Nenad Piskač: Kovid ideologiju i totalitarizam treba zaustaviti

Nenad Piskač: Kovid ideologiju i totalitarizam treba zaustaviti

 

Danas su svima poznate osnovne, posebne i zajedničke, karakteristike triju totalitarizama: fašizma, nacizma i komunizma. Poznato je i to da su sva tri ponikla u pojedinim državama s pretenzijom širenja na cijeli svijet. Okolnosti u kojima svijet živi u posljednje gotovo dvije godine govore da se suvremeno čovječanstvo susrelo s novom vrstom totalitarizma izniklom na „najboljim“ tradicijama prethodna tri (jednoumlje, cenzura, nasilje, eliminacija neistomišljenika, logori, segregacija, kontrola kretanja i rada…). Ovaj novi totalitarizam nametnut je globalno, s uskoga vrha piramide odozgor prema dolje s pretenzijom da obuhvati zadnje tek rođeno dijete.

Jedini put u obećanu utopiju

Svjetska zdravstvena organizacija postala je planetarni centralni komitet (PCK). Njezine „odluke“ i „preporuke“ ne trebaju demokratski legalitet i legitimitet. Dovoljno je pozvati se na „znanost“, „zdravlje“ i „odgovornost“. PCK računa na lojalnost i bespogovornu poslušnost lokalnih vlasti. Naime, kaj. Fašizam nije uspio nametnuti jednu, jedinu i jedinstvenu državu. Nacizam je također doživio poraz. A komunizam nije ostvario svjetsku komunističku . Stoga svjetski pokret totalitaraca (SPT) po prirodi stvari računa na državu, kad je već preživjela tri totalitarna udara, ali i na totalitarizmu sklone sljedbenike, kako u vlasti tako i među „širokim narodnim masama“ (radnika, seljaka i poštene inteligencije).

Komunistički je totalitarizam nastojao proizvesti „revoluciju“ u svim državama svijeta. Nacistički je totalitarizam nastojao proizvesti supernaciju. Fašistički je totalitarizam nastojao proizvesti superdržavu… Sva tri povijesno priznata totalitarizma bila su zločinačka, sva tri su stasala kao lijevi pokreti, sva tri obećavala su utopiju – stvarnost koja objektivno ne postoji, i sva tri donosila su zakone, odluke, preporuke i druge akte kojima su ugrožavali temeljna ljudska prava. Sva tri imala su zaokruženu ideološku podlogu, ona je u početku zavodila mase, a po preuzimanju vlasti bila podlogom zločinačkih totalitarnih metoda uništavanja dostojanstva ljudskoga bića. Sve tri ideologije opravdavale su svoj totalitarizam kao jedini put u obećanu utopiju. Iako su sva tri poražena, SPT računa na njihova postignuća, djelomične uspjehe i neuspjehe.

U ovom trenutku primarni cilj novoga totalitarnoga ludila jest cijepljenje eksperimentalnim cjepivom najvećega dijela cjelokupnog čovječanstva. Na tom planu novi i stari izdanci „društvenopolitičkih radnika“ ovih dana po Hrvatskoj rade prekovremeno, non-stop, od jutra do mraka, pa i noćne smjene. Dežurni kaplari PCK-a u Hrvatskoj, „brojke govore“, ne mogu provesti cijepljenje hrvatskih državljana u onoj mjeri kako to protokoli PCK-a zahtijevaju. A svaka vlast mora se dokazati onomu komu služi, kao efikasna, sposobna, sigurna, odlučna, nepokolebljiva, oslobođena zdrave pameti i stabilna. U nas, povrh toga, još i kao „inkluzivna“.

Put u intelektualno samoubojstvo i moralni pad

U tom kontekstu, uz već protuustavno uvedene totalitarne ideje, metode i prakse, čitam nove nebuloze režimskih društvenopolitičkih radnika, a jedna od najtotalitarnijih je ona da treba zakonom uvesti obavezno cijepljenje svima (čak i djeci), a ponajviše onima koji nisu prignuli koljena pred Planetarnim centralnim komitetom. Odnosno, nisu prihvatili novu kovid ideologiju u zamjenu za zdravu pamet, savjest i vjeru, dakle, ideologiju koja je odličan nadomjestak i supstrat sve tri prošle totalitarne ideologije na temelju kojih je Europa u 20. stoljeću desetkovana. Već sam ovdje napisao članak pod naslovom „Jučer Židovi, danas necijepljeni“, pa se ne ću ponavljati.

Primjerice, upotreba etikete „antivakser“ jest čista totalitarna metoda. Etiketiranje su osobito dobro apsolvirali komunisti. Etiketa je ideološko-totalitarna batina kojom se lupa po glavi neistomišljenika, onemogućava i uništava pluralizam bez kojega nema zdravoga društva. Sučeljavanje argumenata za i protiv novi kovid totalitarizam ne priznaje, baš kao ni prethodna tri. Umjesto argumenata na djelu je agitprop. I ima uspjeha. Kad sam neki dan cijepljenom pajdašu u nevezanom razgovoru počeo govoriti o svojim argumentima, ljutito je odbrusio – „Nemoj mi soliti pamet“ i prekinuo raspravu. Teško da mu mogu posoliti pamet više negoli mu je agitpropom presolio režim, ta, siromak još i danas sam u automobilu vozi se s besmislenom maskom!

A jedan drugi dobar prijatelj rekao mi je, iako zna da sam cijepljen protiv svega i svačega osim protiv kovida, pa ti si „antivakser“. Jesam, u istom smislu kao što sam bio i ostao antikomunist, antifašist i antinacist! Kad bih htio biti zločest, onda bih zaluđenu osobu novom ideologijom mogao nazvati – vakserist, što dolazi od komunist, fašist ili nacist. Uostalom, biti protiv totalitarizma i totalitarne ideologije jest hrabar i častan čin. Dragovoljno se pokoriti totalitarnoj ideologiji predstavlja intelektualno samoubojstvo i moralni pad.

Revolucija i pandemija ne smiju stati

Društvenopolitičkim „argumentima“ obrušilo se i na jednoga svećenika nazočnoga na prosvjedu ispred zagrebačkoga Rebra. A njegov redovnički red odmah se ogradio od njega da dokaže svoju vjernost. Sumnjam da bi tako postupio nadbiskup Stepinac. Promatrajući argumente tuzemnih društvenopolitičkih radnika u obrani i zaštiti nove ideologije i novoga totalitarizma primijetio sam da su, „brojke govore“, gotovo svi na državnoj plaćici. Osim režimskih društvenopolitičkih radnika zaduženih za ideološku čistoću, dakle, drugi ljudi, bili znanstvenici, medicinari ili neke druge struke nemaju pristup javnim medijima (a svaka struka ima pravo iz svojega kuta iznijeti mišljenje, rezultate istraživanja, sumnje i bojazni). To je također znak nametnute totalitarističke svijesti. Režim podložan PCK-u smatra da ima ne samo nadustavne ovlasti, već i monopol na istinu, monopol nad zdravljem svakoga državljana i monopol nad njegovim temeljnim ljudskim pravima. To nije znak zdravoga društva, već društva ideološki zagađenoga i totalitarno pokorenoga.

U ovom trenutku zatečeni su u zabrinjavajućem stanju pokornosti: Sindikati i civilno društvo, Crkva i vjerske zajednice, kulturalne udruge i stranke, cehovska udruženja i državni službenici… U ovom trenutku zabranjena je svaka argumentirana rasprava, kamoli dijalog. U ovom trenutku navođena podjela državljana na cijepljene i necijepljene, na testirane i netestirane i na nosače prigušnice i slobodno dišuće državljane, poprima dramatične razmjere i ne vidi joj se kraja. Režim ne će stati ni u ideološkom peglanju, niti s totalitarnim „mjerama“. Stat će jedino ako bude zaustavljen. Rješenje ne će stići ni od Planetarnoga centralnog komiteta. Naprotiv, on će zahtijevati nova cijepljenja, neprestana testiranja… jer drugarice i drugovi, „pandemija“ ne smije stati, kao ni svojedobno „revolucija“.

Ništa bez slobode i odgovornosti

Izlazak iz ropstva kovid ideologije i kovid totalitarizma počiva na svakoj državi i njezinim slobodnim i odgovornim državljanima. Svaki put kad je neki totalitarizam crkavao došlo je do velikih promjena i geopolitičkih preslagivanja u kojima je Hrvatska prolazila bosa po trnju. Najduže se u nas održao komunistički totalitarizam. Hrvatsku je ideološki peglao i totalitaristički mljeo od 1945. do 1990., a onda je još, budući da je odlučila sama o svojoj sudbini, izvršio agresiju na nju (1991. – 1998.). Zbog mogućnosti dugogodišnjega opstanka totalitarizama potrebno im se na vrijeme suprotstaviti. To se ne postiže podilaženjem, hrvatskom šutnjom, služenjem neprijatelju…

U tom pogledu možemo se ugledati, ne samo na Stepinca, već i na junačko hrvatsko suprotstavljanje totalitarizmu s početka devedesetih godina prošloga stoljeća. Totalitaristi su tada Hrvatsku uveli u neustavno stanje, nešto slično današnjemu. Tko im se suprotstavio? Hrvatski branitelji. A ne „društvenopolitički radnici“, koji su tada, jednako kao i danas kolo vodili. Ondašnjima smo pomirbeno oprostili. Hoćemo li i današnjima ovisi o stupnju slobode i odgovornosti za koju smo se spremni žrtvovati. S druge strane, društvenopolitički radnici kovid ideologije i kovid totalitarizma u protekle su dvije godine nedvojbeno dokazali da su izvršili intelektualno samoubojstvo i moralni harakiri, te da su spremni i odlučni desetljećima nametati, braniti i štititi novi, čini se, dosad najopasniji totalitarizam s kojim se ljudski rod suočio.

 

 

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo

Facebook Comments