Mile Prpa : SNAGA I LJEPOTA PJESME – LIJEPA NAŠA DOMOVINO

Povodom 25. godišnjice međunarodnog priznanja Hrvatske objavljujemo svečani tekst;

SNAGA I LJEPOTA PJESME – LIJEPA NAŠA DOMOVINO

____
U čemu leži snaga i ljepota hrvatske himne – pjesme LIJEPA NAŠA DOMOVINO?! Da bismo
to lakše shvatili, pomoći će nam njeni stihovi i to svaki pojedinačno:

* * *

Lijepa naša domovino! – Lijepa si zbog Mljeta i Kornatskog otočja! Lijepa si i zbog
Plitvičkih jezera, zbog Risnjaka i Papuka. Lijepa si zbog rijeka Krke i Cetine, zbog
predivne Paklenice! Lijepa si zbog Velebita i njegovog endemskog bilja. Lijepa si zbog
otoka Brača, Hvara, Cresa i Paga. Zbog planina Učke i Ćićarije! I zagorski bregi ljepotu
tvoju tkaju, i zeleno žito slavonskih ravnica. O, Baranjo, lijepa li si! Lijepa si i zbog starih
gradova; Dubrovnika i Korčule, zbog Griča i Kaptola. Zbog Splita, Velog Lošinja, Huma i
Pazina, zbog Varaždina i Motovuna.
Lijepa si zbog kristalno plavog Jadrana, i njegovih tisuću otoka razasutih poput biserja.
Zbog svoga stijenja i kamenja, hrastovih šuma, vinograda i maslinika! Zbog mirisa
dunja i sladora svojih smokava. Zbog ružmarina, lavande i kadulje, miomirisa smilja i
bosilja.
Lijepa si, jer si lijepa kao Splićanka, Zagrepčanka, Varaždinka, Slavonka, Konavoka ili
Puljanka. Lijepa si zbog đakovačkog veza i paške čipke. Doista si lijepa i zbog svojih srna
u gori, prepelica u polju i orlova što visoko lete – jer naša si draga domovina!

Oj junačka zemljo mila! – Zemlja si junačkih sinova, svojih sokolova, poput; kneza
Domagoja, kralja Petra Svačića, bana Petra Berislavića i Emerika Derenčina, branitelja
utvrde Gvozdansko. Zbog hrabrog Nikole Šubića Zrinskog, Mile Gojslavice, Petra
Zrinskog i Krste Frankopana, Matije Gupca i Seljačke bune, bana Josipa Jelačića, Eugena
Kvaternika…!
Junačka si i zbog svojih uskoka i hajduka, domobrana i bojovnika, zbog svoga Franje i
generala Ante, Bljeska i Oluje. Hrabra si, zemljo mila, i zbog znanih i neznanih junaka!
Srčana si i zbog vukovarske majke Kate i njena četiri poginula sina, i otprije četiri
pogubljena brata. Junačka si zbog snage njenog majčinskog srca i srdaca bezbroj drugih
majki i udovica poginulih branitelja i ubijenih domoljuba!

Stare slave djedovino! – Tisuću godina sanjali smo da bismo – dosanjali tvoju staru
slavu, slavu naših djedova; kneza Ljudevita Posavskog, Višeslava i Trpimira, slavnog
Branimira, kralja Tomislava i Petra Krešimira IV., dobre kraljice Jelene, kralja
Zvonimira i Petra Svačića, našeg Marka Marulića, Ivana Gundulića, majstora Radovana,
Jurja Dalmatinca i Ivana Meštrovića. Ruđera Boškovića i Nikole Tesle, i brojnih drugih
slavnih pradjedova, tvojih sinova.

Da bi vazda sretna bila! – Da bi vazda, što znači zauvijek – sretna bila. I davala nam
mira, hljeba, bivala nam nova nada, vodile te zvijezde neba, nek’ te prati duga sreća,
duga sreća – mir naroda svijeta, i da nam živiš tisuće ljeta! Tvoja sreća je samo sreća
tvojih ljudi, tvojih sinova i kćeri, tvoga sadašnjeg i budućeg puka. Bila vazda sretna tako
da tvoj narod živi u slobodi, miru, pravdi i međusobnoj ljubavi.

Mila kano si nam slavna! – Ponosni smo slavom tvoje Poljičke i Dubrovačke Republike,
Krešimirovim gradom, starim Skradinom, Petrovom gorom, Krbavskim
poljem i gradom Siskom. Slavom grada Sinja i njegovih alkara, herojstvom tvoga grada
Vukovara. Pulskom arenom i njenom hrvatskom kravatom, korčulanskom moreškom,
šibenskom, trogirskom i đakovačkom katedralom, Dioklecijanovom palačom, Ninom i
zadarskim sv. Donatom, starim Zagrebom i Varaždinom, Trakošćanom, utvrdama Klisa,
Knina i Osijeka. Kâmnim Stonom, starorimskom Salonom i pretpovijesnim Vučedolom.

Mila si nam ti jedina! – Imamo samo tebe i ti imaš samo nas! Zato te volimo kao jedinu
majku, kao svako dijete, koje, od svih majki na svijetu – voli samo svoju majku! Ako te
izgubimo, postali bismo siročad i više nikad ne bismo imali svoje jedine majke. Zato, za
tebe, jer ti si naša – “lijepa, draga i slatka sloboda,” dali bismo – “sva srebra, sva zlata,
sve ljudske živote, jer ne mogu biti plata tvoje čiste ljepote.” (I.G.)

Mila kuda si nam ravna, – Volimo tvoje slavonske ravnice, baranjska i srijemska polja,
tvoje Ravne kotare. Mile su nam istarske ravni, cvjetne doline Banovine, Like i Korduna.
Svuda si nam draga gdje god si ravna poput Sinjskog i Petrova polja.

Mila kuda si planina. – Mila si nam i na čukama, vrletima i klisurama čudesnog
Velebita, draga si nam i na vrhovima Dinare i Svilaje! Na pašnjacima Mosora, Biokova,
Ravne gore, Kapele i Plješivice, na rosnim stazama Medvednice, na zelenim zagorskim i
podravskim bregima. Mila si nam i u boricima i hrastovim šumarcima naše Promine!

Teci Savo, Dravo teci, – Neka teku tvoje vode, neka teku tvoje rijeke; Sava, Drava, Mura,
Kupa, Zrmanja, Krka, Cetina, Neretva…! Neka teku kristalno bistre i čiste od izvora do
utoka, sve do svoga smiraja u volumenima vôda Crnoga i Jadranskoga mora.

Nit’ ti Dunav silu gubi! – Dunave, rijeko, zadrži silu svojih vôda i nikada je ne gubi.
Preneseno kazano – kao narod ne rasipajmo svoje snage, čuvajmo svoja narodna dobra.
Čuvajmo slobodu, ljepotu i bogatstva domovine, svoju spomeničku kulturu i povijesne
tekovine. Čuvajmo čistoću rijeka i jezera, i kristalnu bistrinu našeg Jadrana, svoju floru
i faunu. Čuvajmo umjetnička i znanstvena dostignuća, i posebno ljepotu svog
materinjeg jezika! Čuvajmo i sami sebe, svakog čovjeka, svakog pojedinca, svako svoje
dijete – zadržimo i umnožimo snagu svoga življenja. Cijenimo rad, stvaralaštvo,
poštujmo svakog marbenika i njegov trud, spomenimo se svojih neimara i zaslužnika!
Ne gubimo snagu na međusobna trvenja i sukobe. Izbacimo zlobu iz naših srdaca.
Skupljajmo snagu, poput rijeke Dunava kad odasvud prema njegovom koritu hrle
snažne bujice poslije dugotrajnog i obilnog pljuska. Doista, ni kao narod ni kao
pojedinci, ne gubimo postojeću, već stječimo, poput naše Janice, novu i novu snagu!

Sinje more svijetu reci – Naš divni plavi Jadrane, i sva mora, i svi oceani koji okružujete
kontinente i narode, kažite cijelome svijetu: – Da svoj narod Hrvat ljubi!

Da svoj narod Hrvat ljubi. – Kažite drugim narodima, recite svima da smo narod
dostojan njihove ljubavi. Mi smo mali i ponosan narod, ali smo i narod velikih sinova,
velikih ljudi. Miroljubiv smo narod, i narod smo dobre volje, i još nikada u svojoj
povijesti nismo napali državu drugog naroda, niti ikada išli pod svojim barjakom u
osvajanje tuđeg prostora. Upravo onako kako smo obećali papi Ivanu VIII. čijim je
pismom našem knezu Branimiru 879. g. prvi puta međunarodno priznata naša
domovina, i država Hrvata.
Ali i … da svoj narod Hrvat ljubi! Da svaki Hrvat kao pojedinac voli svoj narod kao
cjelinu. Da je svaki pojedinac za svoj narod spreman žrtvovati se, ako treba dati i svoj
vlastiti život. Zar to nismo nebrojeno puta dokazali, kroz dugih trinaest stoljeća … – od
stoljeća sedmog preko …, Krbavskog polja, Sigeta, pa sve do Vukovara?

Dok mu njive sunce grije, – Isto tako, dok sunce bude bacalo svoje svjetlosne i toplotne
zrake na naše njive, proplanke i pašnjake, dok bude obasjavalo planinske vrhove, i
izlazilo na istoku i zalazilo na zapadu naše domovine.

Dok mu hrašće bura vije. – Voljeti ćemo i ljubiti svoj narod i za njega se žrtvovati, dok
god bura bude puhala kroz krošnje naših hrastika, a to znači dok bude hrašća i dok bude
bure. A hrašća i bure biti će dok bude života na zemlji. To znači da ćemo voljeti svoj
narod i činiti tako da ga i cijeli svijet zavoli – za vječnost! Doista!

Dok mu mrtve grobak krije, – Voljeti ćemo svoj narod tako da poštujemo i svoje
mrtve, čuvajući njihove grobove i uspomene na njih. Naša je povijest mučenička,
patnička i zemlja nam je posuta bezbrojnim kosturnicama naših stradalnika. Brzo se
suši stablo čije se korijenje ne čuva, a mi poštujući mrtve čuvamo i svoje korijenje,
korijenje cijelog naroda, da bismo na njemu mogli graditi svoju budućnost.

Dok mu živo srce bije. – Jer mi nismo okrenuti prošlosti, već budućnosti, i zato u nama
– živo srce bije! Mi želimo, i svuda podržavamo život! Priznajemo život i drugima, pa i
našim neprijateljima, poštujemo svakog čovjeka, svako biće i svaku biljku. Jer sav život
ima jedan jedini i zajednički Izvor – i tom Izvoru se klanjamo i molimo puninom svoje
duše – dok u nama živo srce bije! A biti će u nama dok bude sjala – nad Hrvatskom duga
sjajna!

* * *

Je li vam je sada jasno zašto je naša himna jedna od najljepših, ako ne i najljepša himna na
svijetu, poput lijepe, ako ne i najljepše zemlje na svijetu – naše drage domovine Hrvatske?!
Doista!

Mile Prpa/Hrvatsko nebo