Marija Dubravac : IZDAJNIK
Vrijeme:27 sec
IZDAJNIK
Stipo, Stipo, ali si zaglibio,
Iz živog se ne isčupa blata.
Jasenovac jučer si branio,
Danas kaljaš povijest u Hrvata.
Na dva stolca sjedio bi rado,
Malo desno, a malo i lijevo.
Sjećaš li se Petog kontinenta,
Pod zastavom ustaškom si pjevo
I dobio hrvatske dolare –
Da pomogneš Majku Kroaciju.
Crni Stipo gdje li su ti ‘‘pare’’?
Izdao si Boga i naciju.
Daj se pokaj makar prije smrti
Treba ići Vrhovnome sudu.
Kad na pakla budeš stojo crti
Kasno j’ ljubit svoju rodnu grudu.
Marija Dubravac, Brisbane/Hrvatsko nebo
Kako su Stjepan Mesić i Budimir Lončar oslobodili Vojislava Šešelja….?!?
Teza iz naslova zvuči tendeciozno, kao obično pretjerivanje? Možemo se s tim složiti ako je riječ o direktnoj odgovornosti, jer smo uvjereni da namjera Mesića i Lončara nije bila oslobađanje Šešelja, ali Šešelj je oslobođen kao kolateralna žrtva djelovanja Lončara i Mesića, ili UZP-ovskim rječnikom rečeno, Mesić i Lončar nisu krivi za oslobađajuću presudu Šešelju po prvom vidu UZP-a ali jesu po trećem vidu UZP-a koji je definiran kao “logična i predvidiva posljedica prvog vida UZP-a”.
A u ovoj priči, prvi vid UZP-a je pokušaj rušenja suca Theodora Merona nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima Gotovini i Markaču i potpunog odbacivanja navoda o UZP-u na čelu s Franjom Tuđmanom u svezi operacije Oluja.
Napad na suca Merona zbog oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču krenuo je od instituta I-fimes sa sjedištem u Ljubljani (opet ta Slovenija) i ovo je taj članak objavljen na web-stranicama te udruge koji predstavlja nultu točku napada na suca Merona:
http://ifimes.org/en/8603-ictymeron…
Da bi bolje razumjeli tko stoji iza ovog pisma morate pogledati u impressum pod “staff” (na samom dnu stranice) a to je ovo:
http://ifimes.org/en/about-us/staff
Također, morate pogledati pod “advisory board” i to vam je ovo:
http://ifimes.org/en/about-us/advis…
Pogledajte vi samo te face i ta imena, te njihove titule. Stjepan Mesić počasni predsjednik, Budimir Lončar predsjednik, pa Zoran Živković bivši srpski premijer koji je potpredsjednik, pa recimo Hanes Swoboda koji je bio posebni izvjestitelj Europske komisije u vezi s pristupnim pregovorima o ulasku Hrvatske u EU, i tako dalje. Uostalom, sve ih možete vidjeti slikom, prilikom i titulom na ove dvije gornje poveznice. Riječ je uglavnom o ljevičarskim, ili bolje rečeno, komunističkim ekstremistima, ali i o skupu ljudi koji u međunarodnoj zajednici, nažalost, imaju političku težinu.
Njihovo djelovanje je antihrvatsko, prosrpsko i projugoslavensko.
U ovom članku “Meronizacija haškog suda” oni doduše napadaju suca Merona i zbog presude Momčilu Perišiću, ali to je običan i vrlo proziran blef.
Naime, skup i profil ovih ljudi jasno ukazuje da oni nisu toliku urotu protiv suca Merona kovali 25 dana, nego je to bilo duže, a osim toga, u onome što oni zovu “region”, pravomoćna presuda Perišiću nije izazvala ni približno onoliku strku i paniku kao pravomoćna presuda Gotovini i Markaču, ili ova zadnja, nepravomoćna presuda Šešelju.
Zašto baš 25 dana? Zato jer je konačna presuda Perišiću objavljena 2. ožujka 2013. godine a ovaj članak je na web stavljen 25 dana kasnije.
Zašto smatramo da je riječ o blefu? Zato jer presuda Perišiću ne ide protiv njih i nihove ideologija, dok presuda Gotovini i Markaču itekako ide protiv njih i njihove ideologije. Tu je i činjenica da se znalo da će Perišić dobiti oslobađajuću presudu, jer što vi možete očekivati od optužnice u kojoj se Perišića, koji je bezobzirno razarao Zadar i Mostar optuži za bezobzirno razaranje Zagreba i Sarjeva, a s čim ovaj notorni ratni zločinac nema nikakve veze. Da ga se optužilo za bezobzirno razaranje Zadra i Mostara teško da bi on dočekao oslobađajuću presudu. I tako se opet nalazimo na osnovnoj tezi da je krivo tužiteljstvo a ne sudac Meron koji je postupio po zakonu i dokazima u postupku. Osim bezobzirnog razaranja Sarajeva i Zagreba Perišić je optužen i za zločin u Srebrenici kroz indirektan oblik odgovornosti, ali budući da je Srbiji omogućeno da “zacrni” dokumente i djelove dokumenata koji pokazuju umješanost Srbije u srebrenički masakr, zaslugom Gorana Svilanovića i Stjepana Mesića ( Vidi ovdje: https://www.facebook.com/notes/šes…)
bilo je jasno da od osuđujuće pravomoćne presude neće biti ništa. To je zapravo bilo jasno odmah nakon izricanja nepravomoćne presude Perišiću kojom je ovaj osuđen na 27 godina zatvora, gdje se dogodilo da je Predsjednik raspravnog vijeća i zapravo jedini kvalificiran sudac u tom vijeću Bakone Justice Moloto bio nadglasan 2:1 od strane pomoćnih, ad litem sudaca u vijeću, slično kao i u ovom našem predmetu gdje se dogodilo isto.
Osim svega toga, oni koji pažljivo promatraju sudske procese u Haagu mogu lako predvidjeti kakve će biti presude, a pogotovo ako su kao i Mesić, do grla upleteni u suradnju s tužiteljstvom. Nije slučajno Mesić uoči izricanja nepravomoćne presude Gotovini i Markaču kojom je Gotovina dobio 24 a Markač 18 godina zbrisao u Kinu, i nije se pojavljivao u Hrvatskoj gotovo dva tjedna, dok se strasti nisu smirile, kao što nije čudno da je prije izricanja pravomoćne presude ostao u Hrvatskoj, jer je znao da će presuda biti oslobađajuća, a time i svaki pokušaj napada na njega sasvim izlišan i suvišan.
Osim toga, ova skupina ljudi u I-fimesu je takvog profila da je svakom razboritom jasno da oni strategiju rušenja Merona nisu napravili preko noći, nego je to proces koji je počeo oslobađajućom presudom Gotovini i Markaču, pa se lukavo sačekalo da se oslobodi Perišića, kako bi oni mogli glumiti političku neutralnost.
A pravi cilj rušenja suca Merona bio je njihova bojazan da bi on mogao i u ovom našem predmetu postupiti isto, dakle po činjenicama, dokazima u postupku, međunarodnom pravu te statutu i pravilima suda, što bi značilo odbacivanje optužbi za udruženi zločinački poduhvat s ciljem stvaranja Herceg-Bosne, a to bi značilo totalni potop Mesića, Lončara i kompanije te njihovih ideja i ciljeva.
Dakle, neoboriva je činjenica da je objavom ovog članka, odnosno otvorenog pisma na web-stranicama I-fimesa pokrenuta hajka na suca Merona.
Također je neoboriva činjenica da je kulminacija te hajke bilo otvorno pismo danskog suca Frederika Harhoffa što je značilo udar na predsjednika suda iz samog suda:
http://www.slobodnadalmacija.hr/nov…
Tu dolazimo na najveće pitanje u ovoj priči, a to je jesu li Mesić, Lončar, Živković i ostali iz I-fimesa bili u dosluhu i sprezi s Harhoffom? Mi smatramo da za takvu tezu nema dokaza, ali vodeći se Mesićevom i logikom haškog tužiteljstva, svakako ima dokaza. Mi smatramo da se su radi o indicijama, i prepuštamo svakom tko ovo čita da sam ocjeni koliku težinu imaju takve indicije.
Mi ćemo samo podsjetiti da je Mesić, svjedočeći kao svjedok tužiteljstva protiv Republike Hrvatske u slučaju Blaškić, rekao kako “ne zna i nema nikakvih čvrstih dokaza o tome što su Tuđman i Milošević razgovarali i dogovarali u Karađorđevu” ali da je “svjestan posljedica koje su usljedile” (naravno, iz njegove percepcije, a što sa stvarnim činjenicama ima vrlo malo ili nimalo veze) i da je “iz toga izvukao zaključak da se u Karađorđevu dogovarala podjela Bosne”. Dakle, indicije bez ikakvih dokaza, a riječ je o sudskom postupku, u kojem bi se presude trebale donositi na temelju činjenica, dokumenata i svjedočenja iz prve ruke, a ne na temelju ovakvih Mesićevih baljezgarija, ili na temelju baljezgarija “povjesnih eksperata haškog suda” kao što su Robert J. Donia ili John Allcock, koji kao da su povijest studirali kod Jovana Deretića, i koji tvrde da je to što je Tuđman napisao 1968. u knjizi “Velike ideje i mali narodi” dovelo do toga da 1993. Miroslav Bralo zvani Cicko u Ahmićima poubija neke civile.
Pa onda, ako se na temelju takvih nesuvislih indicija mogu donositi sudske presude na jednom međunarodnom sudu, tko nama može zabraniti da smatramo suvislom indiciju kojom možemo pretpostaviti, ne sudsku presudu, nego političku procjenu, da takav profil ljudi kao što je predsjedništvo i članstvo I-fimesa nije imalo svog čovjeka u sudu koji bi u pravom trenutku trebao “aktivirati bombu” i dovesti do rušenja suca Merona.
Kao što je poznato, taj pokušaj je propao jer je prilkom glasovanja 12 sudaca bilo za Merona a svega 6 protiv njega.
Ali, cijela ta situacija koju su pokrenuli Mesić, Lončar & co. došla je kao naručena Vojislavu Šešelju. Naime, Šešelj je pravnik, i njemu je bilo sasvim jasno da pismo suca Harhoffa, koji je uz suca Antonettia i sutkinju Lattanzi bio treći sudac u raspravnom vijeću u slučaju Šešelj, prejudicira njegovu krivnju, odnosno da je iz tog pisma jasno da će Harhoff glasati za osuđujuću presudu.
Zbog toga je zatražio njegovo izuzeće zbog pristranosti…
http://www.dw.com/hr/izuzeće-suca-…
… i dobio njegovo izuzeće.
http://www.hrt.hr/219306/icty-prihv…
Ono što se dogodilo kasnije poznato je. Umjesto Harhoffa u raspravno vijeće ušao je sudac Niang, i on je bio drugi koji je glasao za Šešeljevo oslobađanje, odnosno za oslobađajuću prvostupnjsku presudu.
S tim u svezi preporučili bi pripadnicima srpskog četničkog ravnogorskog pokreta da prilikom slijedećeg ravnogorskog derneka kao počasne goste pozovu Stjepana Mesića i Budimira Lončara. Jer da nije bilo njih i njihove destruktivne inicijative koja je prouzročena oslobađajućom presudom Gotovini i Markaču, njihov vojvoda i dalje bi se cmario u pritvoru haškog suda…