Pusićkin profesionalni konobar, JANAF i izvidnice Mosta

Doktor znanosti i ekonomski guru stranke bez članstva i birača (HNS-a), Dragan Kovačević, osoba od najvećeg povjerenja Radimira Čačića, Vesne Pusić i Ivana Vrdoljaka – dugogodišnji predsjednik Uprave JANAF-a – već se neko vrijeme ušutio i pritajio. Poslušao je onu Andrićevu: „u šutnji je spas“ pa šuti i čeka.

Shvatio je da prave smjene Uprava i predsjednika Uprava javnih i državnih poduzeća u mandatu Oreškovićeve vlade nije uopće bilo i pretpostavlja da bi se ista situacija mogla nastaviti i za ove mlitave i neučinkovite Plenkovićeve. Zato Pusićkin Draganče čeka, nema ga nigdje i novoj Vladi diskretno šalje poruku o svojoj krotkosti i kooperativnosti, ponaša se upravo kao i svi predsjednici i članovi Uprava javnih i državnih poduzeća u Hrvatskoj koji su postavljeni za mandata Milanovićeve Vlade – lukavo i sa smiješkom.

Ono nekoliko smjena čelnih ljudi javnih i državnih poduzeća ova Vlada učinila je samo pod pritiskom MOST-a, zapravo onda kad pojedini MOST-ov simpatizer ili zaslužan suborac „bacio oko“ na neko atraktivno mjesto/poziciju predsjednika Uprave. Dakle predsjednik Uprave Dragan Kovačević bit će smjenjen jedino ako su Božo Patrov ili Nikola Grmoja mjesto predsjednika Uprave JANAF-a obećali i namijenili nekom od svojih kumova, prijatelja ili susjeda.

Ono što je za SDP bio HNS, ekskluzivni gazda hrvatskih poduzeća u državnom vlasništvu, to su za HDZ „mostovci“ Boža Petrova i Nikole Grmoje, oni biraju Upravu nad najprofitabilnijim poduzećima u državnom vlasništvu.

Za vrijeme Milanovićeve Vlade, Dragan Kovačević imao je dobru i pouzdanu zaštitu prvih ljudi HNS-a, a svoju poziciju dodatno je pojačavao gestama prijateljstva prema ocu Zorana Milanovića s kojim je redovito obilazio krčki restoran u Šilu. O tome više znaju ugostitelji otoka Krka i bivši politički tajnik HDZ-a Tomislav Čuljak, jer nije se žalilo ni oborite ribe ni biranih vina, a nešto se ponijelo i kući, karticu bi provukao direktor JANAF terminala Omišalj Bruno Janković. Koga sada predsjednik Uprave JANAF-a ima na sisi i koga tetoši nije poznato, ali je u maniri zahvalnog domaćna na otoku već ugostio nekolicinu MOST-ovih izvidnica.

Nije čudno da se Dragan Kovačević u krčmama i restoranima osjeća kao kod kuće i voli te ugostiteljske ambijente. Naime, predsjednik Uprave JANAF-a po zanimanju je konobar, završio je trogodišnju školu, ugostiteljski ŠUP (Škola učenika u privredi) – konobarski smjer. Njegov službeni CV (školovanje), istina, započinje s diplomom ekonomskog fakulteta, nastavlja s magisterijem i završava s doktoratom, i nigdje u CV-u nema (trogodišnje) srednje škole kao ni podatka da ga je škola silno krenula kad je postao zet profesora na Ekonomskom fakultetu, i Račanovog ministra financija Mate Crkvenca.

Taj partijski funkcionar u SR Hrvatskoj, poslije profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, u Račanovoj je vladi bio ministar financija i usput član i predsjednik NO nekolicine velikih hrvatskih poduzeća. U isto vrijeme guverner Narodne banke je Željko Rohatinski, a guverneru je profesor Mato Crkvenac bio mentor na magistarskom radu?! Toliko o neovisnosti Narodne banke! I to je bilo okruženje gdje se priženio konobar Draganče. Ostalo je skorojevićka povijest hrvatske političke scene i HNS-ovih uhljebljenja.

Prilično je (ne)objašnjiv akademski uspon od konobara do doktora znanosti i predsjednika Uprave JANAF-a, ako se ne znaju tajnoviti partijsko-ženidbeni „sastojci“ jedne takve jedinstvene političke i gospodarske karijere. Jer iza svakog naglog političkog uspona kriju se mračne tajne, zakrilnici i nečasni dogovori. U HNS-u Draganče je obavljalo sve stranačke zadaće, ono što se od njega očekivalo i nešto povrh toga, tek toliko za dobru ruku da gazde uoče njegovu spremnost da odradi i preko stranačke norme.

Ako se promjenom vlasti na izborima ne mijenjaju Uprave i predsjednici Uprava javnih i državnih poduzeća, čemu onda raditi izbornu cirkusariju, proglašavati pobjednike i gubitnike? Nije li onda daleko jednostavnije i jeftinije preskočiti parlamentarne izbore i samoupravnim dogovorima izrežirati sljedeću „pjatoljetku“?

Naime, to je željeni cilj, upravo ti nikad pogašeni „samoupravni dogovori“ na svim razinama, kadrovske križaljke usluga i uslugica, protuprirodni politički hrvatski blud i podobnost, a sve s ciljem kako bi sve ostalo isto od 1945. godine do danas. Samo bi se naziv Socijalistička Republika Hravatska promijenio u Suverena Republika Hrvatska, ali „suverena“ koliko joj to Beograd i njegovi ovdašnji eksponenti prigodno dozvole.

Josip Gajski/HRsvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo