Modeli za Bosnu i Hercegovinu

 

I.Prikazani su ponuđeni modeli političkog uređenja BiH. Njih četiri.

Nabrojat ćemo četiri, te njihove nedostatke. Prednost bi mogao
dobiti onaj koji sadrži najmanje nedostataka!

 

a) Model jednostavne građanske države

Ovaj model pokazuje najveću sličnost s predratnim društvenim uređenjem.Modeli za Bosnu i Hercegovinu.Njime se u principu želi vratiti predratna politička struktura, a istodobno se poništavaju rezultati svih ratnih osvajanja i svih promjena koje su nastale temeljem ratnih i poratnih zbivanja.

Naziv države bi glasio Republika Bosna i Hercegovina.

U ovakvom uređenju države postojale bi dvije razine vlasti na relaciji država-općina. Ona u svom sastavu ne bi imala entitete, niti županije/kantone. To bi u praksi značilo da bi se ukinula oba entiteta.

Nedostatci ovog prijedloga:

Ne može uspješno riješiti nacionalno pitanje jer odgovara tipu jednostavne građanske države. Budući da se temelji na građanskom izbornom načelu – jedan čovjek – jedan glas, omogućuje političku dominaciju najbrojnije etničke zajednice nad drugim dvjema, a nema valjani mehanizam kojim bi to mogao onemogućiti. Zbog nerješenog nacionalnog pitanja društvo ostaje potencijalno konfliktno, a politički sustav nefunkcionalan.

Ukupni utisak prijedloga – nedovoljan(1).

 

b) Model regionalizirane građanske države

Ovaj model je u svojoj srži samo blaža inačica prethodnog. Osnovna razlika među njima je uspostava regija. Tri bi razine vlasti na relaciji općina – regija – država, po mišljenju predlagatelja i zagovornika ovog modela omogućila bi decentralizaciju vlasti i tako uklonile opasnost od centarlizacije i etatizacije same države.Naziv države bi ostao isti kao u prijašnjem prijedlogu- Republika Bosna i Hercegovina.

Ukupni utisak prijedloga – nedovoljan(1).

 

c) Model triju republika

Ovakav ustroj države BiH koja bi bila sastavljena od triju republika, nacionalnog, regionalnog ili govornog predznaka
u različitim inačicama sagledavan u predratnim i ratnim vremenima, ali na kraju nije prihvaćen zbog snažnog otpora
bošnjačke politike, koja je u ovakvom prijedlogu vidila opasnost u daljnjoj podjeli i konačnom raspadu države BiH.
Tri razine ili nivoa vlasti bi imao ovakav model ustroja BiH, a funkcionirao bi na relaciji općina – republika – država.
Osnovna razlika u odnosu na prethodna dva modela bi bila u postojanju razine vlasti koju bi sačinjavala republika a ne
regija. Država bi nosila naziv Konfederacija Bosna i Hecegovina.

Ukupni utisak prijedloga – vrlo dobar(4).

 

d) Model kantonalne države

Ovakav društveno politički ustroj BiH je kao prijedlog bio poznat iz vremena ratnih pregovaranja. Točnije poznatiji kao
Washingtonski mirovni sporazum, znan kao model federacije kantona po uzoru na Švicarsku. Na ovim pregovorima nije sudjelovala srpska strana, a sam je sporazum zaključen između bošnjačke i hrvatske strane. Srbima je ostavljena mogućnost da mu naknadno pristupe.Međutim oni to nikada nisu pokušali prihvatiti, nego su na pregovorima u Daytonu izvojivši vlastiti entitet- Republiku Srpsku, na 49% teritorija BiH, čije uređenje su bazirali na općinama, dok je Federacija BiH sastavljena od kantona/županija.

Tako je nastala jedinstvena,unikatna i asimetrična država. Asimetrična u svakom pogledu i nema joj slične u svijetu.
Sporazum, odnosno dogovor je zaključen, ali nije ostvaren. Tako su najmalobrojniji u takvoj državi Hrvati, ostali bez ikakve instuticionalne zaštite.

Kao politički naivci, a u biti su bili prevareni.

Ta država nosi naziv Federacija Bosna i Hecegovina.

Utisak na ovakvo stanje i uređenje države – nedovoljan(1).

 

II. Zaključak

Bošnjačka politika i većina bošnjačkih nacionalnih stranaka preferira dva alternativna rješenja.Model unitarne građanske države, u dvije inačice. Za jednostavnu državu – republiku, bez entiteta i kantona, sa tri razine vlasti na relaciji općina-regija-država ,izjasnile su se SDA i SDP.

Bošnjačka nacionalna politika prihvaća samo jednu od ta dva rješenja i no pod koju cijenu ne želi prihvatiti nešto drugo.
Oba ta rješenja međutim, podrazumijevaju ukidanje oba daytonska entiteta – Federaciju i Republiku Srpsku. Isto tako i svih deset županija/kantona i distrikt Brčko u sadašnjoj Federaciji. Ovomu prijedlogu se izričito protivi srpska nacionalna politika zbog ukidanja Republike Srpske.

Srpska nacionalna politika prije rata je predlagala model države sastavljene od tri republike. Danas, međutim brani postojeći daytonski ustroj države.Svi ti modeli, osim možebitno modela triju republika ne bi jamčili državu Srbima. Zbog toga oni ustraju na rješenju prihvaćenom u Daytonu.

Hrvatska nacionalna politika nakon prihvaćanja i potpisivanja, prvo Washingtonskog, a zatim i Daytonskog mirovnog sporazuma je odustala od vlastitog entiteta. I nalazi se u konstantno podčinjenom položaju. Većina hrvatskih stranaka, na čelu sa najjačom Hrvatskom demokratskom zajednicom bila bi za BiH kao složenu državu, bez oba postojeća entiteta, ali kantoniziranu na cijelom svom prostoru, s tri razine vlasti na relaciji općina – kanton – država. Naravno da hrvatska nacionalna politika bi rado prihvatila i model triju republika.Najveći otpor ovom hrvatskom prijedlogu, pružaju bošnjačke političke elite koje kao i srpska strana žele status quo kao poželjni model.

Hrvatske političke elite i stranke u BiH bi bile zaista naivne u političkom smislu ako bi se zalagale za ukidanje te iste Federacije bez da isto ne zatraže za Republiku Srpsku.

U traženju pravičnog rješenja vidljivo je da je bošnjačka politička struktura za regije, srpska za republike(ali samo za Republiku Srpsku i samo za Srbe) Hrvatska za kantone(županije).

Izgledi i šanse za kompromis vrlo su mali i gotovo se čine nemogućim.

Međusobnu isključivost i antagonističku nepomirljivost bošnjačke i srpske politike, nije uspio približiti ni kompromisni prijedlog stvaranja triju republika na regionalnim osnovama. Kao što srpska politika nema ni u primislima pomisao na bilo koje rješenje kojim bi izgubili republiku, tako ni bošnjačka politika ne pomišlja na pristanak kojim bi se omogućila mogućnost uspostave triju republika ili tri entiteta. Ona Srbima želi ukinuti republiku koju su dobili u Daytonu a Hrvatima ni pod koju cijenu ne žele tu istu trenutnu suverenost dopustiti.

Tako se agonija nastavila. Mnoštvo nerješenih pitanja koja imaju svoju povijest i koju su postojali prije i za vrijeme rata, nastavljaju istom ako ne i jačom težinom pritiskati ovu zemlju sa ljudima bez dogovora i više od dva desetljeća nakon Daytona.

Nije li vrijeme za jedan novi i pravičniji dogovor među svim stranama, koji bi u konačnici narodima u BiH pružio jedan stabilniji okvir u nastojanjima da se država sa pravom može nazvati državom a ne eksperimentom međunarodne zajednice?

Dvadeset dvije godine nakon okončanja sukoba u BiH i kakvog-takvog mira, hrvatski narod
u BiH osjeća svu nepravdu i zaboravljenost od svih.

 

Ivan Botica /HercegBosna-Hrvatsko nebo

Komentari

komentara