SVETAC DANA “Sveta Margareta Ugarska”

Zanimljivo je da je Margareta, hrvatska i ugarska princeza, kći kralja Bele IV., rođena u Hrvatskoj, na tvrđavi Klis, 27. siječnja 1242. godine. Tamo se njezin otac sa svojim dvorom sklonio bježeći od najezde Mongola ili kako su ih onda nazivali, Tatara. Roditelji su joj se zavjetovali da će je ukoliko prođe tatarska opasnost posvetiti Bogu u znak zahvalnosti, te su je već sa četiri godine poslali u samostan dominikanki u mađarskom gradu Veszpremu. Već u dvanaestoj godini polaže redovničke zavjete u dominikanskom samostanu koji je njezin otac, kralj Bela, dao za nju sagraditi na otoku na Dunavu između Budima i Pešte a koji se tada nazivao Zečjim otokom. Kad je Margareta dosegla djevojaštvo čak su joj i nudili dozvolu da bude oslobođena od redovničkih zavjeta i da se ako želi i uda, ali je Margareta sve takve prijedloge odlučno odbila. Sva se posvetila redovničkom životu, vježbanju u savršenstvu i brizi za one koji su u potrebi. Bila je na glasu kao mistik, pokornica i pomiriteljica, a unatoč visokom kraljevskom porijeklu odlikovala se skromnošću i blagošću prema svima koje je susretala.

Margareta je nakon života provedenog u svetosti umrla upravo na današnji dan, 18. siječnja 1271., u dominikanskom samostanu koji joj je otac izgradio na dunavskom otoku koji je uskoro po njoj prozvan Margitsziget a nalazi se usred Budimpešte. Margareti se pripisuju mnoga čuda te su je ubrzo nakon njezine smrti mnogi počeli smatrati sveticom te su stali hodočastiti na njezin grob i utjecati joj se za zagovor. Blaženom ju je proglasio papa Pio VI. 1789. godine a svetom papa Pio XII. 1943. Kao zanimljivost primjetimo da njezin otac, ugarski i hrvatski kralj Bela IV., nije samo darovao svoju kći Bogu u znak zahvale za oslobođenje od tatarske opasnosti, nego je i kao znak priznanja i zahvale za pruženu mu pomoć, podijelio povlastice slobodnog i kraljevskog grada mnogim hrvatskim mjestima: Samoboru, Križevcima i drugima. Od tih povlastica najpoznatija je vjerovatno takozvana „Zlatna bula“ kojom je takve povlastice podijelio zagrebačkom Gradecu.

Na današnji dan spominjemo se svete Margarete Ugarske, mađarske i hrvatske princeze i dominikanske redovnice. Mnogi od nas koji smo se nekad našli u Budimpešti, ne znamo da je po njoj nazvan i otok na Dunavu u tome gradu, Margitsziget ili Margaretin otok, na kojem se danas nalazi jedan od najljepših parkova mađarskog glavnog grada, a na kojem je nekoć stajao samostan u kojem je živjela i umrla današnja svetica.

Zanimljivo je da je Margareta, hrvatska i ugarska princeza, kći kralja Bele IV., rođena u Hrvatskoj, na tvrđavi Klis, 27. siječnja 1242. godine. Tamo se njezin otac sa svojim dvorom sklonio bježeći od najezde Mongola ili kako su ih onda nazivali, Tatara. Roditelji su joj se zavjetovali da će je ukoliko prođe tatarska opasnost posvetiti Bogu u znak zahvalnosti, te su je već sa četiri godine poslali u samostan dominikanki u mađarskom gradu Veszpremu. Već u dvanaestoj godini polaže redovničke zavjete u dominikanskom samostanu koji je njezin otac, kralj Bela, dao za nju sagraditi na otoku na Dunavu između Budima i Pešte a koji se tada nazivao Zečjim otokom. Kad je Margareta dosegla djevojaštvo čak su joj i nudili dozvolu da bude oslobođena od redovničkih zavjeta i da se ako želi i uda, ali je Margareta sve takve prijedloge odlučno odbila. Sva se posvetila redovničkom životu, vježbanju u savršenstvu i brizi za one koji su u potrebi. Bila je na glasu kao mistik, pokornica i pomiriteljica, a unatoč visokom kraljevskom porijeklu odlikovala se skromnošću i blagošću prema svima koje je susretala.

Margareta je nakon života provedenog u svetosti umrla upravo na današnji dan, 18. siječnja 1271., u dominikanskom samostanu koji joj je otac izgradio na dunavskom otoku koji je uskoro po njoj prozvan Margitsziget a nalazi se usred Budimpešte. Margareti se pripisuju mnoga čuda te su je ubrzo nakon njezine smrti mnogi počeli smatrati sveticom te su stali hodočastiti na njezin grob i utjecati joj se za zagovor. Blaženom ju je proglasio papa Pio VI. 1789. godine a svetom papa Pio XII. 1943. Kao zanimljivost primjetimo da njezin otac, ugarski i hrvatski kralj Bela IV., nije samo darovao svoju kći Bogu u znak zahvale za oslobođenje od tatarske opasnosti, nego je i kao znak priznanja i zahvale za pruženu mu pomoć, podijelio povlastice slobodnog i kraljevskog grada mnogim hrvatskim mjestima: Samoboru, Križevcima i drugima. Od tih povlastica najpoznatija je vjerovatno takozvana „Zlatna bula“ kojom je takve povlastice podijelio zagrebačkom Gradecu.