ZORICA VUKOVIĆ: 505, 808 I LABUD…

Visok, markantan, drčan, elokventan, poliglot preuzeo je HDZ u travnju 2002., na ‘koncertu’ Borbaš Securityja, uz ‘prateće vokale’ brojača glasova, u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Nekoliko godina kasnije, točnije 1. VII. 2009., podnio je ostavku na čelo HDZ-a i Vlade RH čiji je bio predsjednik. Za svoju nasljednicu odabrao je Jadranku Kosor koju su HDZ-ovci aklamacijom prihvatili, a saborska većina i tadašnji ‘fikus’ s Pantovčaka prihvatili bez prigovora. Do danas nije jasno što se dogodilo i zašto ga progone kao zvijer. Optužuju ga za INA-u i koješta još. No ne spominje se da je prvoprodaju INA-e učinila Račanova vlada, uz pomoć ‘genijalnog’ analitičara i ekonomiste Ljube Jurčića za 505 milijuna dolara uz malu pomoć predsjednika Uprave INA-e Tomislava Dragičevića i predsjednika Uprave MOL-a Zsoltana Hernadija. Trakavica se nastavlja i tko zna hoće li se, i kad, saznati istina.

Što bi bilo da Borbaši nisu reagirali nikad nećemo saznati.

Odiseja s INA-om još nije gotova, a zbog nje su ‘padale političke glave’, ali pravi ‘stručnjaci’ ostali su neokrznuti. Što je bilo s ‘Bijelim noćima’ u Rusiji koje su Račan i Linić prodali Russnieftu 2002. godine, smatrajući da ta naftna polja nemaju perspektivu? A tek što je s INA-im naftnim poljima u Siriji koje su Milanović i Pusićka otpisali zbog ‘više sile’ 2012.?
Treba li uopće spominjati banke i bankare, menadžerske i ine kredite, ‘švicarce’, obnovu Gunje, razdjelnike, plinarska društva i vjetroelektrane, tzv. predstečajne Linićeve nagodbe i Riječki pokret otpora na koji je ukazala novinarka Ozana Bašić, ali je brzo odstranjena baš kao što je odstranjen i Marko Jurič kad je ukazao na DORH-ove ‘eksperte’. Da bi ga ocrnili, optužiše ga za širenje mržnje kada je prikazao velikosrpsko pojanje Porfirijevo u slavu četničkog ubojice popa Dujića.

Brisani prostor – N. Piskač: RH protiv Marka Juriča, umjesto Stazića, Pupovca, Beljaka…

Umjesto Ozane, tv-kuća zaposlila je Branka Vukšića (Nedelišće, 1956.), tokara po struci, samoukog ‘uspješnog’ novinara koji je u 51. godini diplomirao (2007.) na Visokoj poslovnoj školi Libertas u Zagrebu. Taj pljuvač po Tuđmanu i svemu hrvatskom postao je član HSS početkom siječnja ove godine i podupirač je istoznačnih Beljakovih umotvorina.

Tako rade komunisti…

Godine 2016. iz bruselskih jezera doleti ‘labud’. Visok, markantan, elokventan, poliglot, početno zbunjen. Demokršćanin. Vjerodostojan. Ubrzo postade ohol i ‘odlučan’ u skupljanju žetončića. Otežano hoda hrvatskim tlom, ali u Europama osjeća veličinu sebstva i pliva gordo uzdignute glave. Tamo je među svojima. Utjecajnim, moćnim liderima koji odlučuju u luksuznim, toplim hotelima o klimatskim promjenama, Zapadnom Balkanu, nekulturnoj kulturi. Da, i o migrantima…

Za poraz njegove kandidatkinje na predsjedničkim izborima ‘kriv’ je Škoro. Tako tvrdi ,labud’. A nekako se ima osjećaj da se više ‘pucalo izbornim mecima’ po Škori, njegovoj obitelji i njegovim glasačima nego po ‘normalnom karakteru’. I dok se ‘zaklinje’ u Tuđmana, prepoznaje se na daljinu blef. Čak i u EU parlamentu. Povodom hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije, zastupnik Alternative für Deutschland (AfD) Maximilian Krah, rekao mu je:

https://www.facebook.com/NHRvatsku/videos/1019714838399034/?v=1019714838399034

Što se, ustvari, dogodilo na predsjedničkim izborima i zašto taj urlik na Škoru? Na izbore je izašlo 55 % glasača. Znači 45 % nisu imali interes za glasanje. Nekolicina nije htjela glasati za ‘manje zlo’ što već u više navrata natura HDZ-ova vrhuška. Pa zašto bi onda bio kriv Škoro i njegovi glasači? Ili je to već spremljena ‘rafalna paljba’ za nešto što može ugroziti ovu lijepu nelustriranu vladajuću družinu u kojoj po najnovijim anketama obrazovanje i graditeljstvo drži strančica s 0,1 % potpore birača? Otkud izvukoše tih 0,1 %? Čak i statistička pogreška je veća od toga.

A Plenković će slavodobitno u Saboru: „Meni je drago da ste vi kao SDP pokrenuli ovu inicijativu (smjenu Divjak) protiv članice Vlade koja je tu u kvoti HNS-a. On će imati jedan pozitivan efekt. On će zbližiti HDZ i HNS. Je li vam to bilo u interesu?“ Pljesak SDP-ovaca…
Svoje vjerodostojno lice ‘labud’ je počeo pokazivati na lokalnim izborima kad je slao pouzdane ministrice Dalić i Obuljen-Koržinek da pomognu Sandri Švaljek (Krapina, 1970.) u pisanju gospodarskog i kulturnog programa. No kako se ‘ženica iz Zagorja’, kako su joj tepali neki HDZ-ovci, nije plasirala u drugi krug, evo nje u srpnju 2018. na mjestu zamjenice guvernera Hrvatske narodne banke. Iako je biračima obećala borbu za Grad Zagreb, najavljujući projekte i politiku čistih ruku, sve je napustila. Na pitanje novinara je li odlaskom u HNB prevarila svoje birače odgovorila je: „Ne doživljavam to tako… Život ide dalje.“ Da, život ide dalje. Treba pomoći guverneru oko ukidanja kune, a ženica je sposobna malko uprljati ručice. Život ide dalje.

Iako tadašnji Plenkovićev gradonačelnički kandidat Prgomet nije imao šanse, on nije podržao Neovisne za Hrvatsku, a glasačima je ostavio da biraju ‘manje zlo’: il’ Bandić il’ Mrak-Taritaš. Oboje iz komunističkog legla. Slično se dogodilo na predsjedničkim izborima. Opet biranje ‘manjeg zla’. Ali pročitani su… Ne pali više mantra o manjem zlu.

Tuga ‘labudska’ je brzo minula jer se europska rotirajuća svita iz Austrije preselila u Zagreb. Za sada. Tom prilikom im je prikazan promotivni spot naručen od Hrvatske turističke zajednice, Ministarstva turizma i Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koji je režirao, ni manje ni više, nego Ninočkin prijatelj Hrvoje Hribar za 1,4 milijuna kuna. Bez natječaja. Ovaj dodvornički uradak na nivou srednjoškolskog amaterizma, branio je Sanjin Soldatić iz Službe za komunikacije i kulturne aktivnosti MVEP-ovog i Tajništva predsjedanja RH Vijećem EU 2020: „…radi se o pružanju usluga u kojem je izražen umjetnički koncept, prije svega temeljen na autorskom izričaju redatelja i za koji je scenarij izrađen na temelju smjernica koji su zajedno s MVEP dale stručne službe HTZ-a.“

EU igra se nastavlja.

Ministri pravosuđa su u četvrtak 23. 1. raspravljali o jačanju pravosudne suradnje, o napretku strateških smjernica u području slobode, sigurnosti i pravde,  jačanju edukacije u području pravosuđa, te važnosti pravosudnih mreža. Sve uvijeno u birokratski celofan.

Dan kasnije ministri unutarnjih poslova drobili su o suzbijanju krijumčarskih mreža i jačanju vanjske granice EU-a, a šefica im iz EU komisije Ylva Johansson kaže da se Unija ‘prilično dobro’ bori protiv krijumčara ljudi, droge i oružja: „Ali tražimo i nove načine kako suzbiti organizirani kriminal.“ Govoreći o raspodjeli migranata iz Grčke, Johansson je istaknula kako je „važno da druge članice EU-a uskoče i podijele pritisak“. Manjkala im je samo ‘zelena’ Ska Keller, koju NGO-ovci, koji rovare u Hrvatskoj, izvještavaju o ‘nasilnim’ hrvatskim policajcima. Hoće li se utjecajni i moćni lideri uspjeti dogovoriti ili će stalno naglašavati veličinu vlastitih ega i upućivati Zagrepčanima poruke da budu strpljivi jer eto zasjedamo Vijećem EU? A Zagrepčanima je više stalo do zimske magle nego do njih.

Ova briga za Zagrepčane zbog prometnih gužvi oko ‘štićenih osoba’ podsjetila me na jedan davni događaj kada je izvršen atentat na švedskog premijera Olofa Palmea (Stockholm, 1927.- Stockholm, 1986.). Taj političar je često bio bez tjelohranitelja, posebno kad nije bio u službenim državničkim poslovima. Tako se 28. 2. 1986. sa suprugom vraćao iz kina oko 23 sata. U 23:21 primio je u leđa metak i tijekom noći, 1. 3., je preminuo. Supruga mu je isto bila ranjena, ali je preživjela.

Za njegovo ubojstvo, 1988., optužen je sitni kriminalac Christer Pettersson. No nakon žalbe Vrhovnom sudu oslobođen je. Pettersson je, unatoč odluci suda, priznao ubojstvo u nekim pismima. Ipak ubojica i razlog ubojstva do danas je nepoznat.

U siječnju 2011., njemački magazin Focus citirao je njemačke istražne organe iz 2008., koji su tvrdili da je ubojstvo počinio pripadnik UDBE. Časopis se oslanjao na svjedočenje Vinka Sindičića, suradnika UDBA-e, pred njemačkim državnim odvjetnikom i bavarskim državnim kaznenim uredom. Oružje korišteno u atentatu, koje nije pronađeno, bio je revolver Smith & Wesson .357 magnum, prokrijumčaren u Švedsku iz SAD-a, tvrdio je Sindičić na saslušanju. Palmea su pomno nadzirali i slijedili agenti bivše jugoslavenske tajne službe, koji su primijetili pukotine u premijerovoj sigurnosti.

Focus prenosi da je Sindičić tijekom saslušanja izjavio da je Palmeov atentat srpska tajna služba planirala u sklopu kampanje za diskreditaciju Hrvata. Njemačke vlasti poslale su transkript Sindičićevog svjedočenja iz 2008. godine u Švedsku, ali Stockholm nikad nije odgovorio niti je objavio odgovor koji je, prema Focusu, bio vrlo čudan za Berlin.

Razmišljala sam da je Palme ubijen baš zato što nije, kao političar, pridavao veliku važnost sebstvu, jer je predano radio svoj posao. A eto nešto što je dobro, uvijek bode oči zlu.

Slava, čast, divljenje i prestiž su ono čemu teži većina političara. Ove osobine nazivaju se oholost.

Kad je 1987. papa Ivan Pavao II. bio u Los Angelesu, hvalili su mu se biskupi s najvećim brojem obrazovanih vjernika na svijetu. Papa je na samohvalu nježno upitao: „No, kako se američka kultura danas razvija? Kako na taj razvoj utječe Evanđelje? Očituje li se u njemu kršćanska nadahnutost? Vaša glazba, poezija i umjetnost, kazalište, slikarstvo i kiparstvo, književnost koju stvarate – utječe li na te stvari, koje odražavaju dušu nacije, duh Isusa Krista?“

Često vidimo naše političare kako se guraju u prve redove i naslikavaju se da ih se vidi, bez dvoumljenja mijenjaju mišljenje klanjanjem zlatnom globalističkom teletu. Trebamo poput dragog pape postaviti slična pitanja o našim zakonima, običajima, filozofijama, profesionalnim etičkim kodeksima i medijima.

Umjesto da se poštuje duh hrvatskog naroda, prepuštaju se djelovanju tzv. nevladinih udruga koje rastu kao gljive poslije kiše. I dok se broj stanovnika smanjuje, a demografi smatraju da nas ima manje od četiri milijuna, broj udruga prerastao je 50 000. U 2016. godini djelovanje NGO, iz svih javnih izvora na nacionalnoj i lokalnim razinama, potpomognuto je s 1 742 330 255,39 kn. Uredi Vlade RH i druge javne institucije dodijelili su im 724 747 613,07 kn, odnosno 41,6 % našeg novca, a NGO najčešće djeluju protiv Hrvatske. Od lokalnih zajednica najviše daje Grad Zagreb: 262 067 072,46 kn ili 15 %. Osim ovih prihoda, NGO dobiva donacije stranih veleposlanstava.

Koliko se vrtića moglo izgraditi od tog novca, NGO-ovci ovaj put ne cvile.

Bez obzira na političke dubioze, opet su naciju obradovali i ujedinili naši sportaši. U penjanju do finala, bilo je pjesme, suza, krvi, ozljeda, znojenja, ushita, ali zajedništvo rukometaša i navijača nije izostalo.

https://www.facebook.com/bujicavelimirbujanec/videos/177308513339080/?v=177308513339080

Poseban je bio doček u Zagrebu na Trgu bana J. Jelačića i poruka Line Červara: „…Ponosan sam da sam sa strašću i neizmjernom ljubavi vodio našu reprezentaciju. Zahvalan sam svim generacijama i ovoj reprezentaciji koja je pokazala nevjerojatno zajedništvo. Radujem se da ovdje vidim puno djece i puno mladeži. Zato govorim, roditelji vodite svoju djecu i pomognite im kad im je teško. A molim i djecu za beskrajnu zahvalnost prema svojim roditeljima da im znate reći hvala. I nema toga koji će nam uzeti obitelj. Obitelj je kolijevka života. I ovi dečki su pokazali kako se bori kad je najteže. Ovi dečki su pokazali kako se bori za svoju domovinu i kako se voli rukomet. Nama treba zajedništvo koje nemamo, a treba nam svaki dan! Kako bismo krenuli naprijed samo treba poštivati univerzalne vrijednosti, a to su istina, pravednost i ljubav.“

Na kraju susreta s navijačima, Lino je rekao novinaru Hrvoju Hrengeku: „Dečki su pokazali kako treba ići dalje, kako se treba boriti do zadnjeg daha, kako trebamo razvijati i osvježavati zajedništvo, a ono se može samo na jedan način da politika nije moć, nije vlast, nego je vještina i umijeće pomirenja ljudi neovisno koje su nacionalnosti, koje su vjere, kojeg su svjetonazora. Bitno je da si dobar čovjek. Tad si najbolji.“

Na sreću ovaj puta nije bilo isključenja mikrofona, a ljubav s Trga bila je poslana cijeloj Hrvatskoj i Hercegovini: „Kamen, krš i maslina, vino, ganga, Neretva…“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo