đujića, u ulozi „domaćina“, otvoreno je ruganje nama Hrvatima.

Jasenovac, povijesno mjesto stradanja, svih naroda, vjera i političkih opredjeljenja, kako  tijekom II SR  tako i nakon njega, iako je mogao biti znanstveno istražen, historigrafski „obrađen“, planski i s nečasnom namjerom je pretvoren u tabu, dogmatizirani mit i sredstvo demoniziranja hrvatske države i naroda, „satkan“ na laži, krivotvorini, i preuveličavanju, sa ciljem nametanja kolektivne krivnje hrvatskom narodu i bacanja anateme na bilo koju hrvatsku državu, ponovno se koristi kao sredstvo.

I gle, NIJEDNOG glasa, disonantnog tona.

Čega se bojima danas?

Zašto šute naše elite?
Ilija Vincetić/ Hrvatsko nebo