D. Tučkar: Izborne dileme birača na desnici

 Predsjednički izbori

Rezultati izbora

U nedjelju, 22. prosinca, završila je prva runda izbornog ciklusa za odabir predsjednika Re-publike Hrvatske. Prema izvješćima Državnog izbornog povjerenstva čiji je Predsjednip Đuro Sessa koji obnaša tu dužnost kao predsjednik Vrhovnog suda RH, razvidno je da je od ukup-nog broja evidentiranih birača (3.719.532) glasovanju pristupilo njih 1.903.853, pri čemu je pronađeno, statistički očekivanih, što zbog neznanja, nemara ili namjere birača, 22.218 nevaže-ćih listića. Zoran Milanović ukupni je pobjednik prvog kruga sa 562.779 glasova ili 29,55% odabira birača, a slijede Kolinda Grabar Kitarović (507.626 glasova ili 26,65 %) i Miroslav Škoro (465.703 glasova ili 24,45 %). Na izbore zalutali “kajkavac” Nedjeljko Babić, sa 3014 osvojenih glasova definitivni je “looser” ovih izbora i sasvim jasno potkrepljuje tezu nužnosti izmjene izbornog zakonodavstva u smislu nekih formalnih kriterija. Sam proces i medijski tre-tman predizborne kampanje u žižu interesa birača doveo je netipičnog kandidata, političkog šarlatana Daria Juričana, alias Milana Bandića 2. Juričan je postao kroz ove izbore simbol dosadašnje neuspješne borbe protiv, kako tvrdi, koruptivne gradonačelnikove tiranije građana, simbol iziritiranosti stanovištva “1/3 Hrvatske”, tj. Grada Zagreba, nedodirljivim, najmoćnijim i dugovječnim gradonačelnikom Milanom Bandićem 1. Gradonačelnik je čovjek koji gospo-dari desetljećima gotovo trećinom godišnjeg proračuna RH, uz kojeg se vežu bezbrojne afere i pravosudne trakavice, koji Zagrebom vlada uz slogan svi smo nevini dok se ne dokaže krivnja, koji je uspio okupiti sve političke otpadnike iz svih mogućih boja političkog spektra Hrvatske u funkciji cilja osobne gradonačelnikove političke pozicije svemoći, Gradonačelnik je simbol “političkog uspjeha”, ove današnje Hrvatske, koja se od “normalnih, politički neinvolviranih građana”, ali i mnogih promatrača širom svijeta, doživljava kao primjer dosega i snage primije-njene korupcije u praksi (kako političke, tako i one osobno lukrativne), ali i posvemašnje ne-moći pravosuđa u RH. Ne bez razloga se iz redova svjetske (EU i USA) politike, godinama, periodički šalju jasni signali, pa i ovoj Plenkovićevoj Vladi, o slabostima i potrebi njihovog ot-klanjanja, pravosuđa u RH kao uvjetu ulaska RH u društvo pouzdanih i sređenih država, preduvjetu gospodarskog uspjeha države.

Spomenuti Juričan prikupio je i impozantnih 87.882 glasova, usprkos činjenici kako je svo-jim lakrdijaškim, neozbiljnim nastupom degradirao ozbiljnost izbora, ali i države u cjelini. Za usporedbu Škoro je od prvoplasiranog Milanovića, “udaljen” za gotovo 100.000 glasova, pa postaje jasnije kako “neozbiljno i svojevoljno uništavanje” glasačkih listića birača koji su “odabrali” Juričana, može ozbiljno utjecati na budućnost cijele zemlje. Juričan je jedna od nenamjernih podvala biračkom tijelu, jer, danas je i više nego jasno, kako je ”glas za Juričana bio glas za Milanovića” ! To su glasovi revolta birača, to su glasovi onih birača koji se vjerojatno u drugom krugu pojaviti ne će!

Ipak, kao najveću prevaru birača okarakterizirao bih nastup, kampanju i “uništene glasove” dane Mislavu Kolakušiću, njih 111.916 ili 5,87%. Vjerojatno ima najviše istine u tvrdnjama onih koji govore da su za njega glasali oni birači koji ionako ne bi nikada dali glas niti Milanoviću, niti Grabar Kitarović, niti Škori ! To su isto tako birači koji u drugom krugu vjerojatno ne će izlaziti na izbore, jer su apsolutno uvjereni u besperspektivnost današnje Hrvatske, u političkom smislu od tzv. elita “status quo” organizirane, nespremne na bilo kakve pomake i promjene na bolje. To je daljnji depopulacijski potencijal, iseljeništvo bez povratka u narednom razdoblju. Nema sumnje, ova grupa ljudi predstavlja svim kandidatima najveći izazov, iziskivati će najveće napore u uvjeravanju, prije svega u iskrenost predsjedničkog kandidata, kao i njegovu moć da započne i provodi tijekom mandata dubinske promjene u Hrvatskoj, sa daleko najneizvjesnijim ishodom na uspjeh kod ove grupe birača.

Saborski lakrdijaš Pernar, kao i naivni liberal Kovač samo dokazuju tezu kako izborni Zakon mora postaviti prepreke ovim, u biti samoreklamerskim kandidatima, koji ništa ne donose Hrvatskoj političkoj sceni, Dalija Orešković precijenila je svoj potencijal ili je slijepo zaljubljena u političke funkcije kojima nije dorasla ili je samo nostalgična prema vremenu kada je “bila netko i nešto” u Hrvatskoj. I ona dokazuje tezu da se na izbornim listama ne bi trebali nalaziti kandidati koji nemaju potencijal od barem 5% birača izašlih na izbore.

Dojma sam, kako je ove izbore, za samopromociju osobe i stranke koju predstavlja, uz stand-up komičara Juričana, najbolje iskoristila bivša rokerica, “lijeva ekstremistica, provjere-ni kadar Hrvatske ljevice” s Filozofskog fakulteta, drugarica Katarina Peović! Nastupi na TV izvukli su iz anonimnosti i lijevi radikalizam, učinili i pokret i drugaricu primamljivim ciljem mnogih mladih razočaranih i društveno odbačenih, ali i pobudili “nostalgiju” i nadu većeg broja sada “vremešnih” razočaranih drugova za povratak nekih “boljih vremena naše prošlosti”! Radikalizmi, s bilo koje strane spektra politike, Hrvatskoj su uvijek donosili krupne i dugo-trajne nevolje! Stoga ovo “testiranje biračkog tijela Hrvatske” na otpornost prema lijevom eks-tremizmu (21.387 glasova) treba vrlo, vrlo ozbiljno promatrati i u skoroj budućnosti. Signal je to bolesti društva, naraslog nezadovoljstva, nagomilanim lopovlukom, korupcijom, pod tepih sakrivenim aferama, nekažnjenim zločinima od onih iz vremena II. svjetskog rata do 90-e, pa do nekažnjenih zločina iz doba otvorene velikosrpske agresije do današnjih dana, no barem za sada i do sada, još neizraženog ekstremnog političkog djelovanja. Ne treba se zavaravati, jer, povijest nas uči, kako su ekstremna djelovanja u politici, posebno u ovim “tehnološkim” vre-mena informacija i komunikacije vrlo privlačna “buntovnim skupinama i kako lako eskaliraju, posebno ako su “kanalizirana od dobronamjernih mentorskih interesnih grupa”!

Drugi krug

Drugi krug izbora održat će se u nedjelju 5. siječnja 2020. uz mogućnost da birači odaberu Zorana Milanovića ili Kolindu Grabar Kitarović. Oni birači sa sjećanjem na 90-e kod ovih će kandidata prvo vidjeti duboku i kako se običnom promatraču čini, neizbrisivu podjelu Hrvatske, koju je “karakterni Zoran Milanović” parolaški jasno izrazio kao “Mi ili ONI”! Podjela je to svjetonazora koju niti jedan od kandidata ne će jasno izreći, podjela društva na “komu-niste i njihove sljedbenike” i na “poražene snage iz II. svj. rata”, ili kako drug saborski Stazić reče, zaostale snage zbog “šlampavo obavljenog posla na Bleiburgu”!

Oni sa malo više promišljanja ipak razumiju kako se proteklih desetljeće-dva politička scena izmijenila, kako HDZ više nije što je bio u vremenima stvaranja Hrvatske, kako smo spoznali da su u HDZ-u “mnogi koji su do 1990. dušom i tijelom” stajali na braniku “Titova puta”, koji su se tijekom godina uvjerili da mnogi “domoljubi” razumiju i koriste HDZ iskaznicu kao “kar-ticu na bankomatu”. Mnogi od tih osoba sa biračkih spiskova, jedva su dočekali tračak nade koju je pružio lakonotni pjevač Škoro, o mogućem “trećem putu ” za Hrvatsku. Kako su i do-sadašnji “treći putevi ili opcije” u Hrvatskoj doživljavale sudbine meteora pri ulasku u atmosferu Zemlje, brz sjaj i nestanak prije udara u zemlju, tako je i prvi krug izbora za Predsjednika potvrdio Škorinu meteorsku sudbinu. Barem, za sada, kao predsjednika! No, analitičarima os-taje “enigma i dilema” kome će se prikloniti “Škorini birači” u drugom krugu izbora. A radi se o potencijalu od 465.703 glasova!

Iz svih diskusija, analiza stručnjaka za politiku, tj. etabliranih, plaćenih ili neovisnih novina-ra, ali i internetskih rasprava manje više ozbiljnih građana, uz mnogo “birtijskih komentatora, svadljivaca, članova raznih političkih stranaka, pa možda i tko zna kakvih sve provokatora”, tzv. “Škorino izborno tijelo” može se razdijeliti na:

# tvrdokorni birači koji ne žele niti Milanovića niti Grabar Kitarević, koji se smatraju izda-nim i prevarenim od HDZ-a, koji zazivlju stanje “što gore to bolje”, s krajnjim ciljem rušenja Andreja Plenkovića sa čela HDZ-a. To su birači koji će najvjerojatnije apstinirati od glasovanja u drugom krugu.

# najvatreniji podupiratelji Miroslava Škore, a najveći kritičari HDZ-a i Andreja Plenkoviča, izaći će na izbore i dati svoj glas Zoranu Milanoviću! Ovim ekstremima proisteklim iz vre-mena stvaranja HDZ-a i države, koji sebe vide kao postojane u stavovima, čiste i nekontaminirane domoljube, prvi i jedini cilj je svrgavanje i Andreja Plenkovića i 5 godišnjim mandatom dokazanog “HDZ političkog promašaja” Kolinde Grabar Kitarović.

# birači koji su skloni izaći na izbore u drugom krugu i svoj glas dati tzv. “rezervnoj opciji”, dakle Kolindi Grabar Kitarović, jer predstavlja tradiciju HDZ-a, pokreta koji jedini ima snagu zauzdati otvorenu, agresivnu i u posljednje vrijeme nabujalu, dominantnu političku snagu, proisteklu iz korijenskog “SAVEZA KOMUNISTA HRVATSKE”, interesnu skupinu “lijevih i YU-nostalgičnih, regionski naklonih”, okupljenih oko “bahatog, neizmijenjenog Zorana Milanovića”. Bira se dakle manje od dva zla!

Koliko je broj u kojoj od ovih “grupa” ne može nitko predvidjeti, no, najvjerojatnija je najmalobrojnija ona “Škorina” grupa birača koja će svoj glas dati – Milanoviću! Je li najmnogob-rojnija grupa onih koji će apstinirati od izlaska na birališta u drugom krugu ili će dati nevažeći listić? Nitko ne može reći sa sigurnošću, jer, ipak se znaju posljedice, naime, malena razlika iz-među Milanovića i Grabar Kitarović, lako može usmjeriti sudbinu CIJELE HRVATSKE za novo 5 godišnje razdoblje u neželjenom smjeru! To je najavljivani smjer “normalne Hrvatske”, od koje se diže kosa na glavi svima iz suprotnog političkog tabora. Povijest života sa “lijevima” je naučila Hrvatsku “vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada”, pa nije niti čudo na ne vjeruje slatkorječivosti Milanovića posljednjih dana. Dakle, uz dobru kampanju, ali i neku vrstu neizravne podrške Škore, broj “Škorinih apstinenata” u drugom krugu mogao bi ipak biti manji od priželjkivanog na ljevici.

Hoće li drugi krug biti samo put prema devetom krugu, u kojem je Hrvatska bila gotovo 70 godina, naslutit ćemo u idućim tjednima kampanje, a sigurno doznati 5. siječnja!

Damir Tučkar

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo