Sve „afere“ (kriminal) Zorana Milanovića (III. dio)

Tihomir Jakovina i Mihael Zmajlović su žestoki konkurenti za mjesto najkorumpiranijeg SDP-ov ministar za vrijeme Milanovićeve vladavine. Ipak, ne smijemo zaboraviti ni kraljeve kriminala iz HNS-a, pogotovo Mrak Taritaš i Ivana Vrdoljaka, također bliske suradnike, ministre i podupiratelje predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića.

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode

Popis afera koje su se u medijima povezivale s ondašnjim SDP-ovim ministrom zaštite okoliša i prirode, Mihaelom Zmajlovićem, dulji je od popisa radnih mjesta koja je imao, no to i nije tako čudno, budući je nakon završetka fakulteta odmah zasjeo u direktorsku stolicu tvrtke „Komunalno Jastrebarsko d.o.o.“, koju je zatim zamijenio onom gradonačelnika Jastrebarskoga.

Podređivanje profesionalne karijere političkoj ubrzo mu je osiguralo mjesto najmlađega ministra u Vladi Zorana Milanovića i zastupnički mandat u mirovanju u Hrvatskome saboru. O tim se „aferama“ (kriminalu), za koje politički, ako ne i pravno, odgovara predsjednički kandidat Zoran Milanović već odavno ne piše, a nije bilo ni odgovarajućih sudskih postupaka, čak iako je kaznene prijave podnio ljevičarski Orah Mirele Holy protiv Zmajlovića, šefa Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Svena Muellera te predstojnika Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladena Pejnovića, zbog osnovane sumnje da su počinili kaznena djela prevare, prevare u gospodarskom poslovanju i zloporabe položaja i ovlasti.

Kada je Zmajlović u pitanju, u javnosti je najviše odjeknulo preseljenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode u ZagrebTower, pod krinkom ušteda. Dok više od 700 prostora u vlasništvu države, kojim je upravljao unuk partizanke Kate Pejnović, bivši šef DUUDI-a Mladen Pejnović koji je ostavio prazninu od 16 milijardi kuna, zjapi prazno, Ministarstvo i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost selili su se iz jednog skupo plaćenog prostora u drugi. Da se sve nije radilo sukladno zakonu što je još jedna eufemistička fraza koja zamjenjuje pojam kriminala, potvrdila je ondašnja smjena ravnatelja Agencije za zaštitu okoliša, Nevena Voće, koja je odbila sudjelovati u preseljenju.

Također, troškovi najma koji su pali na leđa poreznih obveznika bijahu učetverostručeni, a iznosi od 6 milijuna koji su onomad plasirani u javnost ne uključuju PDV, niti činjenicu da je Zmajlović u Zagrebtoweru imao vlastitu egzotičnu kupaonicu. Cijeli slučaj nije htio komentirati nitko iz Vlade, uključujući tadašnjeg predsjednika vlade Zorana Milanovića.

Osim (najma) radnoga prostora, ministru Zmajloviću su velike muke zadavala i parkirna mjesta koja su porezni obveznici umjesto 61 tisuće kuna platili enormnih 612 tisuća, jer ministarstvo nije iskoristilo pravo na kupovinu povlaštenih parkirnih karata. Činjenica da je Državni ured za reviziju utvrdio da za tri automobila u vlasništvu ministarstva ne postoji putni nalog pa se ne zna tko ih vozi brzo je pala u zaborav.

Nakon što glasnogovornici ministra pred kućom ukradu službeni automobil na koji nema pravo, a koristi ga i tijekom godišnjega odmora, plaćanje parkirnih mjesta građanima se vjerojatno i ne čini kao tako loša stvar, dok god su svi automobili i dalje na broju. Osim nabavke novoga automobila za glasnogovornicu ministra, iz državnoga proračuna financiralo se i 80% troškova nabave skupih hibridnih i električnih automobila za parkove prirode i nacionalne parkove, čija će ukupna cijena iznositi čak 24 milijuna kuna.

Iako je Zmajlović opovrgavao da je kao ministar nerealno planirao natječaje i javne pozive za energetsku obnovu kuća i zgrada i tako napravio manjak u proračunu Fonda za zaštitu okoliša, nije obrazložio zašto je Fond je od Vlade RH u 2016. godini zatražio suglasnost za odobrenje prekoračenja u iznosu od 100 milijuna kuna radi rješavanja trenutne likvidnosti, a iste je godine njegov ondašnji v.d. direktor Ljubomir Majdandžić na konferenciji za novinare kazao kako je to zbog toga što su njegov prethodnik Sven Mueller i bivši ministar Zmajlović u 2015. godini nerealno planirali natječaje i javne pozive za energetsku obnovu kuća i zgrada te time opteretili proračun Fonda sa 750 milijuna kuna za 2016. i 2017. godinu.

Ministarstvo poljoprivrede

Milanovićev ministar poljoprivrede, Tihomir Jakovina, je proizvodnu EU kvotu, koju su tri hrvatske šećerane od 2007. do 2011. ravnopravno dijelile po 33%, 2012. godine, o raspodjeli proizvodnih kvota za šećer tržišne godine 2013./2014., preraspodijelio na način da je virovitičkom Viru dodijelio 9643 tone manju godišnju kvotu. Naime, ministrova raspodjela dobivene proizvodne kvote EU od 192.877 tona je bila na 65% u korist Vira i Sladorane te 35% u korist osječke šećerane u vlasništvu Marka Pipunića.

Odluka ministra Jakovine da se osječkom kralju šećera Marku Pipuniću dodijeli izvozna kvota od 80.000 tona šećera u zemlje EU, koja je donesena u studenom 2012., bila je predmet istrage USKOK-a. Upravni sud u Osijeku je, odlučujući o tužbi Sladorane d.d. i Vira d.d. poništio rješenja Ministarstva poljoprivrede iz 2012. godine o raspodjeli proizvodnih kvota za šećer. Njome je smanjenim proizvodnim kvotama sporna bila šteta načinjena virovitičkoj šećerani i Sladorani. Inače, u tužbama je traženo da se tužiteljima nadoknadi i prouzročena šteta nastala ovim rješenjem, a svota o kojoj je bila riječ je oko 97,5 milijuna kuna.

Nakon toga su došli novi problemi. Europska komisija je uputila hrvatskim vlastima dopis s primjedbama u vezi s natječajima za projekte iz Programa ruralnog razvoja. Glavne primjedbe Europske komisije odnose se na umjetno stvaranje uvjeta za dobivanje europskih sredstava, primjerice kada se za nositelja projekta formalno postavi ženska osoba mlađa od 40 godina za što se dobivaju dodatni bodovi jer to doprinosi ispunjavanju ciljeva programa ruralnog razvoja. Moguća je kazna od 130 milijuna kuna i nekoliko spornih tvrtki koje su dovođene u vezu s bivšim ministrom poljoprivrede Tihomirom Jakovinom, zbog niza nepravilnosti pronađenih u dokumentaciji dodjele sredstava za vrijeme vladavine bivšeg ministra. Zbog svega navedenog je zaustavljena isplata potpora za Mjeru 4 iz programa ruralnog razvoja, koja je iznosila gotovo 1,23 milijarde kuna.

Ne treba zaboraviti ni aferu „Apoteka“ koja je jedna od prvih i najvećih koja je pokazala da je bivši ministar Tihomir Jakovina u sukobu interesa i nakon koje je već tada trebao odstupiti s položaja. Naime u prosincu 2012. godine mediji su otkrili da je ministar Tihomir Jakovina, iako je u to vrijeme već godinu dana bio ministar i obnašao tu odgovornu dužnost, kao vlasnik te direktor tvrtke TJ-PROM, što državi, što nekolicini drugih vjerovnika, ukupno dugovao više od 150 000 kuna. Nakon što se čitav skandal razotkrio ministar je jednostavno prodao svoju tvrtku za 400 000 kuna te u tome nije vidio ništa sporno, naprotiv.

Treba podsjetiti i na „aferu“ čiji akteri bijahu predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, Ivan Pavelić, i još dvoje članova Uprave: Marija Vekić i Ivan Ištok, koji su zatražili isplatu milijunskog bonusa na kojeg “imaju pravo” sukladno tajnom ugovoru kojeg su sklopili u razdoblju 2014.-2015. s bivšim ministrom Tihomirom Jakovinom.

Treba li spominjati i uredbu Milanovićeve vlade koja je omogućavala da se bez znanja vlasnika privatnih parcela,bilo tko mogao upisati na to njihovo zemljište u ARKOD-u, sustavu za isplatu potpora, i tako ostvarivati poticaj za bavljenje poljoprivredom?

Jakovina i Zmajlović su u žestokoj konkurenciji tko je najkorumpiraniji SDP-ov ministar za vrijeme Milanovićeve vladavine. Iako u naslovu jasno stoji da će u ovim tekstovima biti riječi o „svim“ aferama odnosno kriminalu u Milanovićevoj vladi, ipak je to preuzetno, a ne smijemo zaboraviti ni kraljeve kriminala iz HNS-a, pogotovo Mrak Taritaš i Vrdoljaka, također bliske suradnike, ministre i podupiratelje predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića.

Josip Gajski

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo

Nastavlja se…

Sve „afere“ (kriminal) Zorana Milanovića (I. dio)

Sve „afere“ (kriminal) Zorana Milanovića (II. dio)