M. Nosić: Imena hrvatskih ministarstava

 Imena hrvatskih ministarstava

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova
Ministarstvo unutarnjih poslova
Ministarstvo obrane
Ministarstvo financija
Ministarstvo pravosuđa
Ministarstvo uprave
Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja
Ministarstvo rada i mirovinskog sustava
Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku
Ministarstvo kulture
Ministarstvo turizma
Ministarstvo poljoprivrede
Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture
Ministarstvo gospodarstva, maloga i srednjega poduzetništva i obrta
Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije
Ministarstvo hrvatskih branitelja
Ministarstvo zdravstva

Sastavni dio hrvatskoga jezika jesu i imena institucija. Imena svih institucija, pa tako i ministarstava, moraju biti u skladu s normama hrvatskoga standardnoga jezika, s onomastičkim zakonitostima, s pravopisnim pravilima o pisanju imena i dr. U imenima pet ministarstava, koja su na ovom popisu, postoje određeni jezični problemi.

U strukturi svih ministarstava, osim jednoga, riječ (riječi) za djelatnost za koju je ministarstvo nadležno nalazi (nalaze) se u genitivu jednine ili množine, dakle ministarstvo čega, npr. Ministarstvo obrane, Ministarstvo financija… Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku umjesto genitiva ima prijedložno-imeničku sintagmu u akuzativu, dakle ministarstvo za što, umjesto ministarstvo čega.

U imenima triju ministarstava nalaze se pridjevi u genitivu jednine u skraćenom obliku. To su ova ministarstva: Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Svaki ovaj istaknuti oblik trebao je biti zamijenjen neskraćenim genitivnim oblikom jer nema opravdanja za kraće oblike koji su inače uobičajeni u razgovornom jeziku zbog ekonomičnosti izričaja, dakle, trebalo je uzeti neskraćene genitivne oblike: prostornoga, mirovinskoga i regionalnoga. Neskraćeni genitivni oblik je normativna činjenica standardnoga jezika i nije stilski markiran, a skraćeni genitivni oblik je činjenica razgovornoga jezika i zbog toga je stilski markiran u imenu. Osim navedenih triju ministarstava sa skraćenim genitivnim oblikom pridjeva, Ministarstvo gospodarstva, maloga i srednjega poduzetništva i obrta, ima pridjeve u neskraćenu obliku. To je pravilno, a imena prethodnih triju ministarstava nisu pravilna glede uporabe genitivnoga oblika pridjeva.

U imenu Ministarstvo vanjskih i europskih poslova postoji više nepravilnosti, čak i nelogičnosti. U djelokrugu aktivnosti toga ministarstva jesu svi poslovi koji se tiču Republike Hrvatske vezano za sve zemlje izvan Hrvatske, dakle sve europske i izvaneuropske zemlje. Pridjev europski u imenu toga ministarstva odnosi se na zemlje u sastavu Europske unije, a ne i na ostale europske zemlje koje nisu članice te unije. Uostalom, neke su europske zemlje članice Euroazijske unije, a neke nisu članice ni jedne od ovih dviju unija. Pridjev europski u hrvatskom jeziku odnosi se na cijelu Europu, i ima samo to značenje, a za Europsku uniju u javnoj komunikaciji se rabi izraz Europa i odnosni pridjev europski koji zapravo imaju značenja uobičajena u razgovornom jeziku pa stoga pridjev europski ne može biti u imenu ministarstva. To bi se ministarstvo trebalo nazivati Ministarstvo vanjskih poslova kao pandan Ministarstvu unutarnjih poslova i u okviru njega trebao bi biti odjel koji se bavi političkim odnosima samo sa zemljama Europske unije.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja koncem prošloga stoljeća bilo je Ministarstvo znanosti i tehnologije. Poslije je odbačena riječ tehnologija i dodane imenu toga ministarstva riječi obrazovanje i sport. U novije doba odbačena je riječ sport pa su ostale riječi znanost i obrazovanje. To ministarstvo pokriva dvije društvene djelatnosti: školstvo i znanost. Obje su institucionalizirane: školstvo je osnovno, srednje i visoko, znanost je u okviru fakulteta i instituta. Znanosti prethodi školstvo, školstvo završava diplomiranjem, a znanost počinje stjecanjem doktorata. U imenu ministarstva na prvom mjestu treba biti riječ školstvo, a na drugom mjestu znanost jer je to normalan slijed. U imenovanju se je pošlo od vrha prema dnu, i učinilo nelogičnost u slijedu pojmova. To je zato što je MZOS-u otpalo S (sport) i zadržan je stari pogrešan slijed. Inače, riječ obrazovanje je glagolska imenica glagola obrazovati što znači intelektualno se oblikovati (formirati) stjecanjem znanja. Znanje se stječe institucionalno u okviru školstva, ali i izvan njega, samoobrazovanjem. Da zaključim, ministarstvo o kojem je ovdje riječ treba imati ime Ministarstvo školstva i znanosti (MŠZ), a ne Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO).

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku je ministarstvo koje u imenu ima najviše nepravilnosti. Osim već rečenoga na početku o prijedložno-imeničkoj sintagmi, u imenu toga ministarstva našla se je riječ demografija koja u svim jezicima znači znanstvenu disciplinu, a u hrvatskom razgovornom jeziku populacijsku politiku. U imenu se je našao i poimeničeni pridjev mlade koji je zapravo poimeničenje pridjeva iz sintagme mlade ljude. Poimeničeni pridjev mlade ne može biti u imenu, umjesto njega trebala je u imenu ministarstva biti imenica mladež koja značenjski obuhvaća muške i ženske mlade osobe. Tomu ministarstvu ime je trebalo biti Ministarstvo populacijske i socijalne politike jer i mladež i obitelj ulaze u te pojmove.

I dvije-tri riječi o Uredu za šport. Hrvati su većinom štokavci i rabe riječ sport. Ta je riječ koncem 19. stoljeća preuzeta iz engleskoga u koji je ušla iz francuskoga jezika. U svim jezicima svijeta rabi se riječ sport, pa stoga ima status internacionalne riječi. Jedino Nijemci pišu Sport, a izgovaraju šport. Slovaci i Slovenci pišu i govore šport. U hrvatskom razgovornom i standardnom jeziku već dugo se riječi sport i šport bore za prevlast. Riječ sport je znatno frekventnija i ne treba riječ šport nametati jer je zbog niske uporabe postala stilski obilježena i vezana uglavnom za dijelove Hrvatske koji su dugo bili u sastavu Habsburške Monarhije.

Dobro je učinjeno kad je u imenu Ministarstva zdravlja došlo do zamjene riječi zdravlje riječju zdravstvo pa se to ministarstvo sada naziva Ministarstvo zdravstva. Prethodno rješenje je bilo jezično nepravilno jer je zdravlje stanje ljudskoga tijela (organizma), a zdravstvo je institucionalizirana društvena djelatnost.

Iz svega ovoga da se zaključiti da je trebalo osnovati i Ured za hrvatski jezik koji bi se bavio jezičnom politikom, a bio bi i jezični servis Vladi i njenim ministarstvima.

prof. dr. sc. Milan Nosić