Z. Miliša: Protivnici obveznih cijepljenja nisu “produžena ruka” teoretičara zavjere
Protivnici obveznih cijepljenja nisu “produžena ruka” teoretičara zavjere
U ovom tekstu stavljam u odnos inicijative obaveznog cijepljenja protiv korone i razumnu skeptičnost građana/ki prema takvom obaveznom cijepljenju. Iako nisam medicinske struke, zabrinuto razmišljam o ovoj temi koja se tiču svih nas i zadire duboko u ljudska prava i našega društva.
Svjetska zdravstvena organizacija odbijanje cijepljenja smatra jednom od glavnih prijetnji javnom zdravlju. Istraživanja su pokazala da i kod nas 43 % građana i građanki ne bi cijepilo protiv koronavirusa. Psihologinja Helena Tomljenović, koja je doktorirala na temu antivakserstva, konstatira (u medijima) da veliki dio građana “ne percipira rizik od tih zaraznih bolesti kao opasan i ugrožavajući i boje se samog cjepiva… Ljudi se boje cjepiva i zbog toga izbjegavaju cijepljenje”. To je krucijalni razlog kojim ova psihologinja objašnjava neracionalnim prosuđivanje građana/ki protiv cjepiva. Nisam čitao njen doktorat, pa ne mogu tvrditi da ima druge argumente, ali ovo njeno medijsko objašnjenje ću kritizirati u nastavku priloga…
Tomljenović ispušta iz vida činjenicu da su sve ranije epidemije zaraznih bolesti pratile osjećaji straha. I ne samo to… Dok je bio ravnatelj psihijatrijske klinike Vrapče iz Zagreba i predsjednik Hrvatskoga psihijatrijskog društva, moj pokojni prijatelj Vlado Jukić, daleko prije koronavirusa uočio je kolektivnu paranoju: “Polovica građana Hrvatske sumnja u onu drugu polovicu. Sumnjičavost je uočljiva na mnogim razinama života… Stvara se kolektivni opći osjećaj sumnjičavosti…”
Do sada je mogla, a nije WHO proglasiti i pandemiju panike i histerije! Medijska histerija dugoročno može biti pogubnija od samog korona virusa! Njemački liječnik Claus Köhnlein je prije neki mjesec upozoravao na posljedice medijskog senzacionalizma i stvaranje panike.
U medicini se obično govori o prihvatljivim rizicima, odnosno prihvatljivim neželjenim posljedicama po zdravlje. Spomenuta psihologinja zaključuje ” što je strah intenzivniji, to je jače vjerovanje u neku od teorija zavjera što se tiče cijepljenja”. Meni nije prihvatljiv stav da one koji su skeptični prema obveznom cijepljenju proglašavaju sljedbenicima teorije zavjere. Pretpostavljam da će netko od moćnih lobija pronaći interes u tome da sanira efekte krize obaveznim cijepljenjem za koronu. Stoga treba poticati argumentiranu raspravu o koronavirusu i cijepljenju, jer su najopasnije podjele i zanemarivanje sumnji, straha, pitanja građana/ki, osobito kada se od pojave koronavirusa do danas nisu našla toliko željena (konačna) rješenja!
Svjetska zdravstvena organizacija: interesna skupina koja gubi kredibilitet
Svjetska zdravstvena organizacija postaje sve više interesna skupina. Nebrojni primjeri pokazuju da se ista ta organizacija više puta ozbiljno kompromitirala. Tako istraživanje British Medical Journala otkriva kako su trojica visokopozicioniranih članova Svjetske zdravstvene organizacije − Fred Hayden, Arnold Monto i Karl Nicholson − dobili enormno veliko mito od farmaceutskih tvrtki koje su proizvodile ‘lijekove’ protiv virusa tzv. svinjske gripe. Zato je svojevremeno Odbor za javno zdravstvo Europskog parlamenta donio rezoluciju sa zaštitnim mjerama, s ciljem sprječavanja sukoba interesa onih koji šire laž o pandemiji svinjske gripe. Te je godine u Švedskoj cijepljeno preko 60% stanovništva i nije bilo značajne razlike u stopi smrtnosti u odnosu na Poljsku gdje se nitko nije cijepio.
Znanost nije superiorna u odgovorima na mnogobrojna pitanja i izražavam svoje negodovanje kada se prozivaju oni koji sumnjaju i propituju. U medicini, društvenim i humanističkim znanostima ne postoji “objektivno znanje”! To je dogma! Thomas Kuhn je u knjizi Struktura znanstvenih revolucija odbacio tezu o progresivnom i/ili linearnom razvoju znanosti na temelju tzv. objektivnih činjenica. Nove (znanstvene) spoznaje napuštaju stare te formiraju nove, dok i njih ne potisnu nova otkrića – spoznaje.
