Ilija Vincetić : TKO ĆE ČUVATI ČUVARE? TKO ĆE PLANIRATI OBRANU? TKO ĆE NADZIRATI VLAST?

„Jučer je na zatvorenom djelu sjednice “vlade” prihvaćena ostavka, odnosno smijenjen je pomoćnik ministra obrane Nikola Brzica“.

Vijest je to na koju su mediji ostali ravnodušni. Bolje reći, ignorirali su je.

Navodno iz osobnih razloga, ako su osobni razlozi suprotstavljanje promoviranju kadrova koji su (u najmanju ruku) nepouzdani u obavještajno-sigurnosnom pogledu. Koji se dovode u vezu sa „nestankom“ dokumenata najvišeg stupnja tajnosti.

Istina, MORH je (u mandatu kukuriku Vlade) neuvjerljivo demantirao taj događaj, koji je kasnije, bez zanimanja javnosti, potvrđen iz nekoliko izvora.

Zbog neslaganja s (da li samo) kadrovskom politikom ministra odlazi Nikola Brzica je jedan od mlađih kadrova koji razumije ne samo pojam obrambene (pa i sigurnosne) doktrine, nego i puno više od toga.Obrazovan je mlad čovjek i uz nekoga s iskustvom, mogao bi postati respektabilan stručnjak, ne samo na nacionalnoj razini.Vidim ga uskoro u timu Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Razlozi razlaza s Krstičevićem su puno dublji nego je objavljeno.

Za razliku od Tomislava Ivića koji totalni analfabet u području obrane, Nikola Brzica bi bio jedan od najkompetentnijih zamjenika ministra obrane.Na žalost, do sada, kao i sada, sposobni i Domovini odani, NISU PODOBNI! Područje obrambenog planiranja, već gotovo dva desetljeća, u rukama je analfabeta.

Razdoblje imenovanja „najnestručnije moguće osobe“ na „najstručnije moguće mjesto“ počelo je od Zlatka Gareljića. Nadam se da će završiti s Tomislavom Ivićem.

Ministarstvo obrane nije ničija „ćaćevina“ i nitko nema pravo igrati se s jednim od najvažnijih resora.Brzica je bio jedan od rijetkih u MORH-u koji “nešto zna”. Krstičević o strateškoj razini obrambene problematike zna jako malo. Tomislav Ivić nezna ni „što je to“.

Uz nedostatak usuglašene obrambene politike, da nije smjernica NATO-a, ne bi znali zaposliti djelatnike ministarstva.

Ovo što se događa nije dobro, a ostavka jedne od ključnih osoba u MORH-u samo je okidač za upozoriti na neke pojave.

Ispod „zaglađene“ površine, odvija su sukob na relaciji Pantovčak – Markov Trg broj 2.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović treba jaku i konkretnu potporu.Ne samo u GS na koji ima izravan utjecaj, nego i u MORH-u.No, i ona ne povlači ključni potez. Ne rješava se savjetnice za nacionalnu sigurnost i obranu koja nema pojma (kladio bih se da nezna ni definirati te pojmove).

Ako želi ojačati svoju poziciju, Predsjednica bi trebala razdvojiti ta dva područja i imenovati dva savjetnika: Za sigurnost i za obranu.Iskusne ljude koji znaju “sve tajne zanata” i koji su sposobni surađivati.I međusobno i sa resorima za koje bi bili zaduženi.Koji mogu biti i “produžena ruka”, ali i “oči i uši” Predsjednice u MORH-u, GS OS i unutar obavještajno sigurnosnog sektora.

U kohabitaciji s ovakvom vladom, Predsjednica MORA biti 120% “pokrivena” u obavještajno-sigurnosnom pogledu.Mora imati savjetnike koji znaju kako sada funkcioniraju ti mehanizmi i kakio bi trebali funkcionirati, u tehničkom pogledu.Ali, što je još važnije, moraju znati s kojim izazovima se suočava Republika Hrvatska, s kojim će se izvjesno suočiti, a koji potencijalno slijede.

Predsjednik RH ima vrlo značajnu i kompleksnu ustavnu ulogu u području nacionalne sigurnosti (poglavito u područjima vanjske i obrambene politike), a nema odgovarajuću političku moć, financijski utjecaj, mehanizme, ali ni izravnu kadrovsku potporu.Ustavotvorci nisu razmišljali o nemogućnosti operabilne kohabitacije dva glavna stupa izvršne vlasti.U uvjetima nepostojanja suglasja unutar nje, na koncepcijskoj razini.

Kako u pogledu vanjskih, tako i u pogledu unutarnjih izazova.

Stanje dodatno komplicira područje unutarnjih poslova, koje ne nadzire Vlada nego MOST. Izvršna vlast koliko god se to skrivalo od javnosti, nije koherentna, niti na razini odnosa Predsjednica RH – Vlada, a niti unutar Vlade. U odnosima HDZ – Most. Situaciju dodatno komplicira položaj vanjske neovisnosti Predsjednice države i Predsjednika Vlade, koja je dodatno zaoštrena potencijalnim sukobom njihovih sizerena.

U zadnje vrijeme se Predsjednica nastoji „emancipirati“ (u odnosu na svoj centar ovisnosti), no u tome nema potporu Predsjednika Vlade. Nasuprot.

Predsjednik Vlade, bez iskustva, znanja, ali i bez konkretnih naputaka iz centra (ne)moći o kojemu on ovisi, od preuzimanja vlasti „glavinja“ između početničkih pogrešaka i izvlačenja iz njih, ali vrlo revno blokira Predsjednicu u njenim pokušajima osamostaljenja. Zadnji potez putnika „kapetana na brodu bez kormilara i busole“, najavljeni je ulazak (ili bar pokušaj) u „Eurozonu“!!

Naravno, i Predsjednica i Predsjednik Vlade sve ovo kriju od javnosti „kao zmija noge“, no štete po interese RH zbog toga nisu manje.

O stanju u Hrvatskom Saboru, sram me je i govoriti.

Promatrajući saborske rasprave, nameće mi se (po definiciji odnosa naroda i države) blasfemična pitanja:

-„Jesu li hrvatski narod i država u sukobu ? “

  -“Je li doista većina hrvatskog naroda protiv vlastite države ? “

O interesima Republike Hrvatske države i hrvatskog naroda, NI RIJEČI!!

U što se pretvorio Hrvatski Sabor, jedina institucija preko koje je (bilo kako, u bilo kom stupnju i obliku), kroz dugu i turbulentnu povijest, sačuvana institucionalna neprekinuta nit naše državotvornosti?

U ovom trenutku ta nit je (bez vanjskih utjecaja) opasno tanka, nategnuta, toliko da moramo voditi računa o tome da ne PUKNE.I pro tom, nisu ključni problemi ni glupani, ni bolesnici, ni performeri, kojih ima u svim klubovima.

Problem je višeslojan.

Jedan od prvih, i najopasnijih problema, je instrumentalizirana, poltronska „vladajuća“ većina.Akademici, profesori, doktori znanosti, bivši ministri, visoki državni dužnosnici, svi zajedno (da ne imenujem nikoga), pokazali su se običnim pudlicama “velikih vođa” (o bilo kojoj političkoj opciji se radilo).

No, vratimo se aktualnom sazivu.

Pokušajte se sjetiti samo jednog, normalnog, uravnoteženog, obrazovanog (ili bar pametnog) zastupnika koji ima “kralježnicu”, koji nije “stranačka pudlica”, koji se usudi otvoreno braniti interes Hrvatskog naroda i države.

SAMO JEDNOG!!

Ne volim otvarati rasprave koje će izazvati prijepore, no nije li žalosno svjedočiti stanju u kojemu ona skupina (glupani, bolesnici, performeri), naravno, na svoj osebujan način i zbog interesa koji su daleko od iskrenog domoljublja i zaštite nacionalnih (ili bar općih) interesa, dakle, nije li sramota da ta skupina govori više istine od SVIH “akademika, profesora, doktora znanosti, stručnjaka, bivših ministara i dužnosnika” zajedno.

Nikada u Hrvatskom saboru nije bilo manje POLITIČKIH HRVATA.

NIKADA!!

Nikada Hrvatski sabor nije bio (u tolikoj mjeri) bez konstruktivne oporbe, kao danas. Oporba je toliko blijeda i bijedna, da ih ne vrijedi opisivati.Dovoljno je reći da se lik poput Ivana Pernara uspio nametnuti kao „vođa“ oporbe (naravno koristim kolokvijalni naziv za prvaka najjače oporbene stranke u Saboru). Toliko je blijeda, bezidejna i razbijena Narodna koalicija. Kada ne bi bilo „sredine“ u sabornici, teško bi u pogledu odnosa prema vitalnim interesima države i nacije, bilo razlikovati „lijevo“ i „desno“. Ovako, nekonvencionalna, performerski nastrojena sredina ih razdvaja.

I to je ono što nas treba zabrinjavati.

Iako ne volim navoditi imena, objektivnosti radi, kao izuzetak, moram izdvojiti nezavisnog Željka Glasnovića koji iskreno govori ono što misli i osjeća (slagao se netko s time što on kaže ili ne), ne glumata, ne govori ono što mu “drugi stavi u usta”, ne šuti na ono s čime se ne slaže. Doista je teško pisati (govoriti) na ovu temu i zadržati pristojan diskurs, teško mi je prihvatljivim rječnikom imenovati neke ljude i pojave.

Zato ću ovdje stati.

No, osjećam se dužnim podsjetiti na ono što Hrvati domoljubi moraju znati.

Mora se u najvećoj mogućoj mjeri osvijestiti značaj institucije Hrvatskog Sabora.To je SVETI GRAL hrvatske državotvornosti, povijesni uterus u kojemu je preživio embrij nacionalne samobitnosti, kolektivne političke svijesti, svega što kao politički kolektivitet JESMO. U taj časni DOM bi politički zreo i nacionalno svjestan narod, MORAO birati najbolje, najčasnije, najumnije, najodanije što narod ima.

Mi smo (na žalost) birali „TO“ što imamo u Saboru.

Sviđalo se to nama ili ne, SVAKI zastupnik je SLIKA alikvotnog udjela u ukupnom biračkom tijelu.

Jučer je u Hrvatskom Saboru, kako mediji prenose, (saborski odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina) prihvaćeno (ponovljeno) izvješće glavnog Državnog odvjetnika o radu institucije kojoj je na čelu, za 2015.godinu. Isti taj odbor, prihvatio je to izvješće i u prošlom sazivu, ali Sabor o njemu nije (zbog raspuštanja) stigao raspravljati u prošlom sazivu.

Ovom konstatacijom bih se, kao uvodom, poslužio za osvrt na treću sastavnicu vlasti u RH.

Stanje u pravosuđu, državnom odvjetništvu i policiji (u dijelu asistencije u istragama, prikupljanju podataka, praćenju, osiguranju dokaza, kriminalističke forenzike) je više nego zabrinjavajuće. No, sudeći po mišljenju gore navedenog saborskog odbora, zastupnici ne misle tako.Možda me dojam vara, ali ako izuzmemo zaposlenike u DORH-u, u Republici Hrvatskoj ne postoji 1% ljudi koji imaju povjerenje u tu instituciju.

O ostalim sastavnicama tog područja koje zovemo „sudbenom vlasti“, ovom prigodom neću.

Sačekajmo raspravu i zaključke Hrvatskog Sabora. Možda nas iznenade.

Umjesto zaključka:

U demokracijama nema nedužnih. Nas glas je kapital kojim političari raspolažu. Ako mi ne vodimo računa o tome kako to rade, onda „imamo ovo što imamo“.Ne vrijedi se vraćati u prošlost, pa stoga pogledajmo ovo što imamo sada. Imamo Predsjednika Vlade koji javno neprikriveno radi protiv interesa Hrvatske države.

No, problem je u tome što taj čovjek nije lopov.

Nije ni prevarant.

To što radi, radi i legalno i legitimno.Biran je u propisanoj, unaprijed poznatoj proceduri.Na slobodnim izborima, na kojima je svatko mogao glasovati po svojoj savjesti i preferencijama. Dakle, potpuno LEGALNO I LEGITIMNO!!

Ako želimo bilo što doista riješiti, moramo biti iskreni.Andrej Plenković nas nije lagao.Više nego dovoljno puta jasno se pozicionirao kao bespogovorni eurocentrist.Sa svom “prtljagom” koja ide uz to. Jasno je rekao da su BiH i Srbija u NATO-u i EU, “prioritetni interesi RH”!! Jasno je rekao da EU vidi centraliziranu, u prvom koraku federalnu državu.Na planu unutarnje politike jasno je rekao da će se pozicionirati u političkom “centru”.Jasno je rekao da će se obračunati s “ekstremizmom i ekstremistima”! jasno je rekao da će “zaboraviti prošlost” i “okrenuti se budućnosti”. I unatoč svemu tome, čovjek je biran.

I izabran.

I više od toga.

Vlada faraonski.

Tko mu se suprotstavlja?

Ima plaćenu, ali i besplatnu pretorijansku gardu, koja svako protivljenje žestoko napada.Svim sredstvima.Većina šuti.  Jesu li tome krivi samo političari?

Od činjenica ne možemo i nemamo pravo bježati.

Kaže narod da:

-„Tko traži ispriku, taj ju i nađe“.

No, imamo li mi pravo na isprike, nakon iskustva krvavih godina nametnutog rata?Nakon prevelike žrtve najboljeg dijela našeg naroda?Podsjetimo se neoprostivih pogrešaka čije posljedice danas plaćamo!!

Nakon samo 4 godine od završetka Domovinskog rata, mi Hrvati smo,na slobodnim, demokratskim izborima, svoje najbolje sinove, branitelje, gurnuo neprijateljima u ruke. Činidbom ili apstinencijom. Svejedno.I nakon toga ih se, branitelje Domovine i naroda, u kontinuitetu gura na margine i preko njih. Usudimo li se upitati:

-„ Ima li takav narod budućnosti“ ?

Ako nam (ne daj Bože) sutra zatreba vojska, isti taj narod će prizivati “vojsku lavova”!! No, može li izdaja tražiti i ima li pravo očekivati vjernost? Može li ratovati heroj s nožem, duboko zarinutim u leđa? Tko od nas ima pravo poslati sinove u rat za Domovinu, da bi kao plaću primili progon, izdaju, prijezir? Da bi na njihovoj žrtvi bili slavljeni kukavice, kriminalci, “pozadinska fronta”, opsjenari i lažljivci?

Može li “vojsku lavova” voditi JELEN?

 Ilija Vincetić /Hrvatsko nebo