J. Paščenko: Ruski plin i ekologija Baltika

0

Naftni biznis kao jedan od najutjecajnijih u svjetskoj politici sudara vodeće političke snage, međutim postoji i onaj općeljudski čimbenik koji zabrinjava javnost – ekološki. Pozornost medija i političkih elita privlači problem izgradnje takozvanoga „sjevernoga tijeka“ (rus. Sjevernyj potok) koji bi zaobišao Ukrajinu kao ruska kazna zbog ukrajinske politike suvereniteta, i preko baltičkih terena došao bi do Europe. Međutim, izgradnja plinskih cijevi izaziva zabrinutost zemalja Baltičkog mora što prikazuju komentari baltičkih analitičara koji zapitaju se – vodi li taj Sjeverni tijek u ekološku tragediju.

Nordijski promatrači nazivaju tu izgradnju ruskim ruletom za Dansku, pišu da je plinska cijev sposobna doslovce ubiti Baltičko more i posve sigurno ugroziti ekološki sistem na obalama Poljske, Švedske, Danske i Njemačke. Litvanski komentatori upućuju da ruska strana troši velike novce ne samo na izgradnju, već i na onih koji prešućuju problem ekologije. Međutim, informacije cure što potvrđuju publikacije skandinavskih medija. Između ostalog pišu o tome da ruski izvođači ostvaruju promjer radijacije na liniji izgradnje. Započeto provjeravanje radijacijske zagađenosti ostvaruje se uz pomno čuvanje podataka što osiguravaju upućene tamo ruske podmornice. Postoje sumnja da se radovi ostvaruju na terenima s povišenim radioaktivnim fonom što utječe na realiziranje projekta. Naime, nepovjerenje u sigurnost rada stvara nepovoljno ozračje (ili zračenje?) kod izvođača, utječe na ritam izgradnje koja je sve više usporavana zbog odlaska radnika s terena – zbog radioaktivne ugroženosti.

Sjeverni tok2

Već samo korištenje podmornica u izgradnji svjedoči se radi ne samo o komercijalnome projektu već i vojno političkom. Problem radioaktivne zagaženosti baltičkoga dna povezan je s time da je još u sovjetsko doba, i kasnije Rusija izbacila u baltičke vode značajnu količinu kemijskog i radioaktivnog otpada. Poslije publikacija o tome u švedskim medijima, švedske su vlasti započele istraživanja. Pokazalo se da je početkom devedesetih godina, poslije propasti SSSR-a sovjetsko vojno zapovjedništvo naredilo jbaciti u Baltik tone opasnih tereta da ne bi to ostalo u pribaltičkim republikama koje su izašle iz sovjetskog vojnog bloka. Sve to je predstavljalo ekološki zločin ali u tadašnjim uvjetima u Rusiji doba perestrojke to nije izazvalo pozornost i tekje kasnije aktualizirano u baltičkim zemljama.

Sadašnji „sjeverni tijek“ prolazi, kako pišu pribaltički mediji, upravo kroz podmorski teren otrovan vojnim otpadima kemijskog i radioaktivnog zagađenja. Novinari skreću pozornost da je na tome putu ljetos odjednom „nestala“ tamo locirana njemačka podmorska stanica namijenjena za analiziranje ekološkog stanja baltičkih voda koja bi mogla pružiti informaciju o radiološkom stanju terena.

Bilo kako bilo, problem mora i nafte je ozbiljan i nažalost može voditi ekološkim katastrofama. Plinski biznis koji donosi korist velikim komercijalnim korporacijama donosi moguću tragediju okolišu, zaključuje litvanski komentator Ritas Vitautas iz litvanskog grada Klajpeda koji je kao baltička luka Litve uključen u krug potencijalne ekološke ugroženosti.

Jevgenij Paščenko

Facebook komentari

komentara