Nisam kritičar svakog cjepiva, ne spadam u skupinu antivaksera, ali spadam u skupinu onih koji upozorava(ju) na posljedice obveznog cijepljenja, a da se ne navode nuspojave i štetne posljedice, na ulogu farmaceutske industrije, kao i na važnost informacija o kakvom se cjepivu radi, je li provjereno, iste kvalitete u svim državama, tko jamči za njegovu validnost, kao na primjer kod cjepiva koje su navodno prvo otkrili u Rusiji. Kome smetaju ova pitanja. Nećemo valjda tvrditi da ovakva potanja šire teoretičari zavjere?
Povratak u totalitarni režim s obveznim cijepljenjem
Ako cijepljenje (u svijetu za koronavirus) postane obvezno i ne budemo imali izbora, onda smo u riziku povratka u prošlost, u totalitarne režime. U Njemačkoj postoji zakon po kojemu će roditelji trebaju platiti 2.500 eura kazne ukoliko nisu cijepili dijete (po programu sada obaveznih cjepiva). Prema nekim prijedlozima posljedice bi u Hrvatskoj mogle biti znatno rigoroznije, tj. sankcije roditeljima, zbog zanemarivanja roditeljske skrbi o djetetovu zdravlju. Ostaje da se vidi hoće li se pokretati i kaznene prijave za takve roditelje. Ili ćemo se okrenuti informiranju roditelja, kao i redovnom prijavljivanju svake nus pojave određenog cjepiva?
Ovdje napominjem da prema Ustavu Republike Hrvatske, članak 23., nitko ne smije biti podvrgnut znanstvenim pokusima bez vlastitog odobrenja. Neka cijepljenja mogu se tretirati kao medicinski eksperimenti, sve dok ne postoje medicinski dokazi o sigurnosti po zdravlje ljudi.
Znamo da se prije brojnih medicinskih procedura i zahvata, npr. zračenja ili anestezije potpisuje pristanak da bi liječnici osigurali sebe. Pri svakoj medicinskoj proceduri postoji neki rizik ili nepredviđeni slučaj – ali ih taj pristanak ne odriče odgovornosti od liječničke greške. Zašto ovo ne bi bila obveza kod cijepljenja i za liječnike? Željko Poljak, osnivač studija Alergologije i kliničke imunologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu je protiv financijskih sankcija za roditelje koji odbiju obvezno cijepljenje ili zatvor, niti je za sankcije “zbog zanemarivanja”, jer se tako drastičnim mjerama postiže suprotan efekt. (Izvor: Liječničke novine br. 158, travanj 2017.)
Proizvođači cjepiva ne preuzimaju odgovornost za sve posljedice cijepljenja. Ako se netko razboli ili umre, oštećena strana nema koga tužiti jer se proizvođač odrekao odgovornosti.
Kod aktualnog koronavirusa postoje nebrojna pitanja na koja svjetski stručnjaci nemaju (usuglašena) mišljenja. Na primjer koliko je ljudi umrlo od koronavirusa, a koliko s istim virusom?
Intrigantno je da je svjetski bogataš Bill Gates odvojio ogromna sredstva iz vlastite Fondacije Gates u pronalaženju cjepiva za koronavirus te se ponovno ove godine izjasnio za masovno cijepljenje. Humane ili financijske pobude?
U svojim medijskim člancima “Prava istina o psihijatriji” Robert Torre, psihijatar u KBC-u Sestara milosrdnica iz Zagreba, pisao o pretjeranoj uporabi i zloporabi psihofarmaka, a ovdje izdvajam tri stava aktualna za ovu temu: l. Ključ uspjeha farmaceutskih divova je što više lijekova, to više bolesnika… 2. Neki korumpirani liječnici pretvorili su se u trgovačke agente farmaceuta… i 3. Struka ne zna kako lijekovi djeluju na pacijente.
Zaključno
Nužno je poticati argumentiranu raspravu o koronavirusu i cijepljenju, jer su najopasnije podjele i zanemarivanje sumnji, straha, pitanja građana/ki, osobito kada se od pojave koronavirusa do danas nisu našla toliko željena (konačna) rješenja! Valerije Vrček predstojnik Zavoda za organsku kemiju u svom medijskom istupu povodom ove zdravstvene krize navodi: “Ako akademske rasprave ugrožavaju zdravlje ljudi, onda je društvo bolesnije od same bolest!”.
Ostaje da se vidi je li svjetska kriza od pojave koronavirusa pogodovala interesnim skupinama da cijepljenje postane planetarno obvezno, od čega bi najviše profitirala farmaceutska mafija! Samo naivnima još nije postalo jasno zašto je farmaceutska industrija jedna od rijetkih koja je pošteđena recesije. Za kraj citat od Romana Beretića koji je napisao, a ja ga podržavam, da najveću odgovornost kod nas zbog ekspanzije zaraženih od koronavirusa snosi vlast te je jeku turističke sezone zadržala “broj dnevnih testiranja skoro na istoj razini kao i prije sezone. Za učiniti to i nadati se da nitko neće ni najmanje posumnjati u ispravnost takvih ‘mjera’ treba biti ili temeljito naivan, ili pak bešćutno proračunat”.
prof. dr. sc. Zlatko Miliša/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